Predsjednik Emmanuel Macron izjavio je u ponedjeljak da će Francuska proširiti svoj nuklearni arsenal i produbiti suradnju s europskim susjedima kako bi odvratila napade, što predstavlja povijesni pomak u nuklearnoj doktrini koji odražava kako agresivna Rusija i povlačenje Sjedinjenih Država ponovno iscrtavaju sigurnosne konture u Europi, prenosi The New York Times.
Macronov govor, održan na dan kada je rat s Iranom zaprijetio da će prerasti u sukob širom regije, ilustrirao je spremnost Francuske da preuzme novu ulogu u opasnom svijetu. No, tajming je bio i podsjetnik na ograničenja Europe nakon desetljeća sklanjanja pod američki nuklearni kišobran.
„Ono što želim više od svega, kao što ste razumjeli, jest da Europljani ponovno preuzmu kontrolu nad vlastitom sudbinom“, izjavio je Macron, izlažući ono što je nazvao strategijom „isturenog odvraćanja“ (forward deterrence).
Francuska će tješnje surađivati na nuklearnoj sigurnosti s Britanijom, drugom nuklearno naoružanom zemljom zapadne Europe, kao i s Njemačkom i još šest zemalja: Poljskom, Nizozemskom, Belgijom, Grčkom, Švedskom i Danskom. To će uključivati zajedničke vježbe francuskih nuklearnih snaga i konvencionalnih snaga tih zemalja, te privremeno premještanje nuklearnih glava izvan Francuske.
„Ovo je najznačajnija revizija francuske nuklearne politike u posljednjih 30 godina“, rekao je Bruno Tertrais, zamjenik direktora Zaklade za strateška istraživanja u Parizu. Rekao je da to neće zamijeniti postojeći američki predvođeni NATO nuklearni kišobran, ali bi moglo služiti kao „osigurač“.
Alexander K. Bollfrass, voditelj strategije, tehnologije i kontrole naoružanja na Međunarodnom institutu za strateške studije u Berlinu, nazvao je to „značajnim korakom u odvraćanju za Europu od strane Europljana“. No dodao je: „Također je jasno da Macron ne predlaže rješenje problema nesigurnosti oko američkog proširenog odvraćanja.“
Govoreći u strogo utvrđenoj podmorničkoj luci u Bretanji, Macron je rekao da će Francuska zadržati konačnu kontrolu nad svojim nuklearnim arsenalom. Za razliku od Sjedinjenih Država ili Britanije, Francuska se neće pridružiti NATO-voj grupi za nuklearno planiranje, potvrđujući tradiciju francuske neovisnosti koja datira desetljećima unazad.
Ipak, Macron je opisao svijet koji se radikalno promijenio otkako je održao svoj posljednji veliki govor o nuklearnoj strategiji Francuske u veljači 2020. Ruska invazija na Ukrajinu i predsjednik Trump koji je preokrenuo transatlantski savez, rekao je, nametnuli su Francuskoj obvezu da ažurira svoju definiciju odvraćanja.
„Šest godina kasnije, nalazimo se u drugom strateškom svemiru“, rekao je Macron. „Moramo prijeći u potpuno drugu fazu.“
Francuska ne djeluje samo na vlastitu inicijativu, već i kao odgovor na tiho poticanje nekih susjeda da predvodi paneuropsko nuklearno odvraćanje. Njemačka, koja se povijesno pozicionirala izravno pod američki nuklearni kišobran, pokrenula je tu ideju s Francuskom, privatno i javno.
U ponedjeljak su Francuska i Njemačka izjavile da će uspostaviti nuklearnu upravljačku skupinu na visokoj razini za koordinaciju planiranja o pitanjima kao što su najbolji omjer konvencionalnih snaga, tehnologija raketne obrane i francusko nuklearno oružje. Njemačke konvencionalne snage sudjelovat će u zajedničkim nuklearnim vježbama s Francuskom.
U eseju prošlog mjeseca u časopisu Foreign Affairs, njemački kancelar Friedrich Merz napisao je da bi svako europsko odvraćanje moralo biti u okviru NATO-a i da ne smije diskriminirati u zaštiti koja se nudi europskim zemljama. Bollfrass je rekao da Macronovo inzistiranje na nastavku francuske kontrole nad arsenalom neće iznenaditi njemačke dužnosnike, koji ne bi ni očekivali ništa drugo.
Švedska, koja je početkom 1970-ih ugasila svoj tajni program nuklearnog oružja i postala gorljivo predana nuklearnom razoružanju, nedavno je ugostila francuski nosač zrakoplova Charles de Gaulle, koji može nositi borbene zrakoplove naoružane projektilima s nuklearnim vrhovima.
Iako su dijelovi Macronova govora bili upečatljivi, stručnjaci za nuklearno oružje rekli su da njegovi planovi, u cjelini, neće transformirati europsku sigurnost. Iz političkih, doktrinarnih i tehničkih razloga, rekli su, Francuska nikada neće moći zamijeniti nuklearni kišobran koji Sjedinjene Države pružaju Europi od kraja Drugog svjetskog rata.
Francuska se također suočava s akutnom političkom neizvjesnošću, s krajnje desnom strankom koja trenutačno vodi u anketama za predsjedničke izbore sljedeće godine. Ako Jordan Bardella, vjerojatni kandidat stranke Nacionalno okupljanje, naslijedi g. Macrona, nije jasno bi li on nastavio putem dublje koordinacije s Europom.
U izjavi, Bardella i Marine Le Pen, čelnica stranke, rekli su da je Macronov prijedlog o raspršivanju francuskog nuklearnog oružja drugdje po Europi „politička vježba odnosa s javnošću, provedena bez obzira na nacionalne interese“.
Francuska ima četvrti najveći nuklearni arsenal na svijetu, nakon Rusije, SAD-a i Kine, s oko 290 bojevih glava, prema Federaciji američkih znanstvenika. To oružje može isporučiti zrakoplovima, projektilima srednjeg dometa ili iz podmornica putem interkontinentalnih balističkih raketa.
Iako francuska nuklearna doktrina ima sličnosti s onima SAD-a i Britanije — dizajnirana je da odvraća napade, a ne da bude oruđe rata — francuski čelnici dugo su je nastojali držati po strani. To je najjasnije ilustrirano 1966. godine, kada je Charles de Gaulle povukao Francusku iz NATO-ovog integriranog vojnog zapovjedništva.
Za razliku od Sjedinjenih Država i Britanije, Francuska se nikada nije eksplicitno obvezala na „prošireno odvraćanje“ — obećanje da će pružiti nuklearni kišobran svojim saveznicima u NATO-u — iako je rekla da je njezino oružje dizajnirano za zaštitu francuskih „vitalnih interesa“, što je fraza ostavljena namjerno dvosmislenom.
U ponedjeljak ju je Macron malo pojasnio. „Možemo li smatrati da je opstanak naših najbližih partnera ugrožen, a da to ne utječe na naše vitalne interese?“, rekao je. „Ili obrnuto, da se ekstremna prijetnja u Europi tiče samo nas?“
Neki stručnjaci tvrde da su razlike između nuklearnih doktrina Francuske i njezinih saveznika u NATO-u preuveličane; posljednjih desetljeća došlo je do „de facto“ konvergencije. Francuska je, na primjer, pokazala spremnost da upotrijebi nuklearno oružje kako bi odvratila uporabu oružja za masovno uništenje od strane državnih sponzora terorizma, čime se približila stavovima Sjedinjenih Država.
Francuska se već približila susjedima. Prošlog srpnja, g. Macron potpisao je sporazum o nuklearnoj sigurnosti s premijerom Keirom Starmerom iz Britanije, što je bilo najznačajnije ažuriranje doktrine između Britanije i Francuske od 1995. godine.
Europski dužnosnici bili su nestrpljivi da g. Macron objavi svoju nuklearnu strategiju u nadi da Francuska može učvrstiti neke od promjena prije nego što on napusti dužnost sljedeće godine. G. Bollfrass je rekao da ga ohrabruje Macronov naglasak na uspostavljanju savjetodavnih skupina između Francuske i Njemačke.
„Svaki nasljednik može povući predsjedničke izjave“, rekao je. „Ali upravo ta interakcija na radnoj razini gradi povjerenje i suradnju.“
Macron je odbio reći koliko će točno bojevih glava Francuska dodati svom arsenalu. No njegov govor, održan s podmornicom u pozadini, bio je pedantno koreografiran kako bi se prikazala francuska vojna moć. Ponudio je oštar pregled svjetskih nuklearnih žarišta — od Indije i Pakistana do Kine i Sjeverne Koreje. I rekao je da je Trumpova Nacionalna sigurnosna strategija poziv Europi „da se izravnije brine o svojoj sigurnosti“.
„Sljedeće pola stoljeća“, zaključio je, „bit će doba nuklearnog oružja.“