Brzi razvoj umjetne inteligencije otvara sve ozbiljnija pitanja o njezinu utjecaju na okoliš. Podatkovni centri koji omogućuju treniranje i rad AI sustava troše velike količine električne energije i vode, stvaraju buku i toplinu te povećavaju potražnju za mineralima i metalima. Ipak, stvarne posljedice ovise o tome gdje se centri grade, kako se napajaju i na koji se način reguliraju.
Razvoj umjetne inteligencije postao je važno političko i društveno pitanje, osobito zbog sve većeg broja podatkovnih centara potrebnih za njezino treniranje i korištenje.
Dok tehnološka industrija bilježi snažan rast, raste i zabrinutost zbog utjecaja tih velikih objekata na okoliš. Njihova potrošnja energije i vode, buka koju proizvode te toplina koju ispuštaju izazivaju sve veće nezadovoljstvo lokalnih zajednica.
Prema anketi koju je CNN proveo u suradnji s istraživačkom organizacijom SSRS u rujnu 2026., gotovo 90 posto Amerikanaca izjavilo je da ih širenje podatkovnih centara za umjetnu inteligenciju više zabrinjava nego što ih oduševljava.
Ipak, procjena ukupnog utjecaja umjetne inteligencije na okoliš nije jednostavna. Podaci tehnoloških tvrtki često nisu dovoljno detaljni ni transparentni, zbog čega se istraživači moraju oslanjati na procjene. Buduće posljedice dodatno je teško predvidjeti jer nije jasno kojom će se brzinom tehnologija razvijati i koliko će se intenzivno koristiti.
Golema potrošnja električne energije
Treniranje i pokretanje AI modela zahtijeva veliku računalnu snagu, što znači i visoku potrošnju električne energije.
Iako energetska učinkovitost umjetne inteligencije brzo napreduje, broj korisnika raste, a sve su popularnije i računalno zahtjevnije primjene, poput generiranja videozapisa.
Prema analizi Međunarodne agencije za energiju (IEA), jednostavan tekstualni upit umjetnoj inteligenciji u pravilu troši manje električne energije nego televizor tijekom jednakog vremenskog razdoblja. Međutim, zahtjevnije operacije, poput generiranja videozapisa, mogu trošiti i tisućama puta više energije.
IEA je utvrdila da je potrošnja električne energije podatkovnih centara za umjetnu inteligenciju prošle godine porasla za 50 posto.
Prema analizi organizacije Our World in Data, AI podatkovni centri tijekom 2025. potrošili su približno 0,5 posto ukupne svjetske električne energije. Procjenjuje se da bi taj udio do 2030. mogao porasti na 1,5 posto.
Iako se na prvi pogled radi o relativno malom udjelu, potrošnja podatkovnih centara izrazito je zemljopisno koncentrirana. Gotovo polovica njihove ukupne svjetske potrošnje električne energije otpada na Sjedinjene Američke Države.
Prema analizi Nacionalnog laboratorija Lawrence Berkeley, podatkovni centri u SAD-u mogli bi do 2028. činiti čak 12 posto ukupne potrošnje električne energije u zemlji, ponajprije zbog brzog širenja umjetne inteligencije.
Fosilna goriva povećavaju klimatske posljedice
Utjecaj podatkovnih centara na klimu uvelike ovisi o izvorima električne energije kojima se napajaju. Budući da se velik dio svjetske električne energije još uvijek proizvodi iz fosilnih goriva, rast potrošnje može dovesti do većih emisija stakleničkih plinova i dodatno otežati ostvarivanje klimatskih ciljeva.
Prema podacima navedenima u analizi, globalni podatkovni centri električnu energiju dobivaju ponajprije iz ugljena, koji čini oko 30 posto izvora, zatim iz obnovljivih izvora s 27 posto te prirodnog plina s 26 posto.
U Sjedinjenim Američkim Državama prirodni plin postaje jedan od važnijih izvora energije za podatkovne centre. Prema izvješću organizacije Global Energy Monitor iz siječnja, SAD ima najveći kapacitet elektrana na plin koje su u fazi razvoja, a više od trećine tog kapaciteta namijenjeno je napajanju umjetne inteligencije.
Kako bi smanjile opterećenje lokalnih električnih mreža, neke tehnološke tvrtke grade vlastitu energetsku infrastrukturu. To često uključuje plinske turbine, koje su manje učinkovite od velikih elektrana i mogu imati značajne posljedice za okoliš i zdravlje ljudi.
Izgaranjem plina nastaju onečišćujuće tvari poput dušikovih oksida i sitnih čestica koje mogu štetiti ljudskom zdravlju. Prema jednom nedavnom istraživanju, troškovi povezani s utjecajem podatkovnih centara na javno zdravlje u SAD-u mogli bi do 2028. dosegnuti 20 milijardi dolara.
Umjetna inteligencija troši i velike količine vode
Potrošnja vode jedan je od najčešće spominjanih problema povezanih s umjetnom inteligencijom. U javnosti se često navodi procjena prema kojoj generiranje poruke od 100 riječi putem AI chatbota zahtijeva približno jednu bocu vode, odnosno nešto više od dvije šalice.
S druge strane, izvršni direktor OpenAI-ja Sam Altman izjavio je da prosječan upit ChatGPT-u troši približno jednu petnaestinu čajne žličice vode.
Zašto se procjene toliko razlikuju? Odgovor ovisi o načinu izračuna, tehnologiji hlađenja, izvoru električne energije i tome uračunava li se samo izravna potrošnja vode ili i voda potrebna za proizvodnju električne energije.
Podatkovni centri koriste vodu za izravno hlađenje računalne opreme, ali i neizravno, kroz proizvodnju električne energije potrebne za njihov rad.
Utjecaj pojedinog centra ovisi i o lokalnim uvjetima. Dok neke regije raspolažu obilnim zalihama vode, druge se već suočavaju s ozbiljnim nestašicama.
Prema analizi Bloomberg-a iz 2025., približno dvije trećine podatkovnih centara izgrađenih ili onih čija je izgradnja započela u SAD-u od 2022. nalazi se na područjima izloženima nestašici vode.
Tehnološke tvrtke tvrde da uvode nove tehnologije hlađenja i druge mjere za smanjenje potrošnje. Neki analitičari smatraju da su zabrinutosti zbog potrošnje vode pretjerane te ističu da i proizvodnja svakodnevnih proizvoda, poput mesa i pamučne odjeće, zahtijeva velike količine vode.
Ipak, dostupne procjene upućuju na to da potrošnja vode u podatkovnim centrima nije zanemariva.
Prema analizi znanstvenika sa Sveučilišta Kalifornija u Riversideu i drugih institucija, američki podatkovni centri mogli bi do 2030. godišnje trošiti do 110 milijardi galona vode, što odgovara približno sedam posto ukupne godišnje potrošnje vode iz javnih vodoopskrbnih sustava koja se ne vraća neposredno u okoliš.
Neizravna potrošnja vode za proizvodnju električne energije mogla bi biti još veća. Izvješće neprofitne organizacije Ceres, koje je obuhvatilo podatkovne centre u sedam američkih saveznih država, procijenilo je da se za proizvodnju njihove električne energije godišnje koristi oko 3,4 bilijuna galona slatke vode. To je približno 12 puta više od godišnje potrošnje vode u Los Angelesu, Phoenixu i Washingtonu zajedno.
Buka i zagrijavanje lokalnih područja
Osim potrošnje energije i vode, podatkovni centri mogu utjecati i na kvalitetu života stanovnika u njihovoj blizini.
Sustavi hlađenja, plinske turbine, dizelski generatori i druga oprema proizvode kontinuiranu buku. Neki stanovnici područja u kojima se nalaze veliki podatkovni centri pokrenuli su sudske postupke zbog onečišćenja bukom, uključujući i slučaj u Vinelandu u američkoj saveznoj državi New Jersey.
Utjecaj se može smanjiti zvučnom izolacijom opreme i samih zgrada, a pojedini stručnjaci pozivaju lokalne i državne vlasti na strože propise o dopuštenim razinama buke.
Postoji i zabrinutost da bi podatkovni centri mogli stvarati takozvane toplinske otoke, odnosno područja u kojima su zrak i tlo topliji nego u okolici. Takav bi učinak mogao dodatno pogoršati zagrijavanje koje već uzrokuju emisije iz fosilnih goriva.
Istraživanje znanstvenika sa Sveučilišta Arizona State pokazalo je da je toplina koju emitiraju podatkovni centri u Phoenixu zagrijavala nizvodna, odnosno područja niz smjer strujanja zraka, za čak četiri stupnja Fahrenheita, što odgovara približno 2,2 stupnja Celzija.
„Čak i ako podatkovni centri pridonose stvaranju toplinskog otoka od samo jednog ili dva stupnja, to i dalje može imati vrlo značajan utjecaj na naš život”, izjavio je David Sailor, voditelj istraživanja.
Istraživači ipak naglašavaju da su potrebna dodatna mjerenja kako bi se precizno utvrdio opseg tog učinka. Neki stručnjaci smatraju i da se podatkovni centri po pitanju toplinskog onečišćenja ne razlikuju bitno od drugih industrijskih postrojenja.
Potražnja za mineralima stvara dodatne probleme
Jedan od manje vidljivih utjecaja umjetne inteligencije odnosi se na minerale i metale potrebne za proizvodnju poluvodiča, računalnih čipova i komponenti za pohranu podataka.
Rudarstvo povezano s vađenjem tih sirovina, često u zemljama globalnog juga, povezano je s onečišćenjem zraka i vode, krčenjem šuma, zdravstvenim rizicima i emisijama stakleničkih plinova.
Osim toga, daljnje širenje umjetne inteligencije povećava količinu elektroničkog otpada. Nepravilno zbrinjavanje tog otpada može biti štetno za okoliš i ljudsko zdravlje, a trenutačno se reciklira tek približno petina ukupnog elektroničkog otpada.
Postoji i zabrinutost da bi rastuća potražnja za mineralima potrebnima za umjetnu inteligenciju mogla povećati konkurenciju za sirovine ključne za energetsku tranziciju, osobito za proizvodnju vjetroelektrana i solarnih sustava.
Utjecaj umjetne inteligencije ovisi o odlukama koje donosimo
Stručnjaci naglašavaju da negativne posljedice umjetne inteligencije nisu unaprijed određene. Njihov opseg ovisit će o tome gdje se podatkovni centri grade, kojim se izvorima energije koriste, kako se reguliraju i koliko su tehnološke tvrtke transparentne u pogledu utjecaja svojih dobavnih lanaca na okoliš.
Kaveh Madani, direktor Instituta za vodu, okoliš i zdravlje Sveučilišta Ujedinjenih naroda, smatra da prije izgradnje novog podatkovnog centra treba jasno utvrditi tko će od njega imati koristi.
To uključuje pitanja o broju novih radnih mjesta, mogućem doprinosu lokalnom gospodarstvu te utjecaju na raspoloživost vode za stanovnike i poljoprivrednike kojima je ona također nužna.
„Kao i svaka druga tehnologija, umjetna inteligencija ima svoje prednosti i nedostatke. Negativne posljedice potrebno je regulirati, pratiti i ublažavati”, istaknuo je Madani.
Brz razvoj umjetne inteligencije tako donosi i sve veći izazov: kako iskoristiti njezine mogućnosti, a pritom ograničiti štetu za okoliš i lokalne zajednice. Odgovor neće ovisiti samo o tehnološkom napretku, nego i o političkim odlukama, dostupnosti čiste energije, upravljanju vodnim resursima i odgovornosti samih tehnoloških kompanija.