Na nekropoli Radimlja kod Stoca, polaganjem vijenaca i paljenja svijeća te svetom mistom, kao i porethodnih godina, održana je komemoracija za žrtve Križnog puta. Radimlja već desetljećima nosi snažno simbolično značenje kao mjesto stradanja i tihe molitve za tisuće nevino pogubljenih u poraću Drugoga svjetskog rata te Grad Stolac, Udruga građana Vidovo polje Stolac i Župa Stolac svake godine organiziraju ovo okupljanje s ciljem očuvanja sjećanja i odavanja počasti žrtvama Hercegovine kao pijetet za njihovu patnju i stradanja.
Bošković: “Posvećenost za budućnost s više razumijevanja i poštovanja”
Komemoraciji su prisustvovali brojne obitelji žrtava, Stočani i njihovi gosti, a brojna izaslanstva položile su vijence i zapalile svijeće. Između ostaloga, predstavnici HNS-a, predsjednici vlada HNŽ i ŽZH, Marija Buhači Predrag Čović, hrvatski ministri sa svih razina kao i hrvastki predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti, izaslanik Vlade Hrvatske i hrvatskog premijera Andreja Plenkovića, Mladen Glavina, Udruga Hrvatski domobran Dubrovnik s predsjednikom Nikolom Bogojem, predstavnici Hrvatsgkog generalskog zbora (HGZ) s predsjednikom, generalom Marinkom krešićem, predstavnici Počasnog bleiburškog voda predvođeni predsjednikom Marinkom Sosa, Hrvatsko žrtvoslovno društvo, predstavnici Urduga proisteklih iz Domovinskog rata itd., a svetu misu predvodio je fra Jozo Grbeš.
Obraćajući se nazočnima, gradonačelnik Stoca Stjepan Bošković kazao je kako je Radimlja mjesto koje u sebi nosi duboku simboliku, mjestu tuge, sjećanja, ali i trajne obveze da se ne zaboravi.
“Okupljeni smo kako bismo odali počast žrtvama Križnoga puta, ljudima koji su u teškim i tragičnim vremenim izgubili ono najvrjednije – svoje živote, ali i često na pravo na dostojanstven oproštaj, grob i riječ utjehe svojih najmilijih. Mnogi od njih ostali su tek u sjećanjima obitelji, pričama koje su se tiho prenosile s koljena na koljeno i molitvama koje nikada nisu prestale”, rekao je Bošković, istaknuvši kako je Radimlja simbol stradanja, molitve i pijeteta prema svim žrtvama križnih puteva.
“Jer Stolac nije samo grad bogate povijesti i ljepote. Stolac je i grad ljudi koji pamte i poštuju svoje pretke i znaju koliko je važno čuvati istinu i dostojanstvo svakoga čovjeka. Na ovakvim mjestima čovjek zastane i zapita se koliko boli može stati u jednu obitelj, jedno vrijeme i jedan naroda. Ali isto tako ovdje osjećamo snagu vjere, opstanka i zajedništva i upravo nase je to držalo kroz najteža vremena”, kazao je.
Gradonačelnik Stoca govorio je o dužnosti očuvanju uspomene i dostojanstva za žrtve, ali i istaknuo: “Bez mržnje i želje za podjelama, ali s jasnom sviješću da se istina ne smije prešućivati. Sjećanje je odgovornost prema budućnosti, dugujemo to onima kojih danas nema, ali i generacijama koji dolaze iza nas. Neka nas ovo okupljanje i danas podsjeti kako su mir, međusobno poštovanje i dostojanstvo čovjeka, vrijednosti koje moramo svakodnevno graditi, a najveći pijetet onima kojih se danas spominjemo nije samo sjećanje, već naša posvećenost da za budućnost ostavimo društvo u kojem će se više razgovarati, razumjeti i poštovati”.
Fra Jozo Grbeš: “Zašto ne bismo birali put istine?”
U svojoj propovijedi povodom komemoracije za žrtve Križnog puta na Radimilji, fra Božo Grbeš kazao je kako “nema smisla tugovati ako se čovjek ne ustane i ne kaže istinu”.
“Sve ostavlja trag. Htjeli mi priznati ili ne, sve ostaje u nama jer život je tako satkan. Danas stojimo u šutnji pred tragedijama i nevinima. Šutimo i pred šutnjom. Ono o čemu se ne govori, ono ne nestaje, počinje šaptati u dubini svakoga bića i znamo to iz vlastite osobne i obiteljske povijesti, a onda i iz narodne. Život kao da se nalazi u pauzama velikih sukoba, između istina i laži, između patnje i nade, pauzama između tamnica i sloboda”, kazao je fra Jozo Grbeš okupljenima na Radimilji.
Osvrnu se na stalne sukobe, ratove i stradanja koja, kako je rekao, “zauvijek ostavlja i povijest patnika koji se ne smiju zaboraviti”.
“Ovdje u Vidovom polju i okolici Stoca, istočnoj Hercegovini koja nije na istoku, ostadoše tisuće mučki pogubljenih žrtava, neobilježenih, neimenovanih, bez prava na identitet i prava na istinu. Ostali su grobovi nepoznatih imena na čija mjesta nije moguće čak ni napisati datum smrti. Pitam se, Bože, kolike tajne krije Bregava, jame, škripe, koliko imena i patnje krije Vidovo polje, Bleiburško polje i mnoga polja”, kazao je.
Osvrnuo se i kako mnoge današnje ceste, stadioni i dječja igrališta, stambene zgrade i kulturne ustanove skrivaju masovne grobove ubijene vojske, civila i nevinih te kako ljudi današnjice bezrbižno uz njiho hodaju.
“Nikakve konvencije ove istrošene civilizacije nisu primjenjivane kada oni ostadoše bez života. Ljudi na putu prema zapadu doživješe izdaju zapada”, ustvrdio je.
Posebno je pozvao i skrenuo pozornost na hrabrost svjedoka u otkrivanju mjesta stradanja.
“Šutnja koja prešućuje istinu najveći je neprijatelj istine. Samo ime Križni put Hrvata nastao je u hrvatskom iseljeništvu gdje je bilo slobode jer ovdje se s mukom i silom šutjelo, a oni koji su imali hrabrosti za istinu zbog nje su kažnjeni”, rekao je.
Fra Jozo Grbeš govorio je i o, ako je kazao “sadašnjem vremenu pitanja, šutnje i prihvaćanja službenih narativa”.
“Pitam se zašto se još uvijek bojimo i zašto je teško danas čuti da je partizanski pokret završio u zločinu, a njega se još uvijek slavi. Zašto je tako? U 21. stoljeću, kada hodamo po drugim svemirskim tijelima, zašto je teško čuti da su upravo zt. osloboditelji pobili više ljudi nego bilo tko drugi? Zašto se skrivaju pod imenom antifašizma? Zašto sudbina onih po jamama i škripama ne bijaše ista kao i onih u zemljama zapadno odavde? Ne bijaše moguće jer je nakon ’45. njima došla sloboda, a nama komunizam, progoni, osude i laži i krivotvorine, zatvori, mučenja – Zenice, Foče, Tuzle, Sarajeve,a Gradiške, Lepoglave, Zagrebe, Požege, Goli otoci, Sveti Grguri..Zašto se i danas pod mantijom antifašizma slave oni koji pobiše naše obitelji, moj narod? Zašto je i danas ideologija jača od istine i žrtve?”, pitanja su koja je postavio fra Jozo Radoš, ustvrdivši kako se “previše živi u prošlosti zbog nametnutih laži”.
Upitao je zašto i danas nazive glavnih trgova i ulica nosi nazive, kako je kazao “glavnog komunističkog dikatora i zločinca i čuvara sustava koja je prepuna njegovih zločina”.
Osvrnuo se na svoj posjet baltičkim zemljama koje, kako je rekao, imaju jasan odnos prema prošlosti.
“Jasnoća je vidljiva u muzejima, edukaciji mladih i odgovornosti prema budućim generacijama. Bijaše me stid. Istina oslobađa, ona je jedna. Zašto ne bismo birali put istine? Zar naša djeca ne zaslužuju istinu i kako to mudro, davno kazao Joe Kennedy, otac američkog predsjednika Johna Kennedyja:’Ja ne želim da moji neprijatelji budu neprijatelji moje djece’. Ako želimo živjeti, moramo daleko gledati, dublje vidjeti, široko živjeti. Moramo baciti naočale ideologija i tražiti jasno znanje. Moramo biti spremni novim generacijama odgovoriti zašto sam šutio i zašto sam se bojao biti hrabar i govoriti. Svijet slomi svakoga, ali nakon toga mnogi su jaki na slomljenim mjestima i patnja postaje snaga”, poručio je, između ostaloga fra Jozo Grbeš.
“Pokazale su nam to i naše glazbene putnice ovih dana, koje su pjesmom ‘Andromeda’ Europi pokazale tko su i što nas je štitilo stoljećima. Tako znak križa postao je štit da upališ svijeću. ‘Pitaj svoju baku zašto je kćeri rađala u strahu zašto su mnogi odabrali groblje nisu naše majke iznijele u roblje. Mnoge su suze protekle oko vijeka. Zašto se piše povijest? Ispočetka da sinovi naši nisu podanici?’. Dragi prijatelji, povijest obvezuje. Ali mi možemo izabrati biti ili ne biti govoriti i šutjeti i tražiti ili odustati. Izbor je dobar jedino jedino onda kada bi dobro kada bira u lijepo kada bira istinito. Jedino onda ja vjerujem, jedino onda sinovi naši neće biti podanici. Amen”, završio je propovijed fra Jozo Grbeš.
/Republika/