Kaže da se na burzu rada prijavljivala uredno svake godine više od četiri desetljeća, o čemu svjedoči i njezina knjižica, piše B92.
‘Imam 63 godine i nemam dan radnog staža, a željela sam raditi. Htjela sam prihvatiti bilo što, ali nitko mi nikada ništa nije ponudio’, ispričala je Dragica koja je i sama tražila posao, kaže, ali bezuspješno.
‘Poslala sam sigurno više od 100 molbi za posao. Odbijali su me čak i za poslove spremačice, zato što imam srednju školu’, ističe Dragica.
U Novi Sad došla je 1972. iz Makedonije, sa završenom srednjom Poljoprivrednom školom. Svih ovih godina živjela je od suprugovih primanja.
‘S burze nikada nisam dobila ni dinar. Vjerovala sam da ću se zaposliti, pa nisam primala nikakvu naknadu’, dodaje Dragica navodeći kako su u ovim godinama prilike da nađe posao minimalne.
‘Sada se više ničemu ne nadam. Skinuli su me s evidencije na burzi i rekli da se nemam šanse zaposliti. Svi traže mlađe, tako da je za mene gotovo’, kazala je za Blic.
Dragica živi sa suprugom, koji prima 28.000 dinara (1770 kuna) mjesečno, i s unukom, koji je završio prvu godinu studija, prenosi Dnevnik.hr.
Treba kazati da ni u BiH nisu rijetke pojave da se na posao čeka desetljećima, a da te u međuvremenu nitko ne zovne zbog mogućeg zaposlenja. /republikainfo.com/