Zatvorilo u Hrvatskoj kafiće, restorane, barove… zato što svijetom hara kuga 21.vijeka. Mrtvih na sve strane, bolnice krcate, šatori se dižu, nema liječnika, nema sestara, nema lijekova. Vlada, Stožer ili pitaj boga tko odlučio je da bi neke ovce trebalo stjerati u tor.
Piše: Vedrana Rudan/rudan.info
Ugostitelji i ostali zaključani digli su se na zadnje noge i krenuli, tako tipično hrvatski, paliti lampaše na Trgu bana Jelačića i prijetiti(kome), da će krenuti dijeliti otkaze. Oni će propasti, tisuće će ljudi ostati bez posla, Hrvatskom će zavladati glad, bijeda, kriminal…
Gdje žive ti koji ostavljaju lampaše na Trgu? Jesu li prije ovog zaključavanja mislili da žive u normalnoj zemlji kojom vladaju stručni, pametni, dobronamjerni ljudi opsjednuti bitkom za dobrobit građana? Ako se nositeljima lampaša tek ovih dana upalio lampaš u glavi, stvarno bi ih trebalo poslati u kurac.
Gospodo, trideset godina vas i vaše mušterije godinama pljačkaju. Zašto ste tek sada upalili vatricu? Gledate one u Saboru koji mlate sramotnu lovu, dvadeset tisuća kuna mjesečno plus šofer, plus dodatak za odvojen život, plus ručak i sok i kava u Saboru, sve za deset kuna. Lupaju majmuna po glavi, surfaju po internetu i ubijaju vrijeme dok im netko ne naredi da moraju dignuti ruku u vis.
Gledate vladu koja šakom i kapom dijeli ogromnu lovu Crkvi u skladu s Ugovorima čiji sadržaj nikad nismo vidjeli. Gledate ministre koji pijani divljaju na otvorenom i zatvorenom. Znate da i u koroni ipak postoje „kafići“ koji nisu zaključani i u kojima besplatno kafenišu bivši i sadašnji predsjednik države, o ostalima da se ne govori. Đe su lampaši pred privatnim stanovima za koje još uvijek ne znamo jesu li kafići i bordeli ili samo kafići ili samo bordeli za našu elitu?
Polagatelji lampaša! Znate li kako izgledaju hrvatske bolnice? Imate li pojma koliko su plaćeni liječnici koji danju i noću pokušavaju vratiti život u polužive ljude koji se dave od korone? Zašto ništa ne gori pred vratima hrvatskih bolnica? Nitko od vas nije digao glas ni zapalio lampaš za školsku djecu kojoj su u Rijeci za ručak servirali crve. Svi, i ja i vi, svi znamo imena i prezimena velikih hrvatskih kriminalaca kojima se sudi desetljećima i koji nam nikad neće vratiti milijarde. Gdje su lampaši pred hrvatskim sudovima?
Silovatelji, ubojice djece na zebri, najgora čudovišta u pravilu budu osuđena na kaznu nižu od pet godina robije da bi mogla ili brisnuti u BiH ili se godinama slobodna vući po sudu do pravomoćne oslobađajuće presude.
Jeste li kad upalili lampaš pred sudom u spomen na poginule ili ovrhama uništene potencijalne kavopije? Sjećate se kad su svi oni radnici ostali bez posla? U brodogradilištima, tvornicama. I glumci su zaključani. I pjevači. Slikari nemaju kome prodati slike, pisci knjige. Tko će u spomen na hrvatsku kulturu, pokoj joj duši, zapaliti lampaš?
Nisam zlobna, ali ne mogu odoljeti. Tko će zapaliti lampaš za vaše potplaćene ili neplaćene sezonce koji su ljetos živjeli u smrdljivim rupčagama? Ne govorim napamet, to su djeca mojih prijatelja. Slali su mi fotografije, tražili da ih objavim. Ja? Tko sam jebena ja?
Ne, nositelji lampaša, vlasnici hrvatskih restorana i kafića, nemojte me krivo shvatiti. Suosjećam s vama onako kako vi nikad niste suosjećali s onima od kojih živite. Ali, gospodo, i vi i ja znamo da hrvatska tragedija traje trideset godina, da svi mi građani ovoga u čemu se batrgamo s vremena na vrijeme zapalimo lampaš, vatru nikad.
Pa, kad je tako, mislim da je vaš izlazak na trgove besmislen i nekoristan. Poruka vam je sranje. Kome je šaljete? Oni koji će neke od vas dovesti na prosjački štap boli kurac za vaše prosvjede, a mi prvoborci, ne i dragovoljci, koje su nabili na kurac još devedesete navikli smo na štap u guzici.
Ova korona je došla i proći će. Iza nje će ostati tisuće mrtvih u trulim bolnicama i mnogo više mrtvih koji će skapati od gladi. Nemojmo za to kriviti koronu. Moramo se suočiti s jedinom istinom koju nikako da progutamo.
U Hrvatskoj je kasno za heroje.
