Ovaj Badnjak navršava se 23 godine od terorističkog napada motiviranog vjerskom i nacionalnom mržnjom i ubojstva troje članova obitelji Anđelić, oca Anđelka i njegovih kćeri Mare i Zorke, u Kostajnici u općini Konjic. Ubojica, Muamer Topalović član vehabijske zajednice, 24. prosinca 2002. godine upao u njihovu obiteljsku kuću i iz automatske puške ubio nevine članove ove obitelji koji mu ništa nisu nažao učinili.
Na Badnjak, 24. prosinca, navršava se 23 godine od terorističkog napada motiviranog vjerskom i nacionalnom mržnjom i ubojstva troje članova obitelji Anđelić, oca Anđelka i njegovih kćeri Mare i Zorke, u Kostajnici u općini Konjic. Ubojica, Muamer Topalović član vehabijske zajednice, 24. prosinca 2002. godine upao u njihovu obiteljsku kuću i iz automatske puške ubio nevine članove ove obitelji koji mu nisu ništa nažao učinili, piše Dnevni list.
U ožujku 2003. godine, sudci Hamo Kebo i Nada Dalipagić te još tri suca porotnika, Topalovića su osudili na 35 godina zatvora za trostruko ubojstvo. To je do tada bila najviša dosuđena kazna zatvora uopće u BiH. On je 2020. godine zatražio pomilovanje no tadašnji predsjednik FBiH Marinko Čavara odbio je njegovu molbu.
Topalović je obitelji Anđelić svojedobno poslao pismo u kojem im nudi plaćanje “krvarine”, odštete koja se plaća za prolivenu krv, davno zaboravljene pojave u civiliziranom svijetu nakon što netko pričini ubojstvo. Topalović je za ubojstva članova obitelji Anđelić, njegovoj obitelji nudio nagodbu: novac koji će “skupiti njegova braća za njegovu slobodu”. Ova riječ, ‘krvarina’, tada je sablaznila javnost, no govorila je puno toga o vjerskim nazorima ekstremnih članova vehabijskog pokreta u BiH.
Krvavi Badnjak
Kako je stajalo u optužnici, svoj krvavi pir Topalović je počeo na Badnjak, 24.12.2002. godine oko 21.50 sati kada je, naoružan s automatskom puškom marke ‘CZ’, kalibra 7,62 mm i obučen u maskirnu bluzu i na glavi s potkapom i kapom zbog neprepoznavanja, znajući da je kuća građana hrvatske nacionalnosti, ušao u kuću Anđelka Anđelića, koja nije bila zaključana, te iz nacionalnih i vjerskih pobuda, u namjeri da liši života ukućane Anđelka Anđelića, njegovog sina Marinka i kćeri Zoricu i Maru.
Topalović je prvo pucao u Anđelka, potom u Zoricu i Maru te Marinka. Izuzev Marinka koji je pretrpio teške tjelesne ozljede i preživio napad, njegov otac i sestre na mjestu su preminule.
Nakon napada, Topalović je pobjegao, sakrio pušku s okvirima metaka i krio se u svojoj kući u mjestu Oteležani sve dok nije otkriven i uhićen. Krvavi Badnjak su preživjele majka Ruža, sestra Mira i sestrična Iva koja je tada bila dijete i koje su također bile u kući.
Motiv ubojstva katoličkih Hrvata, kako je i sam ubojica Topalović potvrdio, bio je bošnjački sukob s pravoslavnim Srbima te je on odlučio “njima namjenski za osvetu izabrao Božić”.
Podsjetimo na serijal ‘Krvni delikti’ FTV-a gdje su se obrađivali najteži slučajevi krvnih delikata, između ostalih i slučaj ubojstva obitelji Anđelić.
“Tijekom 90-te godine, kada je došlo do sukoba između Srba i Muslimana, dogodio se na zadnji dan Ramazana, pa sam ja njima namjenski izabrao Božić”, izjavio je Topalović za epizodu FTV-a, govoreći o motivu svog zločina nad obitelji Topalović.
Topalovićevi istomišljenici povezani s organizacijama i velikim financijskim sredstvima..
“Ja vam nudim dogovor: ja sam musliman i poštujem samo šerijat. Po šerijatu ja vama jesam dužan isplatiti krvarinu (to što vi nazivate materijalnom štetom), ali tada ja moram biti slobodan čovjek. Da pojasnim: Vi preko svoga odvjetnika da pogurate moju slobodu, a ja vama isplatim krvarinu. Možda se pitate odakle mi toliki iznos ako sam već ranije naveo da ga nemam. Spomenuo sam imovinu koja se ne vodi na moje ime, ali imam brojnu obitelj, a što je najvažnije, imam na slobodi svoju braću i prijatelje, svoje istomišljenike koji su spremni skupiti taj novac. Većina te moje braće povezani su u razne organizacije i raspolažu velikim financijskim sredstvima. Ako odbijete, puno gubite…”, svojedobno je pisao ubojica Topalović obitelji Anđelić.
Njegova tvrdnja kako su “njegova braća povezana s raznim organizacijama te kako raspolažu velikim financijskim sredstvima”, govori o mreži radikalnih osoba koje djeluju na području BiH i izravnoj opasnosti za državu. No, ovi njegovi navodi nikada nisu bili predmet pravosuđa, istrage i procesuiranja.
Topalović, iako nezaposlen, i Sudu je pisao kako novac nije problem jer će “njegova braća sve platiti tek ako on bude na slobodi”, dok je na suđenju kazao kako je “država dužna snositi troškove odštete obitelji Anđelić”.
“Još za suđenja sam naveo razloge zašto sam počinio ovo djelo. Da muslimanski povratnici nisu bili napadani, a država ih nije kao potpisnica Daytonskog sporazuma zaštitila, ja to ne bih ni učinio. Zato smatram da je država dužna snositi troškove obitelji Anđelić i sudske troškove”, svojedobno je izjavio Topalović u svojoj završnoj riječi u Općinskom sudu Konjic. Topalović bi na slobodu mogao izaći za 11 godina, nakon odsluženja kazne u cijelosti.
Topalović prijetio i tužio novinara Dnevnog lista
Za podsjetiti je i kako je tadašnjeg novinara Dnevnog lista koji je pratio i izvješćivao o napadu i ubojstvu na obitelj Anđelić, upravo Topalović tužio za klevetu jer ga je, između ostaloga, nazivao ubojicom. Apsurdno je bilo da je naš kolega u nekoliko navrata morao ići na suđenje pred sud u Zenicu, ali pri tom i trpjeti prijetnje samog Topalovića i njegove pozive u redakciju. “Zar ti misliš da sam ja sam i da će ti to tako proći?”, svojedobno upitao je Topalović našeg kolegu prilikom poziva u redakciju Dnevnog lista. Naravno, Topalović je izgubio spor, ali u konačnici ostaje spoznaja kako je ovaj ubojica i nakon zločina koje je pričinio, uvjeren u ispravnost svog nedjela i bez ikakvog pokajanja.
/Desk/