“Kako mogu biskupi ne biti za opstanak svih katolika na području BiH, i opstanak svih biskupija? Naše nije nuditi politička rješenja, nego se zauzimati za svoje vjernike, a političarima dati podršku da odgovorno rade za jednakopravnost svoga naroda na ovim prostorima”, ističe kardinal Puljić. Odgovorio je i zašto je mostarskome biskupu prigodom zasjedanja u Mostaru poručio da pozove papu u Mostar.
Razgovarala: Kristina Spajić-Perić/Republikainfo.com
Uzoriti, bližimo se Uskrsu, najvećem katoličkom blagdanu. Poznato je da ste rasli u višečlanoj obitelji. Kako ste nekoć proslavljali Uskrs, a kako ga slavite danas?
Kardinal: Posve je različito doživjeti Uskrs kao dijete i mladić, a posve drugačije sada kada sam u ovoj službi. Tada se mnogo toga srcem doživljavalo i proživljavalo. Počevši od priprave za Uskrs kroz korizmu, te Veliki tjedan koji je posebno bio ispunjen i pokorom i sakramentima ispovijedi i sudjelovanju u pobožnosti. Sam Uskrs uz Misno slavlje bio je povezan i s raznim događanjima, kao što su natjecanje čije je tvrđe uskrsno jaje itd. Sada kao pastir posebno se spremam predvoditi ta slavlja i pružiti ohrabrenje u vjeri slaveći Uskrslog Gospodina. Uskrsnuće Kristovo je temelj naše vjere i izvor naše kršćanske radosti i nade.
Koja bi bila vaša uskrsna poruka ohrabrenja običnim ljudima, koji se mučno bore da opstanu na svome ili dvoje da po kruh odu u tuđinu?
Kardinal: Ove godine sam svoju poruku temeljio na Isusovim riječima koje je rekao uplašenim svojim učenicima na sam dan Uskrsnuća: „Mir vama“. Taj nam je mir tako potreban u duši, u obitelji u ovoj našoj BiH, a i u cijelom svijetu. Kristov dar na sam dan Uskrsa jest ovlast praštanja grijeha kojeg daje apostolima. U ovom sumornom ozračju u kojem nas zapljuskuje govor mržnje, važan je taj duh praštanja kojeg dobivamo u sakramentu ispovijedi: da se mir spusti na našu dušu. A u Očenašu molimo „da nama Bog otpusti grijehe kako mi otpuštamo“. Uskrsni dar je praštanje koje treba zaživjeti među ljudima.
Samo u prošloj godini u minusu smo za najmanje 15 tisuća stanovnika. S druge strane starimo i više umiremo nego se rađamo. Kuda zapravo idemo, ako nastavimo ovim putem?
Kardinal: Ta spoznaja obvezuje. Svatko na svom mjestu mora učiniti da dobro pobijedi. Moramo pristupiti odgovorno ovom stanju, i ne kukati nego stvar mijenjati. Izmoliti hrabrost za život, zavoljeti život i suočiti se sa svim izazovima. Ako vjerujemo u Krista raspetog i uskrslog, onda ne smijemo biti kukavice koji se plaše žrtve i bježe pred žrtvom. Hrabriji biti u utjecaju na javni život da odgovorni u društvu stvaraju strategiju otvaranja radnih mjesta i donošenja zakona kako bi zaživjela jednakopravnost. Gdje je ono pouzdanje u Boga koje je naše stare vodilo u borbi za život?
Rekli ste mostarskom biskupu da pozove papu Franju u Mostar. U određenim krugovima nekako se želio stvoriti dojam da ste Vi krivi što on nije došao u Mostar ni ovoga puta. Je li papa uopće i dobio poziv za Mostar?
Kardinal: Ovo nije bio poziv u Mostar papi, nego poruka novinarima da me ne prozivaju, pogotovo da nas ne negiraju koji još opstojimo i želimo opstati na drugim područjima, a što očito nije interes pojedinim novinarima. Sada nije vrijeme od toga poziva, a kada bude bit će upućen poziv.
Proljetno zasjedanje biskupa u Mostaru proteklo je bez snažnog zajedničkog osvrta, kako na političku situaciju, tako i na masovan odlazak mladih ljudi. Međutim, istoga dana komisija Justitia et pax BK BiH je izašla s izjavom u kojoj se kaže da se ne prihvaćaju nikakva rješenja koja bi izostavila dvije biskupije i kojoj se čvrsto stoji uz odlazeće „stado“. Podržavaju li takvu izjavu svi biskupi BiH?
Kardinal: Kako mogu biskupi ne biti za opstanak svih katolika na području BiH, i opstanak svih biskupija? Naše nije nuditi politička rješenja, nego se zauzimati za svoje vjernike, a političarima dati podršku da odgovorno rade za jednakopravnost svoga naroda na ovim prostorima. Justitia et pax je tijelo koje radi u ime BK.
Kroz medije se provukla informacija da biskupi više nisu jedinstveni po pitanju teritorijalnog ustroja BiH. Istupao je javno tajnik BK BiH, potom vojni ordinarij, dok se mostarski biskup oglasio na svojoj internet stranici. Je li to bilo uopće potrebno i nisu li se stajališta mogla pomiriti nekim internim razgovorom?
Kardinal: Tajnik BK BiH je samo iznosio poruke biskupa iz prošlih naših izjava. Slažem se da ne smijemo međusobno razgovarati preko medija, nego unutar naše suradnje izmjenjivati misli i tražiti zajedničke stavove. Mi biskupi polazimo iz naših sredina koje su jako različite zato se može dobiti dojam naše suprotstavljenosti, a u biti je polazište različito.
Jesu li hrvatske i katoličke institucije u Bosni po Vašem stajalištu u financijskom smislu zanemarene od hrvatskih predstavnika u vlasti? Tablice dodijeljene pomoći pokazuju da su i lani stotine tisuća otišle crkvama i udrugama u Hercegovini, a tek nešto sitno Bosni. Dnevni list je pisao da su HKD Napredak i samostan u Kraljevoj Sutjesci čak sredstva Vijeća ministara i odbili, jer su bila mizerna…
Kardinal: To ne moram komentirati, dovoljno je pogledati tabelu dodijeljenih sredstava. Često govorimo o potrebi jednakopravnosti Hrvata s drugim narodima u BiH, a isto tako je potrebno govoriti o jednakim pravim svih Hrvata unutar našeg korpusa. Evanđeoska je „da ljubimo bližnjega kao samog sebe“ ili druga svetopisamska: „Ne stidi se onog koji je tvoje krvi“.
Jeste li se susreli s posebnim papinim izaslanikom za Međugorje i kakvi su dojmovi sa susreta?
Kardinal: Jesam se susreo. Doživio sam vrlo lijepo. To je nadbiskup s velikim iskustvom u pastoralu, a i čovjek papina povjerenja u dosadašnjim poslanjima. Zato sam uvjeren da će on savjesno obaviti svoje poslanje u tom osjetljivom poslanju.
Nedavno ste kazali da je Međugorje jedna od najvećih ispovjedaonica u Europi, i da se treba posebno skrbiti o vjernicima koji tamo dolaze. To je svrha i Hoserova posjeta. No je li priča o autentičnosti ukazanja odvojiva od pastoralne priče? Ipak tu dolaze ljudi koji čvrsto vjeruju u Gospina ukazanja…
Kardinal: Nisam nadležan govoriti o ukazanjima, jer je to sada nadležnost Svete Stolice. Ja sam samo ukazao na činjenicu da se tamo zaista toliki ispovijedaju i mijenjaju svoje životne navike, to su prava obraćenja. Nadbiskup Hoser je dobio zadatak „snimiti“ pastoralnu skrb u tom mjestu, a ne ništa drugo. Zato nemam pravo ni ja ulaziti u druga područja.