Proteklog tjedna Papa Franjo najavio je svoj dolazak u Sarajevo. O dolasku Pape u Sarajevo, u intervjuu za agenciju IBA-e govorio je nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić.
Razgovarao: Maid Đelilović/IBA
Bosna i Hercegovina je već treći put domaćin Svetom Ocu Katolika? Što za Bosnu i Hercegovinu znači njegov dolazak?
– Samom najavom odjednom je cijeli svijet okrenuo oči prema Sarajevu i Bosni i Hercegovini. Sve su agencije prenijele tu vijest. Odmah su se počeli u javnosti više interesirati za BiH. Za nas katolike u BiH je veliko ohrabrenje, jer nam dolazi vrhovni poglavar. Sam je najavio da nas dolazi ohrabriti u nadi i poduprijeti izgradnju mira, dijaloga i solidarnosti. Kada bude u pastirskom pohodu, tada će ponovo cijeli svijet pratiti ovu napaćenu zemlju i sve narode u njoj. Ujedno taj najavljeni dolazak će pokrenuti vlasti da pokažu svoju zauzetost i odgovornost.
Papa Ivan Pavao II bio je istinski prijatelj Bosne i Hercegovine. Kakvi su odnosi naše države s Papom Franjom?
– U pravu ste svojom tvrdnjom da je Ivan Pavao II, sada već sveti, istinski prijatelj BiH. On je tijekom rata 263 puta javno progovorio o zaustavljanju rata i izgradnji mira u ovoj zemlji. Papa Franjo, je čovjek koji posebno ima osjećaj za siromašne, i kako on kaže, one rubne. Nažalost, kod nas su mnogi bez posla. A oni koji rade ne primaju redovito plaću. Mnogi mladi traže način kako da sebe ugrade u izgradnju ove zemlje. Zato papa Franjo ima poseban osjećaj za takve ljude. Što se tiče Međunarodnog ugovora, on stoji pred našom strukturom vlasti da ga provede. Samim tim će biti mogućnost pravno se postaviti i prema drugim crkvama i vjerskim zajednicama u izgradnji jednakih prava. Već dugo stoji na tapeti donošenje zakona o vjerskim blagdanima. Također isto je i s pitanjem zdravstvenog i mirovinskog osiguranja za svećenike i vjerske službenike. Također je važan zakon o denacionalizaciji i restituciji…..
Što za vas osobno znači dolazak Pape Franje u BiH te jeste li se do sada susretali i kakav je dojam ostavio na vas?
– Mi se već duže vrijeme poznajemo. A prije nego dođe u BiH imat ću najmanje dva puta susret s njime. Međutim, važan je doživljaj susreta s papom u mojoj rodnoj zemlji i s narodom s kojim dijelim svagdašnjicu. Osjećam kako je to divna pozitivna energija koja zrači iz tog najavljenog pohoda.
Dolazak Pape u jednu državu je sigurno povijesni događaj. Što to znači za ostale konfesije u Bosni i Hercegovini?
– U najavi pohoda sam Papa je rekao da dolazi poduprijeti proces dijaloga. Ova zemlja u kojoj zajedno živimo u različitosti, treba nas ohrabriti da čuvamo i poštujemo tu različitost i iz nje djelujemo kroz dijalog za opće dobro. Najveće opće dobro je sigurno izgradnja mira. Vidimo da ovaj papa, u koju god zemlju dođe, pokaže upravo tu otvorenost prema drugima i izrazi poštovanje drugim vjerskim zajednicama.
Kako komentarate to da su mladi ljudi sve udaljeniji od vjere, sporta, edukacije, a sve više se odaju porocima, drogi i alkoholu? Može li vjerska zajednica pomoći u rješavanju ovih problema?
– Oko ovog pitanja trebalo bi puno više elaborirati. Odgovornost nose svi pomalo: prvo obitelj, koja sve manje ima vremena razgovarati sa svojom djecom i prenositi im prave vrijednosti. Prepusti ih ulici ili elektronskim medijima, a djeca trebaju ljubav i srce, a ne samo zabavu.
Nadalje, društvo se boji odgojene mladeži, jer bi onda ta mladež bila sposobna mijenjati stvari. Zato im nudi navodnu slobodu uživanja, kako bi postali ovisnici i ne smetali one koji su na vlasti. Također, i na mladima stoji odgovornost, jer su naučeni da im drugi pruži prostor i mogućnosti uživanja.
Zapravo, trebaju hrabro se suočiti sa izazovima života i nositi se s njima. Što se tiče crkve i vjerskih zajednica, isto trebaju priznati da smo propustili mnoge prilike uputiti mlade na suočavanje s izazovima i da se opredijele za vrednote i to ostvaruju, te se ne boje žrtve i cijene koje trebaju platiti za uspjeh.
I za kraj uvaženi kardinalu, zamolio bih vas za poruku mladim ljudima?
– Volio bi ih oduševiti za život, ali ne za uživanje nego za ostvarenja u životu. Da to mogu moraju biti spremni na žrtvu. Ako žele živjeti valja naučiti ljubiti. Ljubav nije uživanje nego spremnost žrtvovati se jedni za druge. Nije lako osvojiti nutarnju slobodu i iz nutarnje slobode znati se opredijeliti za prave vrednote. Zato vas hrabrim: Ne bojte se života. Hrabri su sposobni ostvariti uspjehe. Zahvalan sam mojim roditeljima, učiteljima i divnim primjerima, što sam od njih naučio živjeti i hrabro se nositi sa svim izazovima.
(Izvor: ibabih.com)