Hartmann u svojoj novoj knjizi navodi da je Srebrenica u srpnju 1995. godine “prodana” u diplomatskoj igri i tajnom dogovoru SAD, Velike Britanije i Francuske, kako bi se Milošević prisilio na pregovore.
Zastupa tezu da se zločin u Srebrenici pripremao duže vremena te da je ona prepuštena u ruke srpskih snaga.
Ona tvrdi da je službena verzija o Daytonskom sporazumu netočna te da je pad i žrtve Srebrenice bio uvjet za okončanje pregovora i postizanje mira. Hartmann tvrdi da “Milošević za pregovarački stol ne bi sjeo bez miraza” te da je taj “miraz” bila cjelokupna istočna Bosna.
“SAD, Velika Britanija i Francuska napravile su ‘deal’, željele su pojednostaviti pregovore, a u knjizi detaljno objašnjavam kako je za Žepu i Goražde postojao isti scenarij kao za Srebrenicu, odnosno, da se to područje prepusti Srbima i da Bošnjaci iz njih budu preseljeni. Tri države u dogovoru krajem svibnja i polovicom lipnja odlučuju se na prepuštanje enklava. Imam i odluku koju je donijela SAD, tako da se vidi da je uloga Amerike bila potpuno drukčija nego što je u javnosti percipirana. Tu odluku donijeli su Bill Clinton, Jacques Chirac i John Major. Druge zemlje o tome nisu bile obaviještene, a to govori u prilog da nizozemski vojnici u Srebrenici nisu bili obaviješteni o tome, da su na neki način izigrani”, kaže Florence Hartmann.
Ona u svojoj knizi tvrdi da je američki predsjednik Clinton, sedam dana nakon pada Srebrenice, od zapadnih zemalja tražio da se Srbima preda Goražde.
“SAD su željele držati se tajnog dogovora i predati sve tri enklave jer su se plašili da Milošević neće doći i potpisati mir. Nakon ove knjige ne znam hoće li Clintonu pljeskati u Srebrenici kada sljedeći put dođe, a što su radili sve ove godine”, zaključuje Hartmann.
Ona podsjeća i na to da je haški tužitelj, i prije pada Srebrenice, najavio da će za sve zločine biti optužen Radovan Karadžić i Ratko Mladić te da buduće žrtve i ubojice stavljene u bliski kontak.
“Tu je njihova odgovornost”, kaže ona.
“To se događa u svim konfliktima i ova priča je univerzalna. Nije to nikakva zavjera. Zapad ima problem jer rat traje i mora se okončati, a za što tada nije bilo političke volje kod aktera rata. Postupali su s pozitivnim ciljem kako bi sve pregovarače doveli za stol, ali to je bila velika cijena”, kaže Hartmann odgovarajući na pitanje kako je moguće da se zapadne zemlje, koje slove za kolijevke demokracije, povedu za isključivo političkim rješenjem, ne pridajući preveliku pozornost humanom pristupu rješenja.
Hartmann je kazala da je postojao način da bošnjačke strane narede evakuaciju, a spomenula je i pristup NATO-a, no kako je kazala, “pušteno je da se stvari razvijaju svojim tijekom kako bi se dala slika da je Srebrenica pala neočekivano i da su time mogli biti aktivirani svi instrumenti koji su postojali kako bi se enklave zaštitile”.
“Mooja državaje radila, ono što opisujem u knjizi, ono zbog čega ne smijemo biti ponosni. Bosanska javnost treba progledati jer postojali su mehanizmi zaštite u rukama Zapada i on ih je, prije svega trebao zaštititi”, kazala je Hartmann.
Kao motiv za pisanje knjige i iznošenja činjenica o zločinu koji se dogodio prije dva desetljeća u BiH su, kako je naglasila, pitanja koja se vrzmaju po glavi i njoj ali i značajnom broju građana na Zapadu, a za koje se još nije dobio odgovor, ali i da se izvuku pouke iz povijesnih pogrešaka zapadnih vlada kojima su uslijedili stravični zločini ali i razjasnile moralne dvojbe u Europi.
“Francuska bi više voljela utišati ove reakcije, ali stavila sam olovku gdje boli”, kazala je ona.
(T.H/Republikainfo.com)
