Piše: V. Soldo/Republikainfo.com
Kako drukčije nazvati pravosuđe u kojeme je suspendiran glavni tužitelj Tužiteljstva Bosne i Hercegovine, Goran Salihović, te se za istoga najavljuje da u njegovim radnjama ima i kaznene odgovornosti?
Ne manje javnost je bila iznenađena izjavama predsjednice Suda BiH, Meddžide Kreso, da postoji pravosudna mafija. Ovu izjavu je dala pred očima cjelokupne bh javnosti u intervjuu danom u ‘prime-time’ terminu javnog televizijskog servisa. Najmanje što se očekivalo bila je potreba da predsjednica objasni i razotkrije tko je a pravosudna mafija, tko je čini, te da, a s prve pozicije pravosuđa, predloži rješenje.
Događaji koji su uslijedili, a u vrlo kratkom razdoblju, su pritvaranje sutkinje Suda BiH, gospođe Azre Miletić, kojoj se potvrđenom optužnicom i nastavkom suđenja stavlja na teret primanje mita dok je obavljala dužnost sutkinje. Ako se prema istoj, a kako je zakonom propisano, mora primjeniti presumpcija-vjerojatnost nevinosti, opravdano se postavlja pitanje kako je moguće da sutkinji, koja je sudila u drugom stupnju i bila neosporni autoritet tog Suda, sudi isti taj Sud u kojem je ona sudila?
Uslijedio je cijeli niz događaja koji potpuno narušavaju dignitet Suda kao što su pismene prepiske i međusobno optuživanje čelnih ljudi najvećih pravosudnih institucija, pritvaranje istražitelja Tužiteljstva BiH zbog primanja mita, te njegovo suđenje, potom ‘gimnasticiranje’ razgolićene (gole) sutkinje Vrhovnog suda Federacije BiH pred otvorenim prozorom Suda i mogućnost da to ‘gimnasticiranje’ promatra svatko tko je bio u blizini, privođenje djelatnika Zemljišno-knjižnog ureda Općinskog suda Sarajevo itd…
I tako bi se mogli nizati skandali do u nedogled, da se i ne spominju spektakularna, skoro filmska, javna uhićenja, uz prisustvo kamera, po kojima Sud donosi (potom) oslobađajuće presude ili su predmeti u značajnom zastoju (Čaušević i mnogi drugi).
Iznimno ogromne su naknade za neosnovan boravak u pritvoru, a teško je i govoriti kakva je šteta nanesena ljudima koji su na ovakav način uhićivani pa potom oslobođeni.
Većina njih je potpuno, osnobno, uništena kao i njihove obitelji – samo fotografije ovakvih, spektakularnih uhićenja uvijek će biti dostupne na internetu. Zbog digniteta, ugleda i povjerenja u naše pravosuđe, mora se postaviti pitanje odgovornosti onih koji podnose ovakve vrste optužnica.
Također, veliki zastoji u rješavanju predmeta ratnog zločina moraju biti objašnjeni, neselektivan pristup rješavanju istih nije dozvoljen.
I posljednji, najnoviji primjer, a protivan svim zakonskim propisima, da se u Općinskom sudu Čitluk, suprotno odredbama članka 43., Zakona o visokom Sudskom i Tužiteljskom vijeću, od četiri izabrane sutkinje, bira samo jedna sutkinja hrvatske nacionalnosti, a pri činjenici da se radi o području sa izrazito većinskim hrvatskim stanovništvom, govori o grubim pogreškama pri izboru sudaca.
Ovakve odluke izazivaju apsolutno negodovanje javnosti.
Uzalud predsjednik Visokog sudskog i Tužiteljskog vijeća upozorava da se nitko ne smije miješati u rad sudova jer isti moraju biti neovisni. Točno je da moraju biti neovisni, ali samo nekoliko naprijed opisanih događaja govori da se nešto, i to bitno, mora promijeniti u našem pravosuđu.
/Republikainfo.com/


