Projekt u zapadnom Londonu koristit će otpadnu toplinu iz podatkovnog centra za opskrbu 4.000 domova i nove komercijalne četvrti niskougljičnim grijanjem.
S tisućljetnom poviješću, stotinama milja podzemne željeznice i tisućama milja kanalizacije i cjevovoda, provođenje velikih održivih infrastrukturnih promjena u središnjem Londonu nevjerojatno je složeno. Unatoč tome, projekt preuređenja u zapadnom Londonu spreman je upotrijebiti otpadnu toplinu iz podatkovnog centra u mreži s ambijentalnom petljom kako bi osigurao niskougljično grijanje za 4.000 domova i novu komercijalnu četvrt, prenosi Positive Group.
Mreža će cirkulirati vodu niske temperature kroz podzemne cijevi kako bi prikupila toplinu iz podatkovnog centra Mopac Tower, obližnjih tunela podzemne željeznice i drugih lokalnih izvora. Toplinske pumpe na razini zgrada zatim podižu tu toplinu na upotrebljive temperature za grijanje i toplu vodu. Prema posljednjem izvješću o održivosti ovog projekta, ovi sustavi rade s učinkovitošću od oko 264 %, što je daleko više od tradicionalnih plinskih kotlova koji dosežu oko 80–90 %. Razlog tome je što sustav jednostavno premješta toplinu kako bi stvorio energiju, umjesto da je stvara izgaranjem goriva.
Developeri navode da je projekt Earl’s Court, vrijedan 8 milijardi funti i prostran na 44 hektara, jedan od najvećih sustava te vrste u Ujedinjenom Kraljevstvu. Gotovo je u potpunosti privatno financiran, uz potporu od 1,3 milijuna funti javnih bespovratnih sredstava.
Cilj projekta je biti operativno “net-zero” (ugljično neutralan) od prvog dana, s planom da s vremenom postane energetski pozitivan – izvozeći niskougljičnu toplinu obližnjim zajednicama, kaže Peter Runacres, voditelj urbanih rješenja u tvrtki Earl’s Court Development Company (ECDC).
Ofgem, koji iduće godine postaje zakonski regulator toplinskih mreža, obećao je zaštititi potrošače i osigurati im “pravednu i razmjernu cijenu”. To je nužna mjera opreza s obzirom na mješovite rezultate ranijih projekata u UK-u. Toplinske mreže drugdje u Britaniji borile su se s prekidima u radu, sporim popravcima i neprozirnim određivanjem cijena, pa je rizik stvaran. Iz ECDC-a tvrde da njihov dizajn izbjegava te zamke. Ističu da sustav ima “urođenu otpornost” s rezervnim postrojenjem, trima međusobno povezanim petljama (tako da dvije trećine ostaju u funkciji ako jedna zakaže) i velikim spremnicima koji apsorbiraju vrhunce potražnje. Budući da sustav koristi vodu ambijentalne temperature, a ne toplinu pod visokim pritiskom, manje je osjetljiv od starijih mreža.
Zabrinutost oko “pristupa u dvije brzine”, gdje neke zgrade imaju koristi, a druge ne, pratila je slične projekte. Iz tvrtke poručuju da će sve zgrade unutar granica glavnog plana imati opciju priključenja, iako to neće biti obvezno. Tvrtka je u pregovorima s općinama Hammersmith, Fulham, Kensington i Chelsea kako bi proširila priključke izvan granica četvrti i smanjila energetsko siromaštvo.
Iako su ovi sustavi s petljom relativno novi u UK-u, manje verzije već rade na lokacijama poput One New Change u londonskom Cityju. Zemlje poput Švedske i Danske već su daleko šire implementirale daljinsko grijanje, čemu su pomogli sustavi planiranja koji podržavaju zajedničku energetsku infrastrukturu i povijesno viši troškovi grijanja koji su potaknuli inovacije.