Međunarodni sud pravde (ICJ), najviše sudsko tijelo Ujedinjenih naroda, presudio je da je Mjanmar počinio genocid nad muslimanskom manjinom Rohindža. Riječ je o povijesnoj odluci jer je prvi put neka država pred međunarodnim sudom proglašena odgovornom za počinjenje genocida.
Predsjednik suda Yuji Iwasawa izjavio je da je Mjanmar imao „namjeru uništiti” značajan dio rohindžanskog stanovništva te da su počinitelji sustavno uništavali dokaze kako bi prikrili zločine.
Presuda se odnosi na vojnu operaciju iz 2017. godine, tijekom koje su ubijene tisuće pripadnika ove manjine, a više od 700.000 ljudi bilo je prisiljeno napustiti svoje domove i pobjeći u susjedni Bangladeš.
Mjanmar je tijekom postupka odbacivao optužbe za genocid, tvrdeći da su njegove snage provodile protuterorističke operacije kao odgovor na napade naoružanih skupina.
Sud utvrdio namjeru uništenja dijela stanovništva
Presuda je donesena većinom od devet prema šest glasova sudaca iz različitih dijelova svijeta.
Sud je zaključio da je „genocidna namjera jedini razuman zaključak koji se može izvesti iz predočenih dokaza”. Također je utvrdio da je Mjanmar prekršio više odredbi Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948. godine.
Postupak je pokrenula Gambija, a odnosio se na takozvane „operacije čišćenja” koje je mjanmarska vojska pokrenula 2017. godine u saveznoj državi Rakhine, gdje je živio velik dio muslimanske manjine Rohindža.
Nakon što su pripadnici Arakanske vojske za spas Rohindža (ARSA) izveli smrtonosne napade na više od 30 policijskih postaja, mjanmarske snage, uz potporu lokalnih budističkih skupina, pokrenule su val nasilja.
Prema svjedočenjima preživjelih, spaljivana su cijela sela, ubijani civili, a žene i djevojčice bile su izložene silovanjima i drugim oblicima seksualnog nasilja.
Sud je utvrdio da je tijekom operacija nasilno ubijeno oko 10.000 Rohindža, dok je više od 700.000 ljudi pobjeglo u Bangladeš, kopnenim putem ili morem. Procjenjuje se da je na različite načine bilo pogođeno približno 815.000 pripadnika te zajednice.
Ubijanja, seksualno nasilje i uništavanje dokaza
Predsjednik suda Yuji Iwasawa naveo je da su mjanmarske vojne snage provodile neselektivna ubojstva, pogubljenja muškaraca, rašireno seksualno nasilje te ekstremno nasilje nad djecom.
Vojnici su namjerno palili kuće Rohindža, a napadali su i ljude koji su pokušavali pobjeći prema Bangladešu.
Sud je također utvrdio da su vlasti uništavale dokaze o zločinima. Tijela su spaljivana ili uklanjana, a uništena naselja dodatno su spaljivana i poravnavana buldožerima. Počinitelji nasilja nisu bili odgovarajuće procesuirani.
Iako je sud prepoznao ulogu skupine ARSA u početnim napadima, zaključio je da je postojala povezanost između kampanje mržnje usmjerene protiv Rohindža i vojnih operacija koje su uslijedile.
U toj kampanji pripadnici manjine prikazivani su kao manje vrijedni ljudi i sigurnosna prijetnja, čime je dodatno poticano nasilje nad njima.
Mjanmar odbacivao optužbe
Vlasti Mjanmara dosljedno su odbacivale tvrdnje da je nad Rohindžama počinjen genocid. Tvrdile su da su vojne operacije bile usmjerene protiv naoružanih skupina i da su predstavljale odgovor na napade ARSA-e.
U siječnju je predstavnik mjanmarske vlade Ko Ko Hlaing pred sudom izjavio da država „nije bila dužna ostati neaktivna i dopustiti teroristima da djeluju bez ograničenja”.
Nakon objave presude nije želio komentirati odluku.
Sud je razmatrao i širi položaj Rohindža prije vojnih operacija iz 2017. godine. Utvrdio je da su pojedine državne politike, uključujući ograničavanje bračnih parova na dvoje djece, bile diskriminatorne i usmjerene na smanjivanje njihovih prava.
Mjanmar je obvezan isplatiti razmjernu odštetu, ali točan iznos bit će utvrđen naknadno.
„Priznanje naše patnje”
Presudu su pozdravile rohindžanske zajednice i organizacije za ljudska prava.
„Ovo je službeno priznanje naše patnje”, izjavio je Mohammed Nowkim, Rohindža koji je 2017. godine protjeran iz savezne države Rakhine, a danas živi u Kanadi.
Dodao je kako Rohindže desetljećima čekaju pravdu.
Organizacija Human Rights Watch ocijenila je presudu dugo očekivanim priznanjem patnje koju je ta zajednica proživjela.
Visoki povjerenik UN-a za ljudska prava Volker Türk izjavio je da su patnja, bijeda i poniženje naneseni Rohindžama „mrlja na savjesti čovječanstva”. Naglasio je kako odluka suda sada mora dovesti do konkretnih mjera.
Presuda važna i za druge slučajeve genocida
Kako bi utvrdio odgovornost države za genocid, Međunarodni sud pravde morao je dokazati ne samo da su počinjeni teški zločini nego i da je postojala namjera državnih dužnosnika ili institucija da djelomično ili potpuno unište određenu skupinu.
Riječ je o iznimno visokom dokaznom standardu. Sud je u prethodna dva slučaja u kojima je razmatrao odgovornost država za genocid zaključio da nema dovoljno dokaza za pripisivanje takvih djela državi.
Pojedinci su ranije osuđivani za genocid, ali utvrđivanje odgovornosti države predstavlja znatno složeniji pravni postupak.
Odluka bi mogla imati posljedice i za druge postupke koji se vode pred Međunarodnim sudom pravde, uključujući tužbu Južnoafričke Republike protiv Izraela zbog rata u Gazi.
Odvjetnik za ljudska prava Philippe Sands, koji je sudjelovao u pokretanju slučaja protiv Mjanmara, presudu je opisao kao povijesnu odluku usporedivu s velikim trenucima međunarodne pravde, poput Nürnberških procesa i suđenja čileanskom diktatoru Augustu Pinochetu.
Ipak, naglasio je da presuda protiv Mjanmara ne znači automatski da će sud donijeti jednaku odluku u slučaju protiv Izraela.
Izrael je tužbu Južnoafričke Republike odbacio kao potpuno neutemeljenu.
Sud nema ovlasti zatvarati odgovorne
Unatoč povijesnoj važnosti presude, Međunarodni sud pravde nije kazneni sud i nema ovlasti slati vojne dužnosnike u zatvor.
Provedba njegovih odluka uvelike ovisi o Vijeću sigurnosti UN-a i međunarodnom političkom pritisku.
Nakon objave presude britanski ministar vanjskih poslova Ed Miliband najavio je protjerivanje vojnog atašea Mjanmara iz Ujedinjenog Kraljevstva te pozivanje otpravnika poslova na razgovor.
Poručio je da će britanska vlada u narednim danima predstaviti dodatne mjere kako bi odgovorni za zločine bili pozvani na odgovornost.
Presuda tako predstavlja važan korak u međunarodnom priznavanju zločina nad Rohindžama, ali pitanje konkretne odgovornosti počinitelja i provedbe odluke ostaje otvoreno.




