Stručnjaci sve češće ističu da oporavak od poremećaja uzrokovanog konzumacijom alkohola ne mora nužno značiti doživotnu apstinenciju. Ipak, upozoravaju da kontrolirano pijenje nije prikladno za svakoga.
Nedavna izjava glumca Brada Pitta da je, nakon sedam godina trijeznosti, ponovno počeo piti alkohol, ali u „znatno umjerenijoj mjeri“, izazvala je brojne reakcije. Osim rasprave o njegovoj osobnoj odluci, slučaj je otvorio šire pitanje: mora li osoba koja se u prošlosti borila s alkoholom zauvijek odustati od njegova konzumiranja?
Dugogodišnje uvjerenje da je oporavak moguć isključivo uz potpunu apstinenciju sve se više preispituje u medicinskim krugovima. Stručnjaci danas govore o različitim oblicima oporavka, uključujući i smanjenje konzumacije alkohola, prenosi CNN.
Oporavak nije uvijek jednak potpunoj apstinenciji
Dr. Smita Das, psihijatrica specijalizirana za ovisnosti sa Sveučilišta Stanford, ističe da se pristup liječenju poremećaja uzrokovanog konzumacijom alkohola tijekom posljednjih godina značajno promijenio.
Medicinska struka sve više prihvaća koncept „spektra oporavka“, koji obuhvaća potpunu apstinenciju, ali i mogućnost prestanka prekomjernog pijenja te smanjenja konzumacije na razinu koja više ne uzrokuje ozbiljne probleme.
Poremećaj uzrokovan konzumacijom alkohola, poznat pod kraticom AUD, službeno je definiran u petom izdanju Dijagnostičkog i statističkog priručnika za duševne poremećaje (DSM-5). Riječ je o stanju u kojem učestalo ili prekomjerno pijenje postaje teško kontrolirati i dovodi do problema u obitelji, na poslu, u školi ili drugim područjima života.
Ovisno o broju simptoma, poremećaj se može klasificirati kao blag, umjeren ili težak.
Nova definicija oporavka
Američki Nacionalni institut za zlouporabu alkohola i alkoholizam (NIAAA) 2022. godine objavio je novu definiciju oporavka. Prema toj definiciji, oporavak uključuje proces ili ishod u kojem osoba postiže remisiju poremećaja i prestaje s prekomjernim konzumiranjem alkohola.
Remisija podrazumijeva da osoba više ne ispunjava kriterije za poremećaj, osim eventualne žudnje za alkoholom. Oporavak se pritom promatra kroz različita razdoblja – od početne i rane remisije do dugotrajne i stabilne remisije.
Stručnjaci naglašavaju da oporavak uključuje i druge aspekte života, poput:
- poboljšanja fizičkog i mentalnog zdravlja
- kvalitetnijih međuljudskih odnosa
- socijalne podrške
- duhovnosti
- ispunjavanja osnovnih životnih potreba
- poboljšanja općeg životnog funkcioniranja.
Takav pristup može olakšati pristup liječenju jer osobe ne moraju imati osjećaj da moraju biti „savršene“ kako bi se njihov napredak smatrao oporavkom.
Je li apstinencija ipak sigurnija opcija?
Iako medicina sve više priznaje različite oblike oporavka, stručnjaci ističu da potpuna apstinencija i dalje najbolje funkcionira za većinu ljudi.
Prema istraživanjima NIAAA-e, osobe koje prestanu konzumirati alkohol često ostvaruju najveći napredak u fizičkom zdravlju, kvaliteti života i psihosocijalnom funkcioniranju. Istodobno, dokazi pokazuju da i prestanak prekomjernog pijenja može dovesti do značajnih i dugoročnih poboljšanja.
Jedno istraživanje iz 2019. godine pokazalo je da su osobe koje su postigle potpunu apstinenciju i one koje su prestale s prekomjernim pijenjem imale slične troškove zdravstvene skrbi pet godina nakon liječenja. Također su zabilježile slične rezultate u psihosocijalnom funkcioniranju.
S druge strane, istraživanje iz 2025. godine pokazalo je da su osobe koje su nastavile piti imale veću vjerojatnost ponovne pojave problema s alkoholom.
Izreka „jednom alkoholičar, uvijek alkoholičar“
Stav da osoba koja je jednom razvila ovisnost o alkoholu nikada više ne smije piti povezuje se s pristupom organizacija koje zagovaraju potpunu apstinenciju, među kojima je najpoznatiji pokret Anonimnih alkoholičara (AA).
Dr. Michael Joshua Ostacher iz Američkog psihijatrijskog udruženja navodi da se izraz „alkoholičar“ često koristi unutar organizacije Anonimnih alkoholičara za opisivanje njezinih članova.
Prema riječima stručnjaka, takav pristup temelji se na shvaćanju da je poremećaj uzrokovan konzumacijom alkohola neizlječiva bolest te da kod nekih ljudi čak i mala količina alkohola može pokrenuti povratak ovisničkog ponašanja.
Dr. Das smatra da je izreka „jednom alkoholičar, uvijek alkoholičar“ klinički zastarjela. Ipak, dodaje da za neke ranjive osobe takvo pravilo može predstavljati zaštitnu granicu i spriječiti ih da se upuste u rizične pokušaje kontroliranog pijenja.
Anonimni alkoholičari i programi u 12 koraka dokazano su pomogli velikom broju ljudi diljem svijeta. Međutim, stručnjaci ističu da takvi programi ne odgovaraju svima.
Oporavak ovisi o individualnim okolnostima
Prema riječima dr. Das, mogućnost kontroliranog pijenja može biti veća kod osoba koje:
- nisu imale težak oblik poremećaja
- nemaju neriješene probleme s mentalnim zdravljem
- godinama su bile trijezne
- su promijenile životne okolnosti koje su ranije poticale prekomjerno pijenje
- naučile su upravljati svojim problemima i rizičnim situacijama.
Ipak, ne postoji dovoljno istraživanja koja bi pouzdano pokazala tko može ponovno piti bez opasnosti od povratka problema.
Stručnjaci također upozoravaju da alkohol, neovisno o prethodnoj ovisnosti, nosi zdravstvene rizike. Čak i male količine povezane su s povećanim rizikom od određenih bolesti, uključujući rak, visoki krvni tlak, moždani udar i demenciju.
Važnost iskrene procjene i stručne pomoći
Kada osoba koja se oporavila razmišlja o ponovnom konzumiranju alkohola, dr. Das preporučuje detaljnu procjenu motiva, mogućih rizika i ponašanja koja podržavaju oporavak.
Ako osoba želi piti kako bi se osjećala prihvaćenije u društvu ili smanjila tjeskobu, stručnjaci mogu preporučiti bezalkoholna pića i druge strategije suočavanja. Ako alkohol koristi za opuštanje, važno je razmotriti sigurnije načine smanjenja stresa.
U slučajevima kada osoba ipak odluči ponovno piti, stručnjaci savjetuju postavljanje jasnih granica, izbjegavanje situacija koje su u prošlosti dovodile do prekomjernog pijenja te redovito praćenje vlastitog ponašanja.
Znakovi upozorenja uključuju često kršenje vlastitih pravila, postupno povećavanje dopuštenih količina i povratak ranijih problema.
Za osobe koje se trenutačno bore s alkoholom dostupni su različiti oblici pomoći, uključujući ambulantno ili bolničko liječenje, lijekove i psihoterapiju, poput kognitivno-bihevioralne terapije usmjerene na prevenciju povratka ovisnosti.
Različiti putevi prema oporavku
Uz programe koji zagovaraju potpunu apstinenciju, postoje i skupine koje podržavaju smanjenje konzumacije alkohola. Jedan od takvih primjera je organizacija Moderation Management, koja članovima pruža podršku kroz internetske i susrete uživo.
Njihov program uključuje početno razdoblje od 30 dana bez alkohola, procjenu posljedica pijenja, promjene životnih navika i postavljanje granica za umjerenu konzumaciju.
Stručnjaci naglašavaju da ne postoji jedinstveni put oporavka koji odgovara svakoj osobi. Dok je potpuna apstinencija najprikladnija za mnoge, medicinski pristup sve više prepoznaje i druge oblike napretka – uz uvjet da se odluke donose pažljivo, uz iskrenu procjenu rizika i, kada je potrebno, stručnu podršku.