Tronožac pomoću kojega bi mogli dosegnuti do te spoznaje i istine čine: post, molitva i djela ljubavi. Oni nisu sami sebi svrha – da se nešto čini zato što je tako propisano ili zato što to svi rade – nego zajedno tvore sredstvo koje čovjeku pomaže vidjeti izvornu ljepotu njegova bića što ju je zamislio i kreirao njegov Stvoritelj. Osim toga, i cjelokupan je narod – kao, na poseban način povezana, zajednica pojedinaca – pozvan suočiti se s vlastitim ispraznostima da bi se mogao nositi s izazovima budućnosti. A oni su za katolike u Bosni i Hercegovini na dramatičan način vidljivi nakon objavljivanja statističkih podataka iz blagoslova obitelji na kraju 2016. godine.
Piše: don Josip Vajdner/Katolički tjednik
Premda je već svima jasno da ljudi – i to ne samo katolici – na različite načine i u različita odredišta, odlaze iz BiH, ipak na kraju svake godine pomislimo kako pokazatelji toga stanja ne mogu biti gori. No, počevši od 2004. naovamo – s iznimkama 2006. i 2011. – svaki put nas činjenice tako snažno tresnu o zemlju da vidimo koliko nismo upravu…
To je pokazala i minula 2016. čije su statistike bile poraznije od svih prethodnih uključujući: 2009. (kada je katolika u odnosu na godinu prije bilo manje za 6 774); 2012. (- 7 522) i 2014. (- 11 883). Posljednji rezultati, dobiveni na osnovu onoga što su svećenici zabilježili prigodom blagoslova obitelji, drže žalosni rekord koji kaže da na kraju 2016. u BiH živi 15 494 manje katolika nego u isto vrijeme 2015.
Unatoč činjenici da se život ni u kojem obliku ne može svesti na brojeve i neovisno o vrlo mogućim statističkim pogreškama koje su plod neznanja, previda ili nemara, nužno je ukazati na alarmantne podatke. Oni pak bilježe da je ukupan broj katolika u četiri bh. nad/biskupije 390 241. Takvu, približno ekvivalentnu, znamenku u povijesti ćemo naći budemo li kopali čak do godine 1895. kada je, prema državnom popisu stanovništva, bilo 334 142 (21,31 %) Hrvata (u načelu katolika), da bi već 1910. taj broj narastao do 434 061, s udjelom od 22,87% u ukupnom broju stanovnika BiH. Dakle, današnji podatci slični su onima s početka XX. stoljeća, a upozoravaju i na negativan prirodni prirast i na odseljavanje.
Najgore stoji Vrhbosanska nadbiskupija: s minusom od 12 477 koji je znatno veći od onoga iz 2015. (- 7 655). U njemu su svoj dio ugradili i loši demografski pokazatelji, upućujući da je odnos broja krštenih i umrlih -1 928. Poglavito su ovom pošasti pogođeni dekanati: Tuzlanski -279 (Tuzla -86; Lukavac -34); Sarajevski -180 (Novo Sarajevo -53; Novi Grad -39); Šamački -175 (Tolisa -73; ujedno je to i župa u kojoj je najviše umrlo: 146 duša) te pet župa grada Zenice s minusom od 157. Prirodni prirast negativan je i u Banjolučkoj (-377) te Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji (-64), dok dijeceza Mostar-Duvno bilježi pozitivnu bilancu od +135. Tako da je u cijeloj BiH tijekom 2016. bilo 2 234 manje krštenja nego ukopa.
Jednostavnom računicom dolazimo, onda, do brojke od 13 260 katolika koji su ili otišli iz države ili nisu primili svećenika u blagoslov ili su dio statističke pogreške… Tu u Vrhbosanskoj nadbiskupiji prednjače: Novo Sarajevo (ukupno -1 214?), Vitez (-712), Busovača (-626), Dubrave (-510), Tuzla (-412), Brčko (-382), Podmilačje (-353)… Što znači: šarolika mapa koja vapi za odlučnim i mudrim odgovorima svih struktura hrvatskog i katoličkog naroda. Korizma je vrijeme – kako je govorio papa Benedikt XVI. – da „iščupamo ‘korijene ispraznosti iz naših želja’ te odgojimo srce da želi, to jest da ljubi Boga“ (Opća audijencija, 21. II. 2007.). Otarasiti se ispraznosti u svim segmentima kolektivnoga postojanja, vidjeti što je bitno za život katoličkoga puka i sukladno tomu sustavno djelovati – nužni je zahtjev ovogodišnje korizme.
(Izvor: Katolički tjednik)