Uz neke “prijatelje”, neprijatelji nisu potrebni. To posebno vrijedi kada je u pitanju Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske i rado viđen gost u Predsjedničkim dvorima na Pantovčaku. Gospodar kaosa za kojega su Hrvati ustaše sad tim istim Hrvatima nudi obnovu Herceg-Bosne i povratak u 1993., kada je Hrvatska bila izolirana i više-manje doživljavana slično kao Miloševićeva Srbija.
Piše: Robert Bajruši/Jutarnji list
Dodikova računica je jasna. Nedavno je osuđen na godinu zatvora, što može otkupiti za 18 tisuća eura, i šest godina zabrane političkog djelovanja zbog “nepoštovanja i podrivanja odluka” visokog predstavnika za BiH Christiana Schmidta, pa sada pokušava izazvati potpuni kaos, a za to treba bosanskohercegovačke Hrvate.
Treba biti jako kratke pameti da bi se nasjelo na njegove trikove jer Dodik, kako je u subotnjem Magazinu podsjetio Vlado Vurušić, Hrvate inače ne naziva drugačije nego “ustašama” i današnju Hrvatsku proglašava nasljednicom NDH.
“Ono što nisu završili ustaše do 1945. godine, nastavili su njihovi potomci i sljedbenici” ili “Uvjeren sam da bi ustaše, kada bi hipotetski danas mogli ovamo doći, sve ponovili još bestidnije i bez živog svjedoka, završivši sve ono što nisu prije osam desetljeća”, njegove su izjave, a sada bi pokazao nevjerojatnu brigu za Hrvate u BiH pozivajući ih da mu se priključe u raboti oko rušenja BiH.
Koliko ih doista voli pokazuje statistika: od prijeratnih oko 220.000 Hrvata koji su živjeli na području Republike Srpske, prema podacima Katoličke crkve, danas ih ima tek oko 15.000, a taj broj se iz godine u godinu smanjuje. Ipak, 2022. godine je vječni šef HDZ-a BiH Dragan Čović u Banjoj Luci uzviknuo “čuvajte Republiku Srpsku”, Dodik je također intimus s Milanovićem, a mrvicu manje s Banskim dvorima.
Ali dok su se premijer Andrej Plenković i Vlada pametno distancirali od šerifa iz Laktaša, Zoran Milanović, na sramotu Hrvatske, podržava Dodika pa je presudu napao kao “pokušaj da se demokratski izabrani predstavnik srpskog naroda izbaci iz političkog života zato što nije poslušao naredbu kolonijalnog upravitelja”, misleći na Christiana Schmidta.
Nažalost, RS je legalna tvorevina, potvrđena u Daytonu, gdje je srpskom entitetu dopušteno da zauzme pola Bosne i Hercegovine, minus jedan posto. Isto tako, priglupa bošnjačka politika pokušala je de facto ukinuti Hrvate kao političku zajednicu u BiH, a to je Dodik sprječavao u Predsjedništvu BiH.
Međutim, on to nije radio jer voli Hrvate, nego zato što zna da u savezu s Čovićem BiH može nastaviti držati kao vječno nedovršenu državu, pa ako jednom međunarodnoj zajednici dosade i Banja Luka i Mostar i Sarajevo, RS će pripojiti “majčici Srbiji”.
To je apsolutno protiv interesa Republike Hrvatske, koja ima tisuću kilometara granice s BiH i jedino što treba je “mirna Bosna”. Herceg-Bosna je od početka bila pogrešan koncept, koji se temeljio na fiks-ideji Franje Tuđmana da BiH treba podijeliti. Kao takva, u Haagu je osuđena kao zločinački plan, uostalom Amerika je počela podržavati Hrvatsku tek kada se Tuđman odrekao hercegbosanskih iluzija i prihvatio suradnju Hrvata i Bošnjaka.
Zbog toga, Hrvatska treba zatvoriti vrata suradnji s Dodikom. To je lik koji je ona najgora vrsta balkanskog mufljuza i odavno je postalo jasno da će se jednom zabiti u zid. Ionako i bez njega postoji puno veći problem, a to je Republika Srpska, bez čije temeljite demontaže Bosna i Hercegovina nikada neće biti funkcionalna država.