Psihopatija se najčešće povezuje s muškarcima – osobito među počiniteljima kaznenih djela – ali je kod žena uvelike nedovoljno istražena.
Psihopatija je stanje koje mnoge ljude podjednako užasava i fascinira, ali duboko ukorijenjena stigma koja ga okružuje znači da je poremećaj još uvijek slabo shvaćen – osobito kada se javi kod žena, prenosi BBC.
Victoria je znala za suprugu svog dečka, ali nakon nekoliko godina posumnjala je da on ima i druge ljubavnice. Nije bilo dokaza, ali govor tijela ga je odao, kaže ona. Njegove se priče nisu poklapale. Lice mu je izgledalo drugačije kad je lagao.
“Slučajno imam vrhunsko pamćenje kada su u pitanju razgovori”, kaže ona. “On uopće nije bio dobar lažljivac. Nisam sigurna zašto ga žena nikada nije uhvatila.”
U Victorijinu umu vrtio se “mentalni katalog” načina kako da ga kazni, sve dok se nije zaustavila na jednom. Trebalo bi malo vremena i morala bi se pretvarati da ništa ne zna. Tijekom nekoliko mjeseci, dok se još viđala s njim, Victoria je njegovoj ženi slala gole fotografije njezina muža.
On joj je dolazio uznemiren, pitajući se tko bi mogao činiti takvo što. Njegova žena bila je shrvana. Priznao je Victoriji da je, doista, spavao s drugim ženama. Nije sumnjao u nju, a ona ga je tješila.
A onda, kada je Victoriji postalo dosadno i kada je bila spremna prekinuti vezu, poslala je njegovoj ženi posljednju galeriju slika, od kojih je zadnja bila fotografija nje same s njezinim mužem. Tim eksplozivnim otkrićem, Victoria je zauvijek izašla iz njihovih života.
Kada bi Victoria ranije ljudima pričala ovu priču, njezina bi ih neozbiljnost alarmirala. “Ljudi su me pitali: ‘Zašto bi to učinila njegovoj ženi? Što ti je ona skrivila da to zasluži? Kako te povrijedila?'”, kaže ona. “A ja bih pomislila: ‘Pa, život je nepošten’.”
Zastaje.
“Pretpostavljam da je to dobar primjer ekstremne psihopatske osobine koju sam imala. Bešćutnost.”
Što je zapravo psihopatija?
Psihopatija nije službena dijagnoza mentalnog zdravlja i nije navedena u najnovijem izdanju Dijagnostičkog i statističkog priručnika za duševne poremećaje (DSM-5). Umjesto toga, grupirana je pod širi pojam antisocijalnog poremećaja ličnosti, iako se termin psihopatija široko koristi u kliničkim okruženjima. Općenito se shvaća kao neuropsihijatrijski poremećaj u kojem osoba pokazuje neuobičajeno niske razine empatije ili grižnje savjesti, što često rezultira antisocijalnim, a ponekad i kriminalnim ponašanjem.
“Vodeći svjetski akademici raspravljali su o definiciji psihopatije”, kaže Abigail Marsh, psihologinja i neuroznanstvenica sa Sveučilišta Georgetown. “Dobit ćete vrlo različita objašnjenja ovisno o tome razgovarate li s forenzičkim psihologom ili kriminologom.”
Marsh kaže da kriminolozi obično klasificiraju ljude kao psihopate samo kada pokazuju nasilno i ekstremno ponašanje. Za nju se, međutim, stanje manifestira kao spektar s drugim, manje dramatičnim ponašanjima koja variraju od osobe do osobe.
Stručnjaci se slažu da između jedan i dva posto opće populacije ispunjava kriterije za psihopatiju, ali Marsh tvrdi da čak 30% ljudi pokazuje neki stupanj psihopatskih crta.
Većina studija provedena je na zatvorenicima. Istraživanja sugeriraju da je psihopatija češća među muškim prijestupnicima (oko 15-25% zatvorenika) nego među ženama (10-12%). No, to je područje još uvijek nedovoljno istraženo u općoj populaciji, a još manje istraživanja provedeno je na ženama.
Razlike u spolu
Iako studije sugeriraju da je psihopatija češća kod muškaraca, Marsh tvrdi da to može biti zbog načina na koji su testovi prvotno osmišljeni. Robert Hare razvio je Psychopathy Checklist (PCL-R) 1970-ih, koji se smatra zlatnim standardom, ali on je testiran prvenstveno na muškoj zatvorskoj populaciji.
Analiza iz 2005. sugerira da žene često pokazuju osobine poput onesposobljavajuće impulsivnosti (npr. nedostatak planiranja), traženje uzbuđenja u međuljudskim odnosima i verbalnu agresiju. Kod muškaraca se psihopatija češće manifestira fizičkom agresijom i nasiljem.
Ana Sanz Garcia sa Sveučilišta u Madridu slaže se da je potrebno više studija fokusiranih na žene. Dosadašnja istraživanja pokazuju da žene s psihopatijom imaju manju sklonost nasilju i kriminalu od muškaraca, ali više primjera međuljudske manipulacije.
Osobine ekstremne psihopatije
Prema PsychopathyIs.org, ključne osobine uključuju:
- Bešćutan i sebičan pristup međuljudskim odnosima
- Nedostatak empatije prema patnji drugih
- Odsutnost grižnje savjesti nakon povređivanja drugih ili kršenja pravila
- Slab osjećaj identiteta ili vlastitog “ja”
- Manipuliranje ljudima radi postizanja ciljeva
- Upuštanje u rizične ili opasne aktivnosti
- Površni šarm
Victoria kaže da se njezino manipulativno ponašanje pojavilo kao način da se zabavi. Rođena u Maleziji u radničkoj obitelji s ocem alkoholičarem, Victoria je u školi briljirala, ali joj je često bilo dosadno. Iz zabave bi prenosila tuđe tajne. Znala je kako manipulirati drugima da preuzmu odgovornost za njezine pogreške.
Psihopatija i društvene mreže
Na TikTok-u su videi pod oznakom “psychopath” prikupili milijarde pregleda. Ljude to stanje istovremeno fascinira i odbija. Victoria kaže da je dio bivanja psihopatom to što te nije briga što ljudi misle, pa je ti videi ne vrijeđaju, ali pokazuju koliko malo ljudi razumije cijeli spektar stanja.
“Ja sam formula, a ne osoba”
Victoria pripada internetskoj zajednici žena sličnih njoj, okupljenih oko bloga spisateljice M.E. Thomas, jedne od najpoznatijih žena s ovim poremećem. Thomas je postigla rezultat viši od 99% na testu psihopatije.
“Vidim sebe kao formulu, a ne osobu”, kaže Thomas. “To je kao da ste Excel tablica u kojoj izračunavam što učiniti i reći procjenjujući mogući ishod.” Kaže da će nekome reći da ga voli samo ako želi nešto dobiti od njega.
Thomas koristi svoju osobinu utjecaja na ljude u svojoj profesiji odvjetnice. Kaže da ima “vrlo slab osjećaj sebstva”.
Kognitivna naspram emocionalne empatije
Alice, 27-godišnja Njemica, kaže da je frustrirajuće što se psihopate prikazuje isključivo kao zle. “Postojimo na ljestvici kao i svi ostali.”
Alice priznaje da oponaša ono što je društveno prikladno. Kada joj je baka umrla, promatrala je tugu svoje sestre i zrcalila njezino ponašanje. “Nemam nikakvu emocionalnu empatiju, ali imam puno kognitivne empatije”, kaže ona. “Ako se netko ozlijedi, ne osjećam ništa emocionalno, ali znam da mu trebam pomoći, pa to i učinim.” To je čini korisnom osobom u hitnim situacijama jer njezino prosuđivanje nije “zamagljeno” emocijama.
Psiholog Kevin Dutton u svojoj knjizi Mudrost psihopata istražuje “pozitivne” osobine psihopatije, poput hladnokrvnosti pod pritiskom, što može biti korisno u zanimanjima poput kirurga, pilota ili izvršnih direktora.
Rušenje stigme
Abigail Marsh vjeruje da je vrijeme za uklanjanje mita i stigme. “Psihopatija nije kategorija, to je kontinuum”, kaže ona. Kada se o tome ne razvija otvoreni razgovor, ljudi misle samo na Teda Bundyja ili Hannibala Lectera.
Uzroci psihopatije još su uvijek slabo shvaćeni, iako istraživanja mozga ukazuju na određene neurološke abnormalnosti u amigdali (dijelu mozga za obradu emocija). Genetika i okolina također igraju ulogu.
Victoria, Alice i M.E. Thomas koriste meditaciju, psihološku terapiju i podršku vršnjaka kako bi upravljale svojim poremećajem. “Korisno je ne biti u sjeni”, kaže Thomas. “Stvarnost je da postojimo.”