Smrt Liama Paynea na vidjelo je stavila tajnu o njegovoj borbi protiv ovisnosti koja je započela još za vrijeme trajanja grupe One Direction, zbog čega se ponovno počelo postavljati pitanja o maloljetnicima u glazbenoj industriji.
Godine 2010. žiri u britanskom X Factoru nije pustio pet tinejdžera u daljnji tijek natjecanja, čime su dečki mislili kako je kraj njihovog glazbenog puta. Međutim, članica žirija Nicole Scherzinger je dala prijedlog kako bi se njih petorica mogli ujediniti i nastaviti kao grupa u tada najpopularnijem talent showu. Petorica dječaka zvali su se Harry Styles, Liam Payne, Louis Tomlinson, Zayn Malik i Niall Horan, a sami su se prozvali One Direction.
Unatoč velikoj favoriziranosti, došli su do trećeg mjeseca, no manija oko njih petero nastavila se i u idućim mjesecima kada su potpisali višemilijunski ugovor i počeli objavljivati prve singlove. Kako je njihova popularnost sve više rasla, počeli su se javljati unutarnji demoni Liama Paynea zbog kojih je na koncu i skončao svoj život s 31 godinom. Za vrijeme dok su svaka dva do tri dana održavali koncerte, Payne je počeo konzumirati alkohol i drogu kako bi mogao lakše podnijeti turbulentno radno vrijeme.
Pitanje o glazbenoj industriji koja iscrpljuje glazbenike nije nova tema koja je otvorena smrću Liama Paynea. Ona je otvorena još godinama ranije, kada je njegova kolegica iz X Factor Rebecca Ferguson progovorila o eksploataciji i iscrpljenosti, zbog čega je tražila i sastanak s predstavnicima parlamenta kako bi se donio zakon koji bi spriječio iskorištavanje izvođača. Pjevačica, koja je jedno vrijeme hodala s Payneovim kolegom Harryjem Stylesom, podijelila je kako su se upoznali u taksiju koji ih je vozio u studio, nakon što je došao vlakom u London.
“Da nije uskočio u taj vlak i uskočio u taj taksi, vjerujem da bi danas bio živ”, napisala je Ferguson u sada skrivenoj objavi na X-u. Na to bi se i sam Liam mogao nadovezati, koji je nekoliko trenutaka prije smrti odgovorio jednoj svjedokinji kako je bio u boybandu i kako je zbog toga jako sj***n.
Liam Payne dokaz je koliko su talent showovi samo jedna od brojnih stepenica prema glazbenoj industriji te koliko osoba mora biti fizički i psihički jaka i spremna za brojne obveze koje idu s time. Dok se u zadnjih nekoliko dana iznosi prljavi veš i optužuje za prevaru, zaboravlja se kako je Liam Payne bio dijete ubačeno u žrvanj glazbenog mogula Simona Cowella.
Samo četiri mjeseca prije Liamovog pada u Argentini, Cowell, koji se često dičio time da je otkrio One Direction, izravno je priznao kako mu je žao što su dečki imali pravo na ime One Direction jer je htio još više eksploatirati na njihov račun. To je nagnalo dvojicu članova (Nialla Horana i Louisa Tomlinsona) da otprate nekadašnjeg menadžera, a fanovi sastava su zapamtili Cowellu kada je izrazio sućut Liamovoj obitelji.
U priču oko uvođenja maloljetnih osoba u svijet u kojem se lako izgori uključio se i prijatelj Robbieja Williamsa, producent Guy Chambers.
“Mladima ispod 18 godina trebalo bi spriječiti pridruživanje velikim pop bendovima kako bi se zaštitilo njihovo mentalno zdravlje”, poručio je Chambers. “Mislim da je stavljanje 16-godišnjaka u takav svijet odraslih potencijalno jako štetno. Robbie je to doživio, svakako.”
Chambers je primijetio koliko se talent showovi malo brinu o svojim izvođačima: “Imam četvero djece pa puno razmišljam o ovome. Znam da u Robbiejevom slučaju, s Take Thatom, nije bila postavljena nikakva odgovarajuća zaštita koja bi se brinula o onima koji su bili tinejdžeri. Bilo je to davno, ali ne vidim puno znakova promjene. Ljudi koji su uključeni u velike televizijske talent showove ne obraćaju mnogo više pozornosti, koliko sam primijetio.”
Mnogobrojni mladi sanjaju o glazbenoj karijeri i rasprodanim koncertima diljem svijeta. No na svaku Taylor Swift, čiju su karijeru započetu u 16. godini života pažljivo štitili njezini roditelji i menadžment, dogodi se nekoliko njih koji se po putu izgube i odu u stranputicu.
Diljem svijeta se još uvijek održavaju različiti talent showovi, a noviji razvoji događaja možda bi mogli nagnati producente na korištenje usluga medijskog treniranja i psihologa jer se u glazbi prebrzo izgori.