I hrvatski ratari su u mukama zbog jeftinih žitarica iz Ukrajine. Dodatni je problem Hrvatske što i ona nudi tek neobrađene žitarice – makar masovno uvozi pšenične proizvode, piše Deutsche Welle.
Neočekivano velik uvoz ukrajinskih žitarica je zabrinuo i hrvatske ratare: otkupna cijena za dosad pohranjeno žito je niska, a predviđa se da će i naredna žetva biti prodana po cijenama koje tržište uslijed viška ponude nemilosrdno obara. Pritom u Hrvatskoj ne postoji alternativno rješenje – nema dovoljno prerađivačke industrije koja bi preuzela zalihe. Štoviše, pšenica i druge žitarice se mahom izvoze u neobrađenom stanju, dok se paralelno uvozi izuzetno mnogo pekarskih poluproizvoda.
Jasno je da se hrvatska ekonomija tako odriče velikog udjela dodane vrijednosti, zahvaljujući nepovoljno postavljenoj industrijskoj strukturi. No problem ukrajinskog, a navodno i ruskog žita na europskom tržištu nije pogodio samo RH, nego većinu istočnih zemalja EU-a, onih koje su bliže Ukrajini. Stoga su Poljska i Mađarska zabranile takav uvoz, premda se toj vrsti mjera Bruxelles decidirano protivi.
Možda i pola milijuna tona viška
Mladen Jakopović, predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore, naglašava za DW da je ta ustanova već prošle godine u krovnom udruženju europskih poljoprivrednika upozoravala na ovakvu tržišnu prijetnju. Tad se usvajala odluka da se proizvodima iz Ukrajine dopusti uvoz na područje EU-a bez ikakvih ograničenja, a hrvatski su ratari upravo bili pohranili svoj urod u silose, nadajući se povoljnijoj cijeni dogodine. Uslijedio je enorman priljev pšenice i kukuruza iz Ukrajine pa se dogodilo obrnuto – otkupne su cijene pale još niže.
„HPK za sada nema službene podatke i informacije koliki su u Hrvatskoj viškovi pšenice na zalihama i silosima, no ono što smo neslužbeno kao informaciju dobili ovih dana od naših ratara iz slavonskih županija, jest to da postoji opravdana sumnja kako je na zalihama moguće između 400 tisuća i 500 tona tona“, riječi su Jakopovića. U istom kontekstu, predsjednik HPK-ova Odbora za ratarstvo Petar Pranjić ovih dana je u medijima iznio neslužbeni stav tog tijela, prema kojem je situacija na tržištu svakako – alarmantna.
„Poljska je ovih pozvala države EU-a koje imaju ovaj problem da zajednički zatraže od EU-a da upotrijebi sve raspoložive alate kako bi ograničila ulaz ukrajinskih žitarica na tržište Unije, jer je nezadovoljstvo poljoprivrednika zbog pada cijena i prodaje ogromno. HPK će o ovom problemu razgovarati kako sa ratarima, tako i sa stočarima kojima, za njihovo smanjivanje troškova proizvodnje, niže cijene žitarica idu na ruku. Ujedno ćemo obaviti konzultacije sa Ministarstvom poljoprivrede i drugim Odborima unutar HPK kako bismo dali prijedlog što napraviti u datoj situaciji“, najavio je predsjednik HPK-a.
Može li se Hrvatska sama prehraniti?
On je pored toga kritički nastrojen prema protekcionističkim mjerama kao jednostranom rješenju nekih članica EU-a, te smatra da su vremena preizazovna da bi se propuštalo koordinirati odluke unutar kontinentalne asocijacije. Na pitanje o mogućnostima ili čak imperativu unapređenja domaće prehrambeno-prerađivačke industrije, Jakopović dodaje kako HPK godinama traži da se sve investicije usmjere na podizanje dodatnih kapaciteta te vrste: „Proteklih godina postali smo veliki izvoznik žitarica i uljarica, a ogroman uvoznik mesa, mlijeka, pekarskih proizvoda – što je nedopustivo.“
„Posebice je tako“, nastavlja Mladen Jakopović, „u vremenima kada su prehrambena suverenost i sigurnost ključni. Vjerujemo kako će ove godine doći do stabilizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda. Pad cijena žitarica ide na ruku domaćem stočarskom sektoru koji je proteklih godina u ogromnim problemima. Nadamo se da ćemo iz ove situacija naučiti kako je potrebno vertikalno i horizontalno povezivanja sektora ratarstva i stočarstva kako bi se stvarali proizvodi dodane vrijednosti koji će pridonijeti daljnjem razvoju poljoprivrede i gospodarstva općenito.“
A da cjenovna kolebanja osnovnih poljoprivrednih proizvoda kao što su krušna žita ne bi trebala nikoga iznenađivati, upozorava poljoprivredni analitičar Miroslav Božić, između ostalog savjetnik u Hrvatskoj industriji šećera. “Kao što poslije kiše dolazi sunce“, slikovito nam je opisao, „tako i poslije visokih cijena prije ili kasnije mora doći do njihove korekcije. Nema dvojbe da je porast raspoloživosti i uvoza ukrajinskog žita utjecao na ‘hlađenje’ nekih europskih tržišta. Hrvatska zasad nije osjetila taj problem viška uvoza na svom tržištu kao što se to dogodilo u Poljskoj i Mađarskoj.“
Nema više kupaca po hrvatskoj cijeni
Božić je uvjeren da protekcionizam dugoročno nije dobro, a ni održivo rješenje. „Čini se da se i Hrvatska, još više Srbija, koje godinama imaju viškove međunarodnoj trgovini krušnim i stočnim žitima, posredno suočavaju s problemom plasmana svojih viškova zadnjih mjeseci, posebno na talijanskom tržištu. Pad potražnje na uvoznim tržištima rezultat je, naravno, tržišne utakmice u kojoj naši proizvođači, za kvalitetu koju nude, više ne mogu ostvarivati cijene kao zadnje dvije godine. Sad zbog viškova robe za kojom je pala potražnja dolazi do pritiska na cijene na domaćem tržištu.“
Ovaj naš sugovornik drži da je takav razvoj događaja možda i dobra prilika za snažniji iskorak u razvoju domaće prerade i zamjene barem dijela enormnog uvoza proizvoda od krušnih žita, gdje za razliku od trgovine sirovinama RH ostvaruje ogroman manjak u robnoj razmjeni: „Bez snažnije partnerske suradnje između proizvođača krušnih žita i prerađivača, neće biti dovoljno razumijevanja stvarnih potreba tržišta i potrošača, prije svega u pogledu parametara kvalitete i stabilnosti dostatne ponude što traže najveći kupci.“ No tu bi partnersku suradnju ipak trebalo poticati ciljanim mjerama javne potpore, piše DW.
/Desk/