Na pitanje-konstataciju novinara Darka Hudelista da je od više od 220.000 dobivenih glasova, 98% od Bošnjaka, Komšić je kazao: “Ne znam odakle vam takva računica. Takvu računicu nitko u BiH ne pravi. Bojim se da vam to nije točno. Kažem vam da je tu računicu nemoguće izvestijer se ljudi, kad izlaze na izbore, ne definiraju po etničkoj pripadnosti. Nemoguće je to, znači. Dakle, sve je to hipotetički.
Komšić je, nadalje, ovako pojasnio ovu dvojbu: “Po našem Ustavu ne postoji srpski, hrvatski ili bošnjački član Predsjedništva. Postoji član Predsjedništva iz reda srpskog naroda koji dolazi s teritorija RS-a. A, po Ustavu, postoje i dva člana Predsjedništva koji dolaze s područja teritorija FBiH – i jedan je iz reda hrvatskog, drugi iz reda bošnjačkog naroda. I za njih mogu glasati svi građani, bez obzira naetničku pripadnost, koji žive u Federaciji. To je tako po Ustavu. Dakle, legalitet i legitimitet članova Predsjedništva kod nas se ne izvlači iz etničkih grupa, iz naorda, nego se izvlači iz građana koji žive ili u RS-u ili u FBiH”.
Na pitanje koga on, zapravo, predstavlja u Predsjedništvu, Komšić je odgovorio – građane BiH, te da Predsjedništvu nije obveza predstavljati i zastupati samo one koji su “glasali za njih, nego i sve koji nisu glasali za njih, koji ne žive u istom entitetu, pa čak nas i ne vole, ili nas, da idem još dalje mrze”.
– A, za Dragana Čovića i HDZ BiH, kako on sam i HDZ BiH kažu, glasovalo oko 80% Hrvata?
Ni to nije točno. Jedino ako računate na to da je na izbore izašlo samo oko 40% Hrvata, možete tako govoriti. Jer, da je za Čovića glasao 80%, onda bi on bio izabran i bio bi vjerojatno član Predsjedništva BiH s najviše glasova.
– Kako se vi osobno nacionalno izjašnjavate, kada vas netko pita što ste po nacionalnosti?
Hrvat sam i to nije sporno. Ja sam Hrvat, po svom habitusu, tako sam odgajan. Tako sam živio i ne shvaćam zašto se uopće nekome moram za to pravdati. Zašto je to bitna karakteristika? Jesam li bolji čovjek, ili gori, zbog toga?
– Koji su vaši obiteljski korijeni? Otac, majka…
Otac mi je jo uvijek živ, Marko. Hrvat po nacionalnosti. U mirovini je, bio je službenik u Zavodu za mirovinsko osiguranje. Moja pokojna mati, Danica, djevojački Stanić, Srpkinja po nacionalnosti, rođena je, interesantno, na početku 2. Svjetskog rata, i to, vjerovali ili ne, 10. travnja 1941. u zbjegu, u šumi. A poginula je 1. kolovoza 1992. u Sarajevu, na početku rata u BiH.
– Čiji metak ju je pogodio?
Zna se tko je pucao na nas. Vojska Republike Srpske. Ja sam je pronašao mrtvu, i oprostite što malo nisam voljan da o tim stvarima pričam. Imam i sestru, Željku. Mlađa je od mene sedam godina. I ona je službenica, nije završila fakultet. Rat ju je omeo u svemu, a bila je dobra studentica Elektrotehničkog fakulteta. Ja sam rođen u Sarajevu 1964. Cijeli sam život proveo u Sarajevu. Diplomirao sam na Pravnom fakultetu još prije rata u BiH. To posebno ističem jer sam ponosan na svoje obrazovanje i profesore.
– Kad ste se oženili?
Godine 1996. kad je završio rat. Supruga mi se zove Sabina. Imamo kćer Lanu, sad joj je 13 godina. Nemam nešto posebno značajno od imovine.
…
– Nij li poučno vidjeti kako je Josip Broz Tito, svojedobno, uredio odnose u višenacionalnoj Jugoslaviji i koliku je važnost davao naciji?
-Pustite Tita. Tito je davno umro. Partija je ta nestala, potpuno su se promijenile društvene okolnosti. …Ali imam još nešto vezano za Tita. Nemojste misliti da ja princip konstitutivnosti doživljavam kao apsolutno povijesno negativna princip. Naprotiv. Taj princip zapravo nije inovacija jugoslovenskih komunista nego je inovacija slovenskih komunista. To je bio našin pomoću kojeg su sovjetski komunisti htjeli očuvati svoju veliku državu, Sovjetski savez, i riješiti etničke odnose u njoj….Kod nas se raspala Jugoslavija. Nema više SKJ. I što nam se događa? Da se princip konstitutivnosti koristi kao sociološka osnova za disoluciju zemlje, u ovom slučaju naše BiH. Ja nikakone mogu pristati na to da je to potpuno povijesno i sociološki ispravno. Valja, po meni, tražiti novi put. A, novi put nalazi se ovdje, kod vas, u Hrvatskoj, eto ga u Sloveniji, malo dalje u Austriji, u Njemačkoj, u Velikoj Britaniji, Španjolskoj. O tome govorim.
Komšić je, između ostalog, istknuo da treba mijenjati Ustav BiH, kao i primjeniti presude europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu koji je u četiri slučaja, ‘Sejdić i Finci’, koji nisu pripadnici konstitutivnih naroda te’Zornić’, ‘Pilav’ i ‘Šlaka’, u njemu utvrdio diskriminirajuće odredbe na račun njihove etničke pripadnosti, ali zato što jesu pripadnici konstitutivnih naroda.
…
– Činjenica je da ste vi u skoro svim mjestima kojima su Hrvati većina proglašeni personom non grata. Koji je onda smisao vašeg izbora i svih vaših nastojanja , ako to predstavnici hrvatskog naroda ne prihvaćaju?
To su predstavnici HDZ-a, zaustavite se malo. Daleko odosmo. Znači, po vama jest jednako hrvatski narod. Mislim da je to malo preslobodno izvučeno. Da je to tako, ja vam sad tvrdim, Čović bi bio nepobjediv…Na kraju krajeva što znači persona non grata?
– To znači da ste nepoželjni u tim sredinama i da tamo više ne dolazite.
O, baš će mi zabraniti!
– Namjeravate li poštovati taj zahtjev, da stenepoželjni i da ne dolazite?
Ne pada mi na pamet. Sve što mogu od mene dobiti jest to da ću im pokazati da je to glupost što su napravili, i to na dva načina. Jedan – dolazit ću. A, drugi – stojim im na raspolaganju kad im god što zatreba. I u Širokom Brijegu i u Ljubuškom i u Posušju.
– Ali oni vas neće.
Ali ja ću njima pomoći. A znate kako? OK, neki načelnik općine ne želi da ja tamo dođem, pa k njemu neću ni doći.
– Nije u pitanju samo nečalnik općine, nego…
Tko? HDZ.
– Dobro, taj HDZ ima jednu snagu, to je ipak najjača politička stranka Hrvata u BiH.
I koliko glasova uzme? Ne može ni pola od Hrvata dobaciti. E, toliko je jak. Ali, pokušat ću banalizirati priču. Dakle. meni ne pada na pamet da se ja tamo nekom načelniku općine ili dužnosniku HDZ-a dokazujem. Točka. Druga rečenica: sve što stanovnicima te općine treba, uključujući i HDZ i tog načelnika, a trebat će im, stojim im na raspolaganju. Jer to mi je posao – treba imati na umu da puno stvari prolazi kroz naše ruke, u Predsjendištvu BiH. Neka znaju da to što prave takve gluposti neće biti zapreka da ja taj posao odradim za njih. Dakle, niti jedna od tih općina, ako hoćete sad da budem do kraja banalan, ne može dobiti niti jedan međunarodni kredit, za bilo što, a da ja u Predsjedništvu ne dignem ruku…Dakle, poručujem im: to što se vi mene proglasili personom non grata, vama na obraz!. OK ja s tim moguživjeti jer politika, HDZ-ova, koja je to napravila, nije nešto do čega je meni stalo, niti mi treba u životu uopće. Ali nema veze, i kad ste to napravili, računajte na mene, da ću vam pomoći i da ću sve učiniti za vas i vaše lokalne zajednice, da vam bude bolje. A, to znači, što god vi o mene mislili, ja vas volim! Jer ste moji. Kao građani BiH.
– Koliko ja poznajem HDZ BiH, oni nikad neće podržati vaš koncept promjene Ustava BiH gdje bi se brisala odredba o konstitutivnosti hrvatskoga i drugih dvaju naroda u BiH…
Neću ni ja nikada podržati njihov koncept podjele BiH. I gdje smo sada?
– Zašto je ustavno načelo konstitutivnosti naroda u BIH vama neprihvatljivo?
Zato što postaje problem. Zato što ga koriste za disoluciju BiH. Stvara razne konfilkte. Treba raditi na novom modelu, novom konceptu. Ovo načelno postaje osnova za disoluciju, za raspad, rasturanje BiH. A na terenu nas praktički stalno vodi u konfilkte. Stano smo u nekim svađama koje dominantno imaju etničku crtu. Svi ovi današnji veliki borci za prava svojih naroda, sve su vam to bivši komunisti, osim Izetbegovića, oji nikada nije bio komunist, a po naravi političari tehnomenadžeri koji znaju tehnike upravljanja ljudima. Pogledajte samo koliko su “teški” i odakle im sve to što su stekli. A nitko se od njih nije borio za svoj narod, pa čak ni s puškom. Od tih svih lidera. Više cijenim onoga tko se s puškom borio, pa čak i protiv mene.
…
– Kad smo kod vojske, zašto se se 1992. priključili Armiji BiH, a ne HVO-u?
U Armiju BiH sam otišao zato što mi je tu bila večina prijatelja. To je jedna stvar. I druga stvar: zato što su se ljudi ko ji su išli u Armiju željeli stvarno boriti. I za svoju kuću i za svoju zemlju. Eto, zato samo otišao u Armiju BiH.
– Pa svi su se u ratu htjeli boriti…
Mislite? Pa baš i nisu svi. Neki su željeli da dobro prođu u ratu, neki su željeli švercati, neki su švercali i zaradili velike pareu ratu…Ali ovdje su bili ljudi koji su se ipak željeli boriti.
– Čime ste zaslužili odličje ‘Zlatni ljiljan’? I što to znači?
To je najveće ratno priznanje koje se dodjeljivalo u Armiji BiH. Dodjeljuje se za iskazanu osobnu hrabrost. U mom slučaju , bila je jedna dosta teška situacija za mene, u kojoj sam gotovo poginuo – na Nikšićkoj visoravni, kraj Sarajeva.
– To ste ratovali protiv Srba?
Da. Znači, ako vas pitaju što Željko Komšić ima u sebi hrvatsko, vjerujte da odgovor nije hrvatski geler. U meni je četnički geler, ako hoćete tako. On je u meni, ako aludirate na to.
(Intervju u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Globusa)
/Republikainfo.com?/