Središnje izborno povjerenstvo (SIP) BiH prošli tjedan objavilo je imovinske kartice izabranih dužnosnika na Općim izborima 2014. godine i izabranih načelnika/gradonačelnika na Lokalnim izborima 2016. godine. Međutim, imovinske kartice bh. političara već godinama su samo dio bh. folklora kojim se javnost zabavlja na nekoliko dana nakon čega padaju u zaborav.
“Središnje izborno povjerenstvo nije odgovorno za točnost podataka sadržanim u obrascu o imovinskom stanju”, rečenica je SIP-a kojom se “peru ruke” od napisanog i ostavlja otvorenu mogućnost preispitivanja istinitosti.
Kao što ni mnogi bh političari nisu odgovorni za ono što su, ili nisu, napisali u svojim imovinskim kartonima.
SIP nema mehanizme za provjeru istinitosti navoda u imovinskim karticama koje bi trebale biti početna točka u borbi protiv korupcije, trgovanja položajem, zlouporabe ovlasti itd., ali druge institucije te mehanizme i zadaću imaju, ali to ne čine – bh. političari i dalje mogu pisati što hoće i kako hoće, a njihova stvarna imovina, imovina prenesena na bliže ili daljnje članove obitelji ili čak prijatelje, u brojnim slučajevima ostaje skrivena od očiju javnosti kojoj bi trebali služiti.
“Mogu lagati koliko žele”
Odredbe člana 15.9 Izbornog zakona BiH obvezuje SIP da obrasci koji sadrže izjave o ukupnom imovinskom stanju izabranih dužnosnika budu dostupni javnosti. Imovinske kartice donose pregled primanja samog političara kao i najbližih članova njegove obitelji, o kojoj pokretnoj i nepokretnoj imovini raspolažu, njenoj vrijednosti, kreditnim zaduženjima itd. te dati odgovor je li njihova imovina razmjerna njihovim primanjima.
No, čini se da su mnogi od njih “zaboravili” su da imaju i djecu, “propustili” su predočiti što sve imaju, neki nemaju čak ni vozilo, čak što više, žive “vrlo skromno” u nekoliko velikih stanova, skupocjenim kućama, voze se u skupim automobilima, a nekretnine u inozemstvu da i ne spominjemo.
Ako SIP ističe da su imovinske kartice zbog predočavanja javnosti – onda je ta javnost svjesno obmanuta, a za u obmanu teško da će ijedan “pisac” imovinskih kartica odgovarati.
Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) godinama provjeravaju istinitost navoda u izjavama o imovinskom stanju bh. političara.
„Točno je da kandidati i izabrani imaju slobodu napisati što god žele u svom imovinskom kartonu. Drukčije rečeno, mogu lagati koliko žele, nitko ih neće kazniti, jer podatke nitko ne provjerava. Mi o tome pišemo uoči i nakon svakih izbora“, kazala je svojedobno za Deutsche Welle Mirjana Popović, zamjenica glavnog i odgovornog urednika CIN-a.
Oni su, istražujući imovinske kartice političara u BiH, otkrili visoku razinu neiskrenosti kada su u pitanju vrijedne nekretnine i prihoda osoba koje donose zakone i upravljaju BiH. Ova razina neiskrenosti kreće se od neprijavljenih nekoliko desetina tisuća KM prihoda ili vrijednosti nekretnina do nekoliko stotina tisuća KM.
Nužna pravna odgovornost
Ivana Marić, politička analitičarka i savjetnica za odnose s javnošću i politički marketing ne vidi smisao u tome da političari prijavljuju svoju imovinu jer nitko ne provjerava jesu li njihovi navodi istiniti i potpuni.
“Drugi razlog zbog kojeg ne vidim smisao prijave njihove imovine je taj što se građani time pozabave nekoliko dana i onda zaborave da su mnogi od političara za koje oni godinama glasaju stekli enormno bogatstvo upravo tijekom tih godina u kojima su njih, kao, predstavljali. Ova praksa bi imala smisla kada bi se političari pravno obvezali za istinitost i potpunost informacija koje daju u svojim imovinskim kartonima”, kaže Marić za Dnevni list.
Ona ističe da bi kazne u slučaju netočnih informacija mogle biti oduzimanje mandata ili oduzimanje neprijavljene imovine.
“Pored toga, bilo bi nužno da se uvede sustav provjere porijekla imovine i oduzimanje imovine za koju političari ne mogu dokazati kako su je stekli. Političari u BiH imaju jako visoke plaće ali te plaće ipak nisu toliko visoke da bi od njih u nekoliko mandata napravili bogataše. Sve dok to ne uozbiljimo, objavljivanje imovinskih kartona će biti kratkoročna zabava za građane koji će do sljedećih izbora zaboraviti što su rekli o bogatstvu političara i ponovo će glasati za njih jer oni ipak “najbolje štite nacionalne interese svog naroda”. Dok je jedino što oni zaista dobro štite – upravo taj novac do kojeg su došli najvećim dijelom zloupotrebom svojih dužnosti”, zaključuje Marić.
Puhalo: “Nitko ne očekuje poštenog političara”
Govoreći o ovakvoj “dugogodišnjoj praksi” o vjerodostojnosti imovinskih kartica političara u BiH, psiholog, bloger i politički analitičar Srđan Puhalo za Dnevni list kaže:” S jedne strane imamo zadovoljenu forma koja je, reklo bi se dobra tekovina pristojnih demokracija, ali to treba podrazumijevati i drugu stranu, a to je da imate sustav koji će reagirati u slučaju nelogičnosti”.
Ali, po svemu sudeći to baš i nije tako.
“Znači, s jedne strane imamo primanja političara, koja su takva kakva jesu, i ona su transparentna. S druge strane, onoga trenutka kada ne postoji racionalno objašnjenje između njihovih prihoda i njihovog imetka, bilo bi potpuno logično da se, prije svega, javnost zapita kako je to moguće, da reagira tužiteljstvo… Ako ne postoji adekvatno objašnjenje, ne samo da treba reagirati tužiteljstvo, nego bi bilo za očekivati da na to reagira javno mnijenje u prvom koraku na izborima, da kazne nevjerodostojnost takvih političara. Bojim se da mi danas nemamo ništa od toga, čak smatram da danas nitko ne očekuje poštenog političara, nitko ne očekuje da on živi od te plaće i govori istinu”, komentira Puhalo.
Od, nadalje, smatra da, zapravo, ne postoji sustav koji je u službi građana, nego “sustav koji grade, uređuju i prave političari kako oni žele, prema sebi”.
Bh. fenomen: Nedodirljivost političara
“Oni su ti koji tim sustavom upravljaju i vrlo je teško očekivati da takav sustav, koji su oni sami pravili, sada njih sankcionira. Nisam siguran da možemo od sustava očekivati da regira na nelogičnosti. Možda to mogu međunarodni istražitelji, tužitelji, ali bojim se da domaći ne, isto kao što je vrlo teško očekivati da će tužiteljstvo reagirati na buku koje podigne civilno društvo”, pojašnjava Puhalo.
Međutim, po njemu, iz svega toga nastaje novi, “bh. fenomen” – realna slika nedodirljivosti bh. političara.
“To ljude tjera u glasačku apstinenciju ili stav ‘ako neću glasati za nekoga tko je takav, što mi je alternativa’. I onda se događa da, ne samo da takvi političari ne budu kažnjeni na izborima, nego profitiraju od nemorala, korupcije, zloupotreba političkog utjecaja, svega toga što bi u demokratskom, pristojnom društvu vodilo ka sankcijama”, zaključuje Puhalo.
(Izvor: Dnevni list)