Balkan ne oskudijeva u političkim konferencijama. Prije četiritjedna lideri regije u Sofiji su slavili 20 godina „Procesa suradnje u jugoistočnoj Europi“. Više od osam godina se državnici iz regije sastaju o okviru „Regionalnog savjeta za suradnju“. Krajem svibnja su šefovi država jugoistočne Europe održali godišnji summit u Sarajevu u okviru procesa „Brdo-Brioni“.
I pored svega toga, Njemačka je prije dvije godine lansirala novi format poznat kao Konferencija o Zapadnom Balkanu. Nakon Berlina (2014) i Beča (2015), sada se sastanak održava u Parizu. Šefovi država i vlada Srbije, Albanije, Makedonije, BiH, Crne Gore i Kosova sastaju se sa najvažnijim političarima EU, Njemačke, Francuske, Austrije i drugih zemalja Unije. Službeni cilj: balkanske zemlje treba brže približiti Bruxellesu.
Nespremnost na proširenje
Začkoljica je u tome što u dogledno vrijeme neće biti proširenja EU – to su između ostalih rekli šef Europske komisije Jean-Claude Juncker i predsjednik Bundestaga Norbert Lammert. Nakon što su se Britanci izjasnili za Brexit, spremnost da se u Uniju uvode nove članice praktično je nepostojeća. Konsolidacija prije proširenja – to je sada briselska dogma.
A ipak postoji horda političara, diplomata i stručnjaka u Bruxellesu kojima je posao da pripremaju balkanske države za članstvo u EU. Taj tim predvodi komesar za proširenje Johannes Hahn s europskim parlamentarcima zaduženim za regiju poput njemačkog demokršćanina David Mcallistera, izvjestitelja za Srbiju. Oni ponavljaju da je i dalje na snazi „obećanje“ Europljana zemljama Balkana dano na konferenciji u Solunu 2003.
Tada je rečeno da EU nije potpuna bez Balkana.
Stručnjaci redovito putuju u balkanske zemlje i tamo uvjeravaju domaćine i novinare da je „pristupna perspektiva neokrnjena“. Ponekad, kad se okuraže, čak navode i konkretne godine kada bi neka zemlja mogla pristupiti EU. Tako su bh mediji prošlog svibnja slavili kada je šef tamošnjeg predstavništva EU Lars-Gunar Wigemark previdio maloj zemlji članstvo kroz deset godina.
Politika milijardi
Jaz između zaustavljenog proširenja EU i uvijek novih obećanja očigledno bi trebale premostiti Konferencije o Zapadnom Balkanu. EU želi održati državice jugoistočne Europe u dobroj vjeri s 12 milijardi eura za period od 2014-2020. godine. Tu je, recimo, novi autoput duž Jadrana ili od Niša do Prištine ili modernizacija propale željezničke veze između Beograda i Sarajeva. Ili osnivanje radionice mladih iz bivših zaraćenih republika po ugledu na njemačko-francuske odnose.
Ipak, politika koju je EU na Balkanu vodila svojim milijardama nakon desetljeća i pol otkriva više problema nego rješenja. Iako je Bruxelles prije tri godine isposlovao dogovor tradicionalnih neprijatelja Srbije i Kosova, gotovo nijedna točka nije provedena. Ni nakon više od godinu dana Uniji ne uspijeva da svojim posredovanjem sredi politički kaos u Makedoniji. Bruxelles nema uspjeha ni u desetljetnoj svađi Skoplja i Atene o imenu Makedonije.
Članica EU Hrvatska i kandidat za EU Srbija su prošle godine vodile višetjedni trgovinski rat. Duboko zavađeni narodi Bosne i Hercegovine su ovaj tjedan razjedinjeni oko Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju tako da ovaj ne može stupiti na snagu.
Gotovo da se više i ne priča o tlačenju medija, manipuliranom pravosuđu, sveprožimajućoj korupciji u svim ovim državama. Građani reagiraju masovnim odseljavanjem – u pravcu EU.
(Izvor: DPA/DW)