Ispostavilo se da zaštićeni svjedok Tužiteljstva BiH nije bio vjerodostojan te da je lagao i upućivao na pogrešno mjesto, masovnu grobnicu, gdje se tražilo zakopane Bugojance. Medijski najavljivano konačno rasvjetljenje ovog zločina doslovno je palo u vodu jer se ispostavilo da zaštićeni svjedok Tužiteljstva – ili laže ili je pokleknuo pred mogućim pritiscima i prijetnjama počinitelja i njihovih pomagača.
Sumnje da je u pitanju krivi trag pojavile su se već prvi dan iskopavanja, a nakon što se kopalo i pretraživalo i na dubini od čak sedam metara, akcija je i službeno završena bez rezultata. Iskopavanje se vršilo na osnovu iskaza tajnog svjedoka pokajnika koji je, navodno, detaljno opisao zločin te naveo imena osoba koje su sudjelovale u ubojstvu. On je, prema istom izvoru, označio lokaciju na Rostovu koju su bageri dva dana uzalud prekopavali uz nazočnost obitelji nestalih i novinara.
No, ovo nije prvi put da zaštićeni svjedok u koje pravosudno tijelo ima povjerenje izmanipulira i pravosuđe i javnost te se pokaže kao nevjerodostojan te tek tada “isplivavaju” informacije o nepouzdanosti svjedoka, sklonom ovisnošću o alkoholu ili opijatima, kriminalnim aktivnostima itd., koji će zbog obećanja blaže kazne, oprosta, novca ili neke druge pogodnosti, krivo svjedočiti.
Prisjetimo se nekih kardinalnih pogrešaka – lažnih svjedoka koji su obmanuli i doveli u pitanje cjelokupan pravosudni sustav.
1. Slučaj Leutar
Atentat na federalnog doministra MUP-a Jozu Leutara izvršen je 16. ožujka 1999. godine u 7.50 sati u sarajevskom naselju Ciglane, tako što je pod njegov službeni automobil podmetnuta eksplozivna naprava. Leutar je preminuo 12 dana kasnije u Kliničko-bolničkom centru u Sarajevu.
(foto: Merim Galijatović)
Ivan Andabak, Željko Ćosić, Dominik Ilijašević, Zoran Bašić, Jedinko Bajkuš i Marijo Miličević, šestorica Hrvata i bliskih suradnika pokojnog Leutara, optuženi su i suđeni samo zahvaljujući iskazu lažnog svjedoka Merima Galijatovića, također osobe sumnjive prošlosti i više nego neurednog života. Svi optuženi su oslobođeni.
Ovom svjedoku obećano je milijun KM za informacije i svjedočenje o atentatu na Leutara. Isplaćeno mu je 250.000 KM, a Galijatović je svojedobno tražio isplatu još 750.000 KM.
Dominik Ilijašević, jedan od lažno optuženih, podigaoje tubu protiv Galijatovića za lažno svjedočenje koje je optužene moglo stajati 40 godina robije.
2. Slučaj Šantić
U siječnju 2014. anonimni svjedok sarajevskom Dnevnom avazu predstavio se kao sudionik u likvidaciji generala HVO-a Vlade Šantića, tvrdeći da se
u mjestu Grabež iznad Bihaća, na lokaciji ‘Mehana’, nalazi plastična bačva u kojoj se nalaze karbonizirani ljudski ostaci. Svjedok je tvrdio da se radi o ubijenom generalu kojeg su u noći 8. ožujka 1995. godine likvidirali pripadnici 5. korpusa Armije BiH.
“Nakon što je premlaćen”, kazao je anonimni svjedok, “general Šantić je donesen sav skršen, a onda ga je jedan od optužene sedmorice koje je Federalna uprava policije optužila za ubojstvo “ovjerio” s četiri metka”. Tijelo ubijenog generala je, po priči svjedoka, strpano u jednu bačvu, u koju je nakon toga do vrha nasut, benzin, nafta, i razrjeđivač.
(foto: general Vlado Šantić)
Međutim, nakon što je tim istražitelja analizirao materijal pronađen u bačvi kod Bihaća, za koji se smatralo da su posmrtni ostaci generala, otkriveno je nepostojanje ljudskih ostataka, niti ikakvog materijala za koji bi mogao biti izvršen pouzdan DNK test pomoću bilo koje metode”.
Tajni svjedok još jedne farse i danas bez kazne za odgovornost i manipulaciju – uživa u tajnosti.
3. Slučaj Hodžić-Čović-Leutar
Zatvorenik i osuđenik na višestruku kaznu zatvora Mensur Hodžić iz KPZ-a Zenica, početkom ove godine poslao je na adresu SIPA-e i Tužiteljstva ‘shemu organizatora ubojstva Joze Leutara’. Osuđenik Hodžić navodi kako je bio u vezi s kriminalcima te da zna cijelu hobotnicu oko ubojstva Joze Leutara, za što između ostalih, tereti i predsjednika HDZ-a BiH, Dragana Čovića, Ivana Andabaka, Ivicu Primorca, Zorana Andabaka, Jedinka Bajkušu, Dominika Ilijaševića-Comu Marija Milićevića-Baju, da su usko surađivali s vodećim balkanskim krim miljeom. Predsjednik HDZ-a BiH i član Predsjedništva BiH Dragan Čović, komentirajući ove navode osuđenika, nedavno je najavio da će “onaj tko je napakirao morati odgovarati”.
(foto: Mensur Hodžić)
Hodžić je u žižu javnosti dospio nakon što su procurile informacije da je sastavio iskaz koji lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića, ali i još neke visokopozicionirane dužnosnike, dovodi u svezu s atentatom na nekadašnjeg doministra MUP-a F BiH, pokojnog Lozu Leutara. Ove navode Čović je oštro i javno demantirao, najavio tužbu i istragu te, između ostalog, izjavio kako mu “netko pakira” i da je osuđenik Hodžić sve uradio na zahtjev političkih struktura.
Nadalje, Hodžić je u pismu Dnevnom Avazu potvrdio da je bio u kontaktu s kriminalnim miljeom, da zna cijelu priču oko ubojstva Leutara te da je nedavno istražnim organima poslao nacrtanu shemu vezano za atentat, koji ni nakon 16 godina nije rasvijetljen.
U pismu Hodžić piše da je Čović u njegovoj shemi spomenut u potpuno drugom kontekstu. “Ako Dragan Čović želi doznati pravu istinu, neka dođe u KPZ i ja ću mu osobno kazati istinu i zašto se našao u shemi, i naravno, po čijem nalogu”, piše Hodžić u pismu upućenom Avazu.
Naglasio je da od sheme i izjave nije imao nikakvu korist te da to nema nikakve veze s njegovim premještanjem, ali da mu je “nešto obećano”.
“Odgovorno i otvoreno tvrdim da Dragan Čović apsolutno nije umiješan ni spomenut u mojoj izjavi vezano za ubojstvo Joze Leutara”, navodi u pismu koje je poslao redakciji Dnevnog avaza, osuđenik Mensur Hodžić iz zeničkog zatvora, gdje služi 12-godišnju kaznu za ubojstvo nevjenčane supruge Jasmine Baničević.
Koji je epilog ovog nevjerojatnog skandala, još se ne zna.
Inače, lažno svjedočenje je kazneno djelo, propisano Kaznenim zakonom BiH, a za počinitelja se predviđa kazna zatvora u trajanju od 10 godina, ukoliko lažno svjedočenje dovede do iznimno ozbiljnih posljedica.
(V.S./Republikainfo.com)