Diljem dalmatinske obale i otoka ovih dana zaustavljaju se rezervacije čemu su uzrok previsoke cijene smještaja i svake druge turističke ponude, piše Slobodna Dalmacija.
Prosječnoj hrvatskoj obitelji nemoguće je ljetovati u Lijepoj našoj pa sve češće biraju druge mediteranske zemlje koje su cjenovno pristupačnije, računa se da bi četveročlana obitelj usred sezone tjedan ljetovanja platila 1200 eura u privatnom smještaju, a u hotelskom čak oko 4000, dok u Egiptu i Tunisu slična ponuda košta od 280 do 1400 eura.
U tamošnjem all inclusive smještaju, s uključenom avionskom kartom, ljetovati se može za 600-700 eura po osobi dok u Hrvatskoj za taj iznos možete dobiti polupansion. Kad se govori o visokim cijenama na našoj obali, tu je Dubrovnik na vrhu ljestvice, no znače li visoke cijene i to da je Dubrovnik preskup, drugo je pitanje.
Skupe atrakcije
Prvi čovjek Turističke zajednice grada Dubrovnika (TZ) Miro Drašković navodi kako “svaka kuća ima svoju poslovnu politiku, a TZ se ne može u nju miješati niti na nju ima utjecaj. Cijenu koja na tržištu prolazi određuje tržište, a na svakom je poslovnom subjektu da odredi moment kad reagirati u cilju ostvarenja svojih poslovnih planova na godišnjoj razini”.
Po pitanju cijena u odnosu na konkurentske destinacije, iz TZ-a ističu podatak kako je Dubrovnik zauzeo 16. mjesto u anketi “Post Office City Costs Barometer” među 35 europskih gradova.
Ovaj poredak je određen uzimajući u obzir prosječne cijene smještaja, hrane, pića i atrakcija. Tablica usporedbe s Nicom, Brugesom, Bečom i Helsinkijem pokazuje kako smo grad iznimno skupih turističkih atrakcija, a jeftinije hrane i pića.
I Nino Dubretić, menadžer u “Direct Bookeru”, smatra da je Dubrovnik što se tiče ugostiteljstva na istoj razini s drugima, da su cijene porasle s obzirom na rast troškova, inflacije i drugdje i da onaj tko ode u gradove zemalja zapadne Europe neće reći da je neki grad jeftiniji od Dubrovnika.
– Smatram da smo destinacija u troškovima po mjeri gostiju – govori Dubretić koji, kad je smještaj u pitanju, ističe najprije da se ne može generalizirati je li Dubrovnik ili neka destinacija skup ili ne.
– S obzirom na to da je većina kreveta u Dubrovniku u privatnom smještaju, mi niti ne možemo biti skupa destinacija kad nas se uspoređuje s jednom kvalitetom destinacijom gdje su većinski hoteli. Smatram da se u Dubrovniku, kad je smještaj u pitanju, može naći cijena po mjeri za svakoga gosta. Smještaj inače tako funkcionira – da kad nema dovoljno gostiju, cijena ide dolje.
To čini branšu smještaja pogodnom za goste pa oni koji na vrijeme bukiraju visoku sezonu mogu proći jeftinije, ako dolaze last-minute kad ima slobodnog mjesta, smještaj pronalaze povoljnije ako im je povoljna cijena prioritet s obzirom na kvalitetu. Smatram da nismo skupa destinacija u kontekstu smještaja, pogotovo zato što je Dubrovnik brend iako će netko kritički reći da mi nemamo ništa. Mi imamo brend. Dubrovnik je prepoznatljiv u svijetu i na ‘bucket-listi‘ jako puno gostiju iz raznih razloga i povijesno-kulturnih, filmskih, zbog prirodnih ljepota tako da naplaćujemo svoju kvalitetu točno onoliko koliko je gost spreman platiti – govori Dubretić.
Kad su u pitanju cijene turističkih usluga, Slobodna Dalmacija pitala je za komentar i Hrvatsku gospodarsku komoru. I predsjednica Županijske gospodarske komore Nikolina Trojić ističe kako su cijene uvijek rezultat tržišnih okolnosti.
Gornji prosjek
– Kod nas su u svim segmentima ponude povećane uslijed povećanih ulaznih troškova, ali i drugdje su, nismo mi posebni u tome. Činjenica je da smo mi uvijek cjenovno bili gornji prosjek na Mediteranu i činjenica je da smo unatoč tome uvijek imali potražnju za destinacijom, jer smo nudili određeni standard kvalitete i sigurnosti – navodi Trojić i dodaje kako će vrijeme pokazati jesmo li općenito kao destinacija previše podigli cijene.
– Turistički djelatnici godinama, sustavno na dnevnoj razini prate ulazne bookinge i reakciju tržišta na trenutnu cijenu. Pa nije novost da se cijene mijenjaju i prilagođavaju potražnji.
Isto tako srpanjske rupe nisu nikakva novost, više bih rekla ukazuju na normalizaciju. I prije korone u hotelima smo znali imati bolju popunjenost u rujnu, nego u srpnju, čak su i cijene znale biti veće u rujnu, nego u srpnju. Možda je sad stvoren nekakav strah zbog povećanja kapaciteta u privatnom smještaju, ali i to je tržište, ako se ne puni po trenutnoj cijeni, onda treba dodati sadržaja ili smanjiti cijenu.
Nastala je lagana dezorijentiranost jer naša tradicionalna tržišta, posebice Velika Britanija i Njemačka prolaze određenu krizu i pad standarda, pa s tih tržišta vidimo oprezne i suzdržane bookinge, ali ne sumnjam u iskustvo i instinkt naših turističkih djelatnika. Na koncu, ipak je najskuplji prazan krevet, tako da će se kapaciteti popuniti, a mi ćemo za godinu dana analizirati financijske učinke sezone 2023. – ističe Trojić te navodi i koje su problematične zone naše ovogodišnje ponude.
– Kvaliteta ponude našeg grada uvijek je bila gornji vrh hrvatske ponude. Da može više i bolje, to je imperativ svake turističke destinacije. Ipak, sa sve većim uvozom nekvalificirane radne snage i ta kvaliteta, ali i autentičnost destinacije opadaju. Sudbina nam je da budemo maštovitiji i pronađemo način kako privući goste. To je stalna igra na zanimljivom turističkom tržištu.
Dubrovnik bilježi porast gostiju, a domaći su na trećem mjestu