No, tužiteljstvo i tužitelji koji nisu uspjeli dokazati tužbu nikada za to financijski-materijalno ne odgovaraju, a nerijetko i oni sami postaju nove stranke u procesu – ovaj put na klupi za optužene.
Brojni primjeri kojih ćemo se sada prisjetiti daju opravdanu sumnju u pristranost i profesionalnost tužitelja u pojedinim procesima kao i prisutnost političke manipulacije – dugotrajni sudski procesi, milijuni KM “u igri”, blaćenje imena i ugleda tuženoga, da bi na kraju sve završilo oslobađajućom presudom ali i vrlo upitnom političkom budućnošću osobe protiv kojeg se proces vodio, pa čak i njihovim potpunim nestankom s političke scene.
Lijanović: Stići će ih suze moje stare majke
Jerko Ivanković Lijanović i svih osam optuženih za organizirani i financijski kriminal prošli tjedan, u drugostupanjskoj presudi na koju nema pravo žalbe, oslobođeno je optužbe po svim točkama. Prvostupanjska presuda nije bila optimistična: svi su osuđeni na ukupno 52 godine i osam mjeseci zatvora, od toga sam Jerko Ivanković Lijanović na 12 godina. Odluka suda za oslobađajuću presudu je – nepostojanje dovoljno dokaza za djela koja su im se pripisivala.
On i njegova braća i suradnici uhićeni su u spektakularnoj i javno akciji u Širokom Brijegu i to uhićenjem Jerka Ivankovića Lijanovića, tada aktualnog ministra poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva FBiH i potpredsjednik NSRZB-a i njegove braće zbog sumnji u zlouporabu poljoprivrednih poticaja te aferu nazvanu ‘Meso’. Uhićena su sva četvorica braće Lijanović, Jerko, Slavo, Jozo i Mladen kao i NSRZB-ov ministar trgovine u Vladi FBiH Milorad Bahilj i drugi. Mladen Ivanković je pušten na slobodu, dok su dopremijer Federacije Jerko Ivanković Lijanović, njegova braća Jozo i Slavo, ministar Milorad Bahilj, te knjigovođa Mirko Galić pušteni na slobodu nakon skoro dva mjeseca pritvora.
Jerko Ivanković Lijanović uhićivan je u dva navrata. Uhićenju 2015. godine prethodio je višesatni pretres njegove i kuće njegovih roditelja i pomoćnih objekata u Širokom Brijegu. Uhićenja su se dogodila mjesec dana prije općih izbora 2014. i zasigurno su jedan od najvažnijih razloga katastrofalnog rezultata ove stranke. On je u lipnju 2015. pušten da se brani sa slobode i to nakon čak šest mjeseci provedenih u pritvoru.
“Oni koji su me hapsili dva dana prije početka izborne kampanje kao zamjenika premijera i ministra poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Vlade FBiH i koji su organizirali ovaj cijeli proces, vjerujem da će ih stići suze moje stare majke”, rekao je Jerko Ivanković Lijanović dajući naslutiti da „igra nije gotova“.
Mladen Ivanić i Mirko Šarović – godine provedene u dokazivanju nevinosti
Aktualni srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik, kao premijer RS-a u svojstvu osumnjičenog saslušavan je u Tužiteljstvu BiH u Sarajevu zbog sumnje na kazneno djelo neizvršavanja odluke Ustavnog suda BiH, a u svezi referenduma u Republici Srpskoj o Danu RS-a. No, nije ni blizu onoga što su doživjeli, primjerice, Mladen Ivanić, a posebno Mirko Šarović.
Bivši predsjednik PDP-a i nekadašnji premijer RS-a, Mladen Ivanić, u srpnju 2010. na Sudu BiH također je pravomoćno optužbi za nesavjestan rad u službi, dok je u prvostupanjskoj presudi osuđen na 18 mjeseci zatvora.
“Mladen Ivanić oslobađa se od optužbe da je nesavjesno vršeći svoju dužnost premijera RS 18. srpnja 2001. godine potpisao odluku o vansudskom poravnanju dugova između općine Ribnik i poduzeća ‘Trgokomerc’, iako je znao da općina Ribnik ne duguje ništa poduzeću ‘Trgokomerc’”, kazao je tada sudac Hilmo Vučinić, obrazloživši da su “izostali dokazi da je Ivanić očigledno nesavjesno postupao prilikom donošenja ove odluke”.
Ivanić je nakon izricanje presude kazao da je “tužan jer je morao pet godina dolaziti u zgradu Suda BiH i dokazivati da nisu utemeljene priče o velikom kriminalu u PDP-u”. Tužitelj u ovom procesu bio je Oleg Čavka.
Na optuženičkoj klupi bio je i Mirko Šarović, kao nekadašnji predsjednik RS-a i bivši član Predsjedništva BiH. On je čak bio pritvoren gdje je proveo 11 mjeseci zbog optužbi u slučaju ‘Privredna banka Srpsko Sarajevo’.
Nakon što ga je Sud BiH oslobodio optužbi, on je tužio BiH za pretrpljenu patnju i dobio 102 tisuće KM odštete od države. Šarović je danas ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH. Šarović je bio optužna zajedno s Momčilom Mandićem, Miloradom Govedaricom i Milovanom Bjelicom.
Bivši vlasnik Privredne banke Srpsko Sarajevo Momčilo Mandić Sud BiH osudio je za produženo krivično djelo zlouporabe položaja i krivotvorenja isprava i osuđen je na devet godina zatvora. Drugooptuženi u ovom slučaju Milorad Govedarica, bivši direktor robnih rezervi RS i poduzeća `Matres`, istom presudom osuđen je na četiri godine zatvora za zloupotrebu položaja.
Za Mirka Šarovića, bivšeg člana Predsjedništva BiH, i Milovana – Cicka Bjelicu, bivšeg predsjednika Skupštine grada Istočno Sarajevo, Sud BiH donio je oslobađajuće presude također zbog nedostatka dokaza.
Šarović je podnio ostavku sat prije nego što ga je smijenio Ashdown
No, Šaroviću to nije bila i prva optužnica – on je podnio ostavku na mjesto člana Predsjedništva BiH zbog afere ‘Orao’, odnosno, sumnje u umiješanost u ilegalnu prodaju oružja Iraku unatoč embargu UN-a te prisluškivanju u FBiH i HV od strane Vojske RS. Zanimljivo je da je ostavku podnio u travnju 2003., sat prije nego što je obznanjena odluka tadašnjeg visokog predstavnika u BiH Paddyja Ashdowna o njegovoj smjeni s dužnosti člana Predsjedništva zbog ovih afera.
Tek 2011. visoki predstavnik Valentin Inzko ukida mu zabranu političkog djelovanja. Šarović je o svom slučaju svojedobno za medije rekao da je “surađivao sa Sudom”.
“Neki su glasno govorili i napadali Sud teškim riječima i govorili o montiranom procesu. Od početka sam znao da nisam kriv. Nisam feninga uzeo iz PB SS i, s obzirom da sam se uvjerio da je Sudsko vijeće postupalo po činjenicama, uvidio sam i da će suđenje biti pošteno i da će pravda pobijediti. Drago mi je da je sve završeno i da sam skinuo ljagu sa svog imena i dobio pravnu satisfakciju, za ono što sam ja, moja obitelj, i ljudi koji me poznaju uvijek znali da sam nevin. Da sam bježao, uvijek bih imao hipoteku optužnice i bjegunca i ne bih mogao vratiti svoje dostojanstvo”, rekao je svojedobno Šarović.
Fahrudin Radončić: Obiteljski montirana optužnica
Fahrudin Radončič, lider Stranke za bolju budućnost i tadašnji izaslanik u Domu naroda parlamenta BiH u pritvoru proveo ukupno dva i pol mjeseca. Tužiteljstvo ga je optužilo da je, zajedno sa Bakirom Dautbašićem, Zijadom Hadžijahićem i Bilsenom Šahman pokušao izvršiti utjecaj na svjedokinju Azru Sarić da lažno svjedoči na suđenju Naseru Keljmendiju na Kosovu.
Radončić je uhićen 25. siječnja, a 17. veljače pušten je uz mjere zabrane, napuštanje adrese boravišta, sastajanja sa svjedocima koji su saslušani, davanja izjava medijima, kao i sastajanja ili komuniciranja s drugim osobama optuženim u istom predmetu.
Uskoro je Tužiteljstvo od Suda BiH zatražilo ponovno vraćanje Radončića u pritvor i on je već 4. ožujka opet pritvoren jer je, po odluci suda, prekršio mjere zabrane, da bi sredinom travnja ponovno pušten iz pritvora.
Radončić je u svibnju 2018. godine prvostupanjskom presudom oslobođen svih optužbi da bi u prosincu iste godine Prizivno vijeće Suda BiH, u drugostupanjskoj presudi sve tužene također oslobodilo svih optužbi. Tužitelj u ovom postupku bio je Božo Mihajlović, koji je i sam sada optužen za nesavjestan rad u službi i suspendiran s položaja tužitelja.
“Dogodilo se ono što smo od početka tvrdili – da smo mi nevini ljudi i da smo žrtva jedne obiteljski montirane optužnice”, rekao je tada Radončić.
Protiv Čovića pale su čak tri optužnice
Protiv bivšeg člana Predsjedništva BiH i predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića do sada su se vodila tri velika sudska procesa zbog sumnji u korupciju i zlouporabu položaja. I on je odležao je mjesec dana pritvora ali je na kraju bivao oslobođen po svim točkama optužbi.
Tužen je za uzimanje mita od braće Lijanović i pogodovanje uvozu mesnih proizvoda u BiH, a Sud BiH je podigao optužnicu protiv Joze Ivankovića Lijanovića, Mladena Ivankovića Lijanovića, Jerke Ivankovića Lijanovića, Slave Ivankovića Lijanovića, Dragan Čovića, Mate Tadića (sudac Ustavnog suda BiH) i Zdravka Lučića (profesora na Pravnom fakultetu u Sarajevu).
Čovića je zbog afere ‘Lijanovići’ visoki predstavnik Paddy Ashdown smijenio u ožujku 2005. s mjesta člana Predsjedništva BiH pravdajući smjenu podignutom optužnicom te da je “ugrožena njegova sposobnost da učinkovito obavlja svoje političke dužnosti” i da se njima “potkopava funkcioniranje ureda Predsjedništva”. Među razlozima za smjenu navedeni su još i “međunarodna izolacija, povjerenje u ured Predsjedništva i državne institucije i politička paraliza”.
Odluka visokog predstavnika bila je vrlo rigorozna i bez ikakve sudske kontrole ili prava na žalbu. U svojoj odluci, Ashdown je odlučio da se Čoviću “zabrani obavljanje ministarske i drugih dužnosti u izvršnoj vlasti i na svim razinama vlasti, sve dok ga visoki predstavnik ne ovlasti ili dok se ne okonča sudski postupak.”
Ukinuta su mu i sva prava na naknadu, povlasticu i prava koja su mu pripadala kao članu Predsjedništva te mu je naloženo da “mora odmah napustiti svoj ured”.
U ovoj razvikanoj sudskoj aferi, Čović je bio u pritvoru, a nepravomoćnom presudom Suda BiH proglašen je krivim za zloupotrebu položaja ili ovlasti i osuđen na kaznu zatvora od 5 godina. Iz pritvora je pušten uz jamčevinu od 3,1 milijun KM koju su u novcu i nekretninama prikupili njegovi politički suradnici i prijatelji. U drugostupanjskoj presudi svi optuženi su oslobođeni krivnje.
Jedna od zanimljivosti ovog slučaja je i činjenica da je nestalo 40 originalnih dokumenata iz tužiteljskog spisa iz predmeta Čović-Lijanovići”. Ovu informaciju je otkrio Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) u prepiski Tužiteljstva i Suda BiH i Tužiteljstva Sarajevske županije. Tadašnji glavni državni tužitelj Milorad Barašin medijima je rekao da “nije riječ o važnim dokumentima, već o neka tri dokumenta iz carine koje je lako ponovo pronaći, ako ih netko želi pronaći”. Za sada, dokumenti nisu pronađeni. Tužitelj u ovom postupku bio je Peter Kormack.
Također, Dragan Čović i Edhem Bičakčić, kao tadašnji visoki dužnosnici FBiH, optuženi su, suđeni i oslobođeni da su prije 17 godina nezakonito potrošili proračunski novac za kupovinu i adaptaciju stanova zastupnicima, vladinim službenicima i članovima pravosuđa. Radilo se o 7,8 milijuna za koje Tužiteljstvo nije imalo relevantne dokaze da svoje optužbe.
Čoviću se sudilo i u aferi ‘Hrvatska pošta’ i ‘Eronet’ pod optužbom ustupanja vlasničkog udjela privatnim tvrtkama. Sve optužbe su pale zbog nedostatka dokaza. Predsjedavajući sudskog vijeća Hamo Kebo obrazlažući oslobađajuću odluku, u više navrata, rekao je da je “optužnica puna manjkavosti i da dokazi koji su izvedeni nisu dokazali inkriminacije iz optužnice”.
Optužnice za zlouporabu položaja pale su i 2005. u slučaju Hasana Čengića, bivšeg ministra obrane FBiH, a iste godine i protiv Asima Fazlića, zamjenika direktora Interpola BiH, kojeg Sud BiH oslobodio krivice za zloupotrebe u Interpolu BiH, bivšeg predsjednika Uprave HT-a Mostar Stipe Prlića itd., itd.
Slučaj Budimir počeo spektaklom, završio skoro u tišini
Jedan od najspektakularnijih i javnih uhićenja visokog dužnosnika bilo je bivšeg predsjednika Federacije BiH Živka Budimira i njegovih najužih suradnika.
Na prijedlog Tužiteljstva BiH, Sud BiH odredio je jednomjesečni pritvor Budimiru te još četverici uhićenih u akciji SIPA-e ‘Patriot’ – Petru Barišiću, Suadu Kulosmanu, Hidajetu Haliloviću i Ivanu Jurčeviću. Budimir je uhićen 26. travnja 2013. godine pod sumnjom za primanje mita i kršenje Zakona o pomilovanju, a njemu i ostalima sudi se pred Općinskim sudom u Sarajevu.
Ovaj slučaj obilježio je još jedan skandal – kontroverzna uloga Ivan Knezovića, jednog od svjedoka ‘insajdera’ koji se, naočigled sigurnosnih kamera, želio pošto-poto riješiti označenog novca koji je trebao poslužiti kao dokaz Budimirove korumpiranosti.
Budimirovo uhićenje dogodilo se u jeku nezadovoljstava ulaskom HSP-a u federalnu vlast zajedno sa NSRZB-om, SDA-om i SDP-om. Općinski Sud u Sarajevu u srpnju ga je oslobodilo optužbi. Za podsjetiti je da je Budimir paralelno bio optužen i osuđen uvjetno zbog nedozvoljenog nošenja oružja, no ova presuda je ‘pala’ nakon njegove žalbe i dokaza da posjeduje dozvolu za nošenje oružja. Vijesti o oslobađajućim presudama u javnosti su prošle skoro nezamijetno.
Čaušević: “Ovo mi je najsretniji dan u životu”
“Ovo mi je jedan od najsretnijih dana u životu”, kazao je Kemal Čaušević, bivši direktor Uprave za neizravno oporezivanje BiH dok su ga ulicama Sarajeva vodili specijalci SIPA-e. Uhićen je u najvećoj poslijeratnoj akciji na suzbijanju financijskog kriminala i korupcije kodnog naziva “Pandora” u kojoj je uhićeno na desetine osumnjičenih. Direktor UNO-a BiH Miro Džakula izjavio je da je zbog kriminala u kojem su sudjelovali uhićeni, proračun BiH do 2011. oštećen za dvije milijarde KM.
Uhićene se sumnjiči da su od uspostavljanja UNO-a BiH do danas, u suradnji s pojedinim bivšim i sadašnjim visokopozicioniranim službenicima UNO BiH, organizirano vršili kaznena djela, čime su određenim fizičkim i pravnim osobama omogućili stjecanje monopolističkog položaja u uvozu i trgovini tekstilnom i drugom robom u BiH čijim djelovanjem je proračun BiH oštećen u višemilijunskim iznosima.
Nakon tri mjeseca u pritvoru i težini optužnice po svim parametrima, Čaušević je pušten da se brani sa slobode, uz određene mjere zabrane. On se izjasnio za suradnju s Tužiteljstvom, ozbiljno tereteći mnoge osobe za suradnju u kriminalnim radnjama, između ostalog i Dragana Čovića. Konačna odluka suda još se se čeka kao i epilog Čauševićevog “najsretnijeg dana u životu”.
/Republikainfo.com/