Piše: Vera Soldo/republikainfo.com
Jednostavno bi se reklo: imate vlast, pljunite u ruke i na posao.
Zašto nisam optimist što se toga tiče? E, u to ćemo se uvjeriti uskoro, već za nekoliko mjeseci, jer promjena na bolje čisto sumnjam da će biti. Zašto bi i bilo, kada nam je zemlja u idealnom položaju za nastavak lova u mutnom.
A, naši obožavaju lov u mutnom.
Ali, što je danas poanta, oko zbog čega želim prisvojiti ovih nekoliko radijskih i vaših minuta?
Dok mi u beskonačnosti baljezgamo o ovim ili onim političkim zbivanjima naša mladost umire.
Nedavno sam bila u društvu gdje se drvljem i kamenjem udaralo na naše mlade, našu djecu. Dokoni su govorili kako su to sve džabalebaroši, šupljeglava mladež, koja ne želi vidjeti ništa dalje od dekoltea tamo nekih, slušaj sad, Mare Bubamare, Sandre Afrike, Cece, Seka ovih i onih…ukratko, osebujnih umjetničkih imena.
Slušala sam i komentare na našu zlatnu mladež. Da, i mi imamo našu zlatnu mladež, sinove i kćeri
dobrostojećih tajkuna, liječnika, odvjetnika, političara, kojim su tatice i mamice kupile dobre pile, od nekih tričavih 50, 60, 100 tisuća maraka, kojima nije problem za jednu večer utopiti ni pokoju tisuću u najboljem klubu u gradu.
A zašto je naša mladež, čast izuzetcima, sve samo ne zlatna?
Zašto nam djevojčice od 16 i 17 godina polugole sjede kraj nekoliko litara viskija, votke, snimajući ‘selfije’, pikirajući vlasnika nove, dobre limuzine u gradu?
Zašto se naša djeca razvaljuju do zore, ujutro se pokušavajući sjetiti kako se zovu?
Jesu li oni krivi za to ili ipak netko drugi?
Gledajte ovo: dobiti stol u klubu je teško, a VIP ložu još teže. To je nemoguća misija i san dobrog broja naših mladih. Ali, za stol i VIP ložu trebate nešto i žrtvovati. U najboljem slučaju, trebate naručiti bocu, dvije ili tri nekog alkoholnog pića, po mogućnosti ne blažeg od 40 %.
I onda imate dobru mogućnost da tu večer, u toj krvavoj bitci za društveni status, zaposjednete stol i kao krunu svega, nekoliko boca žestoke pijače. Jednostavno, to naša mladež mora popiti ili proliti.
U principu, većina ih se odlučuje na ovo prvo.
U većini europskih gradova, kafići i klubovi se ili zatvaraju ili jedva životare običnim danima u tjednu. Posjeta i profit su mali, a jedino petkom i subotom je pravi kaos.
Bilo mi je zanimljivo zašto se već u 22 sata zatvaraju kafići, restorani u jednom od najbogatijih gradova Europe. Konobar mi je to vrlo lako objasnio: “Sutra je radni dan i svi moraju raditi, tako da se običnim danom ne isplati raditi duže od 10 sati.”
Da, njihova mladež je zaposlena, okružile su ih brige kako odmoran doći na posao, kako platiti ratu na novi auto, stan ili zimovanje i ljetovanje po svijetu.
Naši, opet, nemaju tih briga.
Ni auta, ni stana niti zimovanja, osim, kako rekoh na početku, ona tatina i mamina zlatna mladež.
I kakve veze ima naša nezaposlena mladež, naši najobrazovaniji kopači kanala po Hrvatskoj, Njemačkoj, Austriji, sa formiranjem nove vlasti?
Na žalost, nikakve.