Komšićev DF treba izbrisati s liste ljevice i tretirati kao radikalnu desnu nacionalističku stranku
Demokratska fronta (DF) neokomunista i velikog Brozovoga štovatelja Željka Komšića nije član Socijalističke internacionale. Indikativno je što ta bitna činjenica i nije previše zanimala političke i intelekualne krugove u zemlji iako su razlozi vrlo intrigantni, piše Dnevni list.
Javno mnijenje je zasuto Komšićevim ratobornim patriotskim porukama i “fanatičnom borbom za državu” protiv glavnih političkih odmetnika Dragana Čovića i Milorada Dodika i malo kome je i padalo napamet priupitati kojoj to europskoj asocijaciji pripada njegov DF.
Što se dogodilo?
Član Socijalističke internacionale je SDP i postao je to još u eri vladavine Zlatka Lagudmžije. Uobičajeno je pravilo da iz svake europske države po jedna lijeva stranka, ona najjača, bude članica Internacionale, međutim BiH je u jednom trenutku bila presedan.
Naime, prije nekih 20-tak godina članice Socijalističke inernacionale bili su istodobno i SDP i SNSD Miorada Dodika. Vrlo je zanimljivo znati da je baš Lagumdžija predložio da se tada prihvatljiva i proeuropska Dodikova stranka registrira u krovnu asocijaciju europskih ljevičara. Međutim, Milorad Dodik se ubrzo razgoropadio i skrenuo s europskh tračnica, okrenuo je čak leđa i svojim političkim sponzorima ui promicateljima iz Amerike pa se Zlatko Lagumdžija odlučio na radikalni izgon SNSD-a iz Internacionale. To mu je nakon uporne i iscrpljujuće borbe uspjelo 2012. godine.
Podsjećamo, rješavajući statusna pitanja članica, Socijalistička Internacionala (SI) je na kongresu 2012. godine donijela odluku o brisanju Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) – Milorad Dodik iz članstva u ovoj organizaciji.
U toku trajanja procesa koji je vodio Etički komitet, SNSD je imao brojne prilike za promjenu svojih političkih stavova i agresivne retorike, a za šta očigledno nije bilo ni volje, ali ni dovoljno unutarnje snage
U svome priopćenju SDP BiH, čiji je šef tada bio Zlatko Lagumdžija, je naglasio kako je ovom odlukom „završen proces koji je započeo 2006. kada je ova stranka prvo promijenila svoju retoriku, a onda i politiku, te odustala od socijaldemokratskih vrijednosti.“
-Stalno negiranje države Bosne i Hercegovine, kao i pokušaj iskrivljivanja povijesnih činjenica iz neposredne prošlosti ponavljanjem tvrdnji o nepostojanju srebreničkog genocida samo su dodatno ubrzali proces isključenja Dodikovog SNSD-a iz Socijalističke internacionale. Kao formalni dokaz SNSD-ovog nacionalizma navodimo koaliciju sa strankama SDA i HDZ, pojasnili su svoj zahtijev iz tadašnje Lagumdžijine stranke .
Milorad Dodik je odbacio urotu Zlatka Lagumdžije tezom da se ne radi niti o kakvoj koaliciji već o iznuđenom matematičkom partnerstvu kako bi se formiralo tadašnje Vijeće ministara BiH.
-Samo nekoliko godina kasnije Lagumdžija pravi zajedničku platformu s tom istom SDA, kao i s HSP-om koji baštini profašističku ikonografiju i ideologiju, upozorili su iz SNSD-a.
-Ukoliko je pravljenje većine sa SDA i HDZ-om razlog za isključenje, onda se SNSD, stoji u priopćenju, slaže sa odlukom Socijalističke internacionale, samo se tada postavlja pitanje kako su iste, a i mnogo gore, koalicije dopuštene Lagumdžiji. I samim članovima etičkog komiteta, kao i većini upućenih članova Socijalističke internacionale bilo je jasno da tu nije riječ o etičkom ili ideološkom sporu, već o dva suprotstavljena politička koncepta o budućnosti BiH. SNSD je u ovom slučaju platio cijenu sukoba s bošnjačkim nacionalizmom Zlatka Lagumdžije, nisu previše očajavali u Dodikovoj stranci.
Puni nacionalista
Željko Komšić i njegov DF su u ciklusima najlojalniji koalicijski partneri radikalnoj nacionalističkoj stranci. Dakle s istom strankom i s istim, odbačenim i poraženim, vođom Bakirom Izetbegovićem.
To je, kao prioritetno, u koliziji s proklamiranim globalnim socijaldemokratskim vrijednostima. U Demokratskoj fronti su za Dnevni list potvrdili da bi željeli biti dio europskih socijalista, ali ih vrhu Socijalističke internacionale nisu predložili čelnici našeg domaćeg SDP-a.
Nije poznato je li Nermin Nikšić uopće ikada i promotrio opciju odobravanja učlanjenja DF-a, ali to nipošto ne bi smio učiniti u budućnosti, niti on, a niti njegov nasljednik. To bi bila, kardinalna pogreška.
Željko Komšić i njegova stranka ničim ne zaslužuje članstvo u Socijalističkoj interancionali. Dapače, mnogi se slažu kako tu stranku treba izbrisati gumicom s liste ljevice, ali još više i iz glava svih korektnih ljevičara. Jer, DF ne samo da godinama koalira s nacionalističkom SDA, nego je sve punija nacionalista i u svojim redovima.
Ugledni akademik dr. Slavo Kukić je nedavno, gostujući na jednoj sarajevskoj televiziji, potvrdio da će u svojoj najnovijoj knjizi otkriti i imena poznatih “nacionalista” iz samog Komšićevog okruženja. To što Željko Komšić u svome uredu drži sliku pokojnog “crvenog idola” u maršalovskoj odori i što se zaklinje u ljevicu je tipični “sarajevski šaneraj”.
S Komšićem i njegovom strankom upravlja “zeleni minder” i to je jasno i djeci i “finoj sarajevskoj raji” i to je posve dovoljan razlog za njegovu eutanaziju s ortodoksnog lijevog spektra, zaključuje Dnevni list.
/Desk/