Male i velike, muške i ženske, zahrđale od vode i vremena cipele na obali Dunava nadomak parlamenta u Budimpešti, spomenik su koji izaziva tugu i tjeskobu. Baš kao i zaboravljeni tuneli ispod Budimpešte u kojima možete roniti, a za koje ne znaju ni lokalci mjesto su koje vrijedi obići.
Posvećene su žrtvama koje su bačene u Dunav tijekom Drugog svjetskog rata. Ferenc Szalasi, čija je ideologija bila slična Hitlerovoj bio je na čelu Strelastih križeva, mađarske totalitarne nacionalsocijalističke stranke.
Procjenjuje se da je odgovoran za smrt od oko 500 tisuća Mađara židovskog podrijetla. 20 tisuća ih je streljano na obali Dunava. Žrtvama su zapovjedili da izuju cipele, a zatim su ih nemilosrdno ubili i bacili tijela u rijeku.
Cipele na obali Dunava podsjetnik su na zločin koji izaziva trnce. Za spomenik od lijevanog željeza koji se sastoji od 60 pari cipela iz četrdesetih godina 20. stoljeća zaslužni su filmski redatelj Can Togay i kipar Gyula Pauer.
Muška radna obuća, ženske potpetice i cipelice su posebno odabrane kako bi predočile teror koji nije štedio niti žene niti djecu te oživio njihov duh.
Spomenik je dovršen 16.4. 2005. godine.
(Izvor: Dnevnik.hr)