Ipak, postoje još uvijek guslari koji na svoj osobit način čuvaju tu ljepotu usmene predaje. Ramski Vjesnik donosi priču o jednom od posljednjih ramskih guslara.
U dogovoreno vrijeme nalaze se s Ivanom na Trznju u Rumbocima. Trzanj je pravi staroslavenski naziv i to je mjesto polazišta i dolaska za Rumbočane. Nastavljaju dalje prema obitelji Ive Ivića. Usput Ivan objašnjava gdje je čija kuća, podsjeća na rumbočku povijest, sjeća se različitih dogodovština koje ovo mjesto čine na svoj način drugačijim od drugih mjesta u Rami.
Zvone na vrata obitelji Ivić. Otvara Marija, Ivina supruga. Marija je rođena u Klancu u obitelji Pavličević te je nakon velike sobe Ramljaka tijekom izgradnje HE Rama s obitelji odselila u okolicu Bjelovara. I dok je tamo provodila mladalačke dane pojavio se jedan mladić iz Rumboka kod svoje rodbine. Rodila se ljubav, a Marija je svoj dom ponovno našla u Rami, ali ovaj put u Rumbocima.
Upućuju se dalje, na Poljane, u konobu Vidikovac. Tamo ih čeka Ivo Ivić, cijeloj Rami poznati po nadimku Struja. Kako ga i ne bi znali kada je bio prisutan u svakom dijelu Rame kada se vodila struja.
Kad su stigli na Poljane Gornja Rama otvorila se pred nama. Od konobe „Vidikovac“ puca pogled na plavo Ramsko jezero. Vrata ista onakva kakva su imala stare ramske kuće. Unutra vatra pucketa u kaminu, toplina, miris drveta, miris doma…
Ivo sjedi s guslama pored vatre, a zet Marko toči rakiju da se grlo opusti i lakše prati zvuk struna.
Dok uživamo u pogledu na Ramsko jezero začu se zvuk struna na guslama nostalgično podsjećajući na prošlost. Gudalo potiče strune na milozvučnost na javorovu drvetu ukrašenom drvorezbarstvom.
Dok uživamo u tom skoro pa muzejskom ambijentu uz guslarske zvuke, stiže Antonija sa domaćim pršutom, ovčijom pečenicom i sirom. Marko spretno toči rakiju i brzo se baci na rezanje pršuta.
Ivo je završio svoju uvodnu guslarsku elegiju i nazdravi svojim prepoznatljivim šaljivim tonom. Sjede pored kćeri Antonije i zeta Marka, pa započe razgovor o njegovoj ljubavi prema guslama.
Ivo je sa svojom Marijom dobio petero djece; Antoniju, Tomislava, Miju, Juru i Mariju. Radio je u elektroprivredi i sada uživa zasluženu mirovinu. Pomalo se bavi poljoprivredom, laganom šetnjom, a posebno uživa na svom ranču na Zahumu.
„Did Jure izrađivao je gusle, ali nije znao gusliti. To je volio toliko da nije mogao negdje neki guslar pjevati, a da on nije bio tu. Čim sam se rodio izradio je gusle. Zavolio sam ih rano i ne puštam ih iz ruku dok ne umrem. Did Jure me vodio gdje god se guslilo.“ – priča Ivo o tome kako je zavolio gusle.
Pjevao je u različitim prigodama, od susreta Ramljaka u Požegi do prijateljskih druženja u konobi Vidikovac kod kćeri Antonije i zeta Marka.
Još osamdesetih godina sudjelovao je u snimanju emisije „Selo veselo“. Bio je gost i u susretu guslara u Posušju, a neizostavno je bilo gostovanje i u Laguni na Ramskom jezeru za Malu Gospu.
„Nekako mi je najdraže gusliti u manjem društvu, posebno ovdje u ovoj finoj konobi kod zeta. Volim stare junačke pjesme, posebno o Divi Grabovčevoj, pjevam i različite šaljive pjesme, a i ljubavne su tu često.“ – o svom pjevanju govori Ivo te uze čašicu kako bi nazdravio ramskom rakijom.
Neizostavno je bilo pitanje o tome ima li mladih guslara. O tome Ivo reče: „Žao mi je što nema mladih guslara. Dobro bi bilo da se netko uči. Kod ovog instrumenta najvažniji je talent kojeg morate imati najmanje 80 posto, a sve ostalo je vježba. Kada bi netko bio zainteresiran za učenje rado bih mu pomogao.“
Ambijent u kojem smo slušali Ivu dok gusli više je nego očaravajući. Zato smo Antoniju i Marka pitali ponešto o konobi Vidikovac. „Sve je to nastalo uglavnom vlastitim radom. Najviše je Marko radio, ali i drugi lokalni majstori. Naravno, moj tata je uradio struju. Ovaj naš prostor iznajmljujemo za različite prigode, ali je on po svojoj strukturi zatvorenog tipa. Organiziramo različite ručkove i večere, te obiteljska okupljanja. Gosti se javljaju telefonom, društvenim mrežama i preko bookinga. Pripremamo isključivo domaću i ekološku hranu s područja Rame i bližeg okruženja. Uvijek ponudimo gostima tradicionalna jela, ali i druga po njihovim željama.“ – kazala nam je Antonija dok je Marko razgovarao s puncom Ivom.
Ivan Baketarić, naš vodič, ljubitelj starina, svaki pojedini izloženi alat u konobi ili drugi predmet posebno je razmotrio.
„Tata toliko voli gusle da je znao ako ih je netko slučajno uzeo i pomjerio. Za vrijeme rata nije ih koristio i stajele su u sobi na ormaru. Mi smo ih jednom uzeli i vratili na isto mjesto. Kad je tata došao kući odmah je primjetio da ih je netko dirao.“ – reče Antonija o očevoj ljubavi i pažnji spram guslama.
VIŠE OVDJE