Među glavnim temama saslušanja bile su etničke podjele u BiH, neformiranje državne vlasti, te blokada NATO puta BiH.
Matthew Palmer, specijalni predstavnik američkog državnog tajnika za Zapadni Balkan, kao glavnog krivca za probleme u BiH okarakterizirao je člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika.
Razgovarao: Haris Ljevo/Vijesti.ba
– Kako gledate na raspravu u Senatu o BiH, da li ona znači pojačani američki interes za BIH, ili se neće ništa promijeniti?
MARIĆ: Do sada smo mogli shvatiti da pojačan interes svjetskih sila za Bosnu i Hercegovinu znači da nešto ne radimo kako treba. Sigurno je da američki kongres vjerojatno ne bi ni raspravljao o Bosni i Hercegovini da naši političari rade svoj posao, provode reforme, prvenstveno ekonomske i da se krećemo prema euro-atlantskim integracijama. Pošto mi već godinama stojimo u mjestu i možda se čak i vraćamo unazad, posebno po pitanju NATO-puta BiH, bilo je očekivano da se svjetske sile počnu intenzivnije zanimati našom zemljom u potrazi za rješenjima.
– Matthew Palmer je kao glavnog kočničara napretka u BiH ocijenio Milorada Dodika, slažete li se s Palmerovim mišljenjem?
MARIĆ: Slažem se sa tom konstatacijom. Dodik trenutno jest najveći kočničar napretka BiH ali nije i jedini. Jer da ostali političari žele, znaju i vode ovu državu naprijed, ne bi to mogao zaustaviti jedan „kočničar„. Stoga bih ja na tu listu dodala i preostala dva izbornika nacionalnih reprezentacija koji već godinu dana nisu ni korak bliže formiranju vlasti. Očito je da vladajućim strukturama, ali i onima koji glasaju za njih, ovakva situacija odgovara. Oni se ne brinu previše što blokiraju ekonomski napredak države. Drago mi je da je Palmer u svom izlaganju spomenuo pozitivan primjer Vlade Kantona Sarajevo, koju vidi kao uspješan model koji bi se mogao primijeniti i na ostale razine vlasti. Značajno je to što je on u domaćim političarima vidi nositelje pozitivnih promjena u BiH, koji zavrjeđuje podršku međunarodnih faktora. Obično tu bolju budućnost BiH očekujemo od svjetskih sila koje bi trebale poslati nekoga da provodi reforme umjesto domaćih političara jer na njih nitko ozbiljno ne računa.
– U Senatu je jasno poručeno da BiH treba postati članica NATO-a. Kakve aktivnosti se trebaju provesti na ovom planu kako bi BiH dobila ANP i krenula krupnim koracima ka NATO-u?
MARIĆ: Očito je da u Bosni i Hercegovini ne postoji konsenzus oko NATO saveza. Predstavnici iz Republike Srpske nisu spremni za poduzimanje daljnjih koraka na putu BiH ka NATO-u i mislim da to trebamo poštovati i da trebamo čekati dok situacija za to ne sazrije. Bez pristanka predstavnika iz RS svakako ne možemo krenuti dalje, a u međuvremenu su zbog toga blokirani i mnogi drugi procesi koji bi omogućili razvoj BiH. Mislim da kod svih političara u BiH načelno postoji suglasnost o NATO-putu, što nam dokazuje i činjenica da su upravo SNSD kadrovi omogućili prve korake BiH ka ovom savezu. Međutim, u međuvremenu se ta tema toliko ispolitizirala i umiješale su se dvije velike svjetske sile sa suprotnim zahtjevima što je za domaće političare postao prevelik zalogaj koji ne mogu ni progutati ni izbaciti.
– Ugledni američki analitičar i poznavatelj Balkana Janusz Bugajski smatra, da kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, da SAD moraju ozbiljno razmisliti o imenovanju posebnog izaslanika za BiH koji bi se detaljno posvetio stanju i rješavanju problema. Bi li imenovanje specijalnog predstavnika pomaknulo stvari naprijed?
MARIĆ: Imamo mi već dovoljno različitih predstavnika i izaslanika svjetskih sila u BiH. Smatram da to nije put do rješenja jer je odluka ipak isključivo u rukama domaćih političara. Njima se očito ne žuri s rješenjima i ubrzanim ulaskom u EU i NATO jer to sa sobom nosi brojne obveze kao što je, recimo, uspostava neovisnog pravosuđa i borba protiv korupcije. Kako će birači naučiti tko je odgovoran za loše stanje u BiH i za neprovođenje reformi ako uvijek postoji neko izvana da im pomogne i prikaže ih kao da su uspjeli nešto uraditi, a nisu.
– Istaknuto je također da Rusija želi podijeljenu regiju, te da Turska na Balkan gleda kao na svoje dvorište. Što SAD trebaju uraditi da se to promijeni ili spriječi?
MARIĆ: Svjetske sile rade ono što im domaći političari dozvole. Pogledajte koja je razlika između diplomatskih odnosa Rusije, Turske i Amerike u Srbiji, Hrvatskoj i u BiH. Velika je razlika između ove tri susjedne države. Čak i Turska, za koju smo, zbog većinskog muslimanskog stanovništva i bliskih obiteljskih odnosa Erdogana i Izetbegovića, očekivali da će imati posebno bliske odnose i razvijenu suradnju sa BiH prilikom posljednje trilaterale Srbije, Turske i BiH se ispostavilo da Srbija ima puno bolju suradnju s Turskom. Srbija isto nije članica NATO-a ali na njih se ne vrši pritisak kao što je to slučaj sa Bosnom i Hercegovinom. Situacija će ostati takva sve dok na vlasti budemo imali podaničke političare koji su spremni udovoljiti zahtjevima svjetskih sila ne vodeći pri tome računa prvenstveno o interesima građana.