Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, redovito analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. IFIMES povodom politički motiviranih hapšenja u entitetu Republika Srpska (BiH) analizira pozadinu aktualnih događanja i moguće posljedice tih događaja. Iz analize ‘Bosna i Hercegovina: Završna faza genocida?’ izdvajamo najvažnije dijelove.
Bosna i Hercegovina: Završna faza genocida?
Posljednji događaji u Bosni i Hercegovini (BiH) ponovno pokazuju koliko su krhki postojeći mir i stabilnost. Iako je Europska unija (EU) najavila da će se aktivnije baviti Bosnom i Hercegovinom poslije konstituiranja novih vlasti na razini države, BiH može ostati bez te podrške zbog drugih događaja.
Konflikt u Ukrajini, situacija na nemirnom Bliskom istoku, sjevernoj Africi, enorman porast broja izbjeglica iz Afrike, predstavljaju realnu opasnost da Zapadni Balkan ponovno dođe u pozadinu europske politike, jer se EU mora još uvijek aktivno baviti svojom članicom, Grčkom.
Situacija u Bosni i Hercegovini je kulminirala zbog najnovijih akcija Ministarstva unutarnjih poslova Republike Srpske (MUP RS) zbog uhićenja pripadnika marginalizirane i brojčano manjinske etničke zajednica Bošnjaka nastanjenih na teritoriji bh. entiteta Republika Srpska (RS).
Radi se o građanima, koji su tijekom rata u BiH 1992-95.godine bili protjerani sa svojih ognjišta. Akcija je dugo pripremana operacija vlasti iz Republike Srpske na čelu s predsjednikom tog entiteta Miloradom Dodikom i predstavlja kontinuitet djelovanja vlasti u RS-u.
Od potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma do danas, na nesrpske povratnike i njihovu imovinu na području RS-a je izvršeno i zabilježeno skoro 2000 napada, koji nisu krivično sankcionirani.
Uhićenja nastavak politike etničkog čišćenja
Uhićenja koja su uslijedila nakon ubojstva policajca u Zvorniku 26. travnja 2015.godine su samo nastavak organiziranog napada od strane vlasti RS-a i predstavljaju svojevrsni državni terorizam, kojeg realiziraju političke elite u RS-u od potpisivanje Daytonskog mirovnog sporazuma.
Naoružanom mladiću, koji je pucao u policajca su srpske (para)policijsko-vojne strukture ubile oca 1992.godine, dok se ubijeni policajac nalazi na popisu osoba, koje su povezane i odgovorne za genocid u Srebrenici izvršen srpnja 1995.godine. Naoružanom mladiću poslije ubojstva oca, ostatak obitelji je protjeran s kućnog ognjišta 1992.godine. Poslije rata teškim naporima vratio se na porušeno ognjište s majkom.
Policajci sudjelovali u vojnim zločinima i genocidu
Zabrinjavajuća je činjenica, da je upravo iz Policijske stanice Zvornik znatan dio zaposlenih policajaca sudjelovao u počinjenim ratnim zločinima, pojedinci su odgovorni i za počinjeni genocid u Srebrenici srpnja 1995.godine.
Dakle, u sigurnosnom sektoru rade pojedinci, koji bi morali biti predmet obrade sigurnosnih službi.
Paradoks je, da u sigurnosnom sektoru rade pojedinci s hipotekom počinjenih ratnih zločina i nezamislivo je, da osobe koje bi trebale biti predmet obrade sigurnosnog sektora rade u tom sektoru.
Radi se o svojevrsnom obliku državnog terorizma, koji se rijetko bilježi u povijesti političkih sustava, dok međunarodna zajednica na čelu sa Uredom visokog predstavnika (OHR) nije uspjela zaštititi povratnike i osigurati realizaciju Aneksa 7 Daytonskog mirovnog sporazuma.
Policija iz Republike Srpske, koja je presudama najviših međunarodnih sudova proglašena, između ostalog, odgovornom za zločine genocida počinjenog u Bosni i Hercegovini danas pod krinkom borbe protiv terorizama realizira završnu fazu genocida u BiH, odnosno brižljivo planiranim uhićenjima nastoji etnički očistiti teritoriju RS-a i osigurati dodatni uvjet “etnički čiste teritorije”, koji proizlazi iz referendumske deklaracije Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) usvojene na kongresu ove stranke 25. travnja 2015., koja govori o referendumu o nezavisnosti RS.
Dokaze potvrđuju činjenice, da je predsjednik SNSD Milorad Dodik otvoreno podržavao raketiranje Zagreba 2. i 3. svibnja 1995.godine o čemu smo pisali u našoj analizi ‘Zašto Republika Hrvatska ne procesuira Milorada Dodika?’.
Očekuje se reagiranje Tužiteljstva Hrvatske (DORH) o ovom slučaju, jer počinjeni ratni zločini ne zastarijevaju. Važno je, da se obnovi i proširi sudski postupak protiv Milorada Dodika, koji je završen 2005.godine i koji je sadržavao 33 točke optužnice o njegovim kriminalnim aktivnostima. Novi dokazi potvrđuju, da je u tom sudskom procesu, došlo do krivotvorenja određenih dokumenata i da su izvršeni pritisci na svjedoke o čemu postoje određena saznanja i dodatno su prikupljeni i prikupljaju se dokazi.
Antisemitski ispadi SNSD-a
Zabilježeni su antisemitski ispadi u SNSD-u. Evidentirano je nekoliko antisemitskih izjava članova njegove stranke SNSD. Primjeri su Nikola Špirić, Dubravko Suvara i Rajko Vasić. Kod Milorada Dodika nema obilježja antifašizma, jer je njegov osnovni kriterij vrjednovanja čovjeka kroz brojanje njegovih krvnih zrnaca, godinama blokira usvajanje zakona o zabrani korištenja fašističkih obilježja i svakodnevno poziva na nacionalnu homogenizaciju.
Istovremeno Dodik marginaliziranoj etničkoj zajednici Bošnjaka u RS negira pravo na nazivanje svog jezika bosanskim jezikom, negira genocid počinjen u Srebrenici, koji je potvrđen presudama ICTY, ali i Suda BiH, i na sudovima izvan Bosne i Hercegovine.
Degutantno je, da Milorad Dodik, koji prebrojava krvna zrnca građanima bošnjačke nacionalnosti izjavljujući, da muslimani ne mogu biti sudci, a poslije ode na proslavu pobjede nad fašizmom u Moskvu 9. svibnja, predstavljajući sebe kao deklariranog (anti)fašistu.
Radi se o pojavi društvene mimikrije, kada se pojedinci pretvaraju.
Postoje, jer se pretvaraju, da su nešto što uistinu nisu, ostavljaju utisak da nisu ono što stvarno jesu.
Dodik je eklatantan primjer društvene mimikrije. Njegova mimikrija dolazi do izražaja i u njegovom odnosu prema Jevrejima i državi Izrael.
Međunarodna zajednica prešutno podržava napade na povratnike
Koliko djelovanje međunarodne zajednice pogoduje stvaranju atmosfere nesigurnosti i straha u BiH, ali i razbijanju BiH, najilustrativnije se može detektirati na primjeru dva dokumenta usvojena 2015. godine u BiH. Jedan dokument usvojen je i proglašen od strane hrvatskih predstavnika u BiH putem Hrvatskog narodnog sabora (HNS) o stvaranju trećeg entiteta, a drugi SNSD-ov dokument o referendumu.
Navedeni dokumenti predstavljaju povratak na devedesete godine prošlog stoljeća kada su tadašnji predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman i predsjednik Republike Srbije Slobodan Milošević, preko stvaranja Hrvatske republike Herceg-Bosne (HR-HB), i ‘Srpske republike BiH’ pokušali razbiti BiH.
Danas predstavnici međunarodne zajednice povodom ova dva dokumenata daju službena priopćenja, da je BiH stabilna država i da je BiH neupitna država.
Umjesto da poduzimaju ovlasti predviđenim Daytonskim mirovnim sporazumom i sankcioniraju navedene akcije na razbijanju BiH, najviši predstavnici međunarodne zajednice se ponašaju kao svojevremeno UNPROFOR u BiH, što može imati opasne posljedice po sigurnost i ugrožavanje opstojnosti BiH.
Borba protiv terorizama se osigurava zajedničkim sigurnosnim sustavom, visoko standardiziranim profesionalnim djelovanjem i suradnjom, a ne nikako zloupotrebama sustava, koji je na sceni u Republici Srpskoj.
Događaj u Zvorniku signal za reformu sigurnosnog sektora
Upravo je događaj u Zvorniku jasan signal međunarodnoj zajednici i OHR-u, da je sigurnosni sustav u BiH rascjepkan i da je potrebno izvršiti reformu policijskog sektora stvaranjem jedne policije BiH slično kao što je urađeno s Oružanim snagama BiH.
Izbjegavanjem reforme policijskoj sektora i neuspostavljanje jedinstvene i učinkovite policije može doći do ugrožavanja sigurnosti u regiji ali i EU.
Čistke koje je u MUP RS proveo Milorad Dodik početkom godine nisu samo usmjerene za obračun s političkim neistomišljenicima u cilju očuvanja vlasti, nego i za nastavak formalnog zaokruživanja teritorija na kojem su počinjena teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava od 1991-1995.godine.
Slučaj ubojstva i ranjavanja policajaca u Zvorniku se idealno uklopio u nastavak etničkog čišćenja nesrpske populacije s teritorija RS-a, ali i za paralelno jačanje MUP RS-a odnosno (para)vojnih formacija u RS-u.
Također, Dodik pokušava da preko navedenog slučaja iz Zvornika formirati svoju obavještajnu službu unutar RS-a, odnosno pokušava razbiti dvije državne agencije (OSA i SIPA) i njihove ovlasti prebaciti na entitetsku razinu u cilju formiranja entitetskih obavještajnih službi.
Izazov za međunarodnu zajednicu je, da ne dozvoli rasparčavanje ionako rascjepkanog sigurnosnog sustava BiH, zaustavi velikodržavne akcije Dodika na entitetskoj razini i preko izbora najboljih kadrovskih rješenja u agencijama za provođenje zakona osigura profesionalan i zakonit rad navedenih agencija.
Posebno je potrebno rasformirati (para)vojno-policijske i obavještajne strukture, jer njihovo postojanje blokira djelovanje legalnih institucija. Njihovo postojanje ne isključuje mogućnost da za događajem u Zvorniku stoji režim Milorada Dodika.
Analitičari su do sada upozoravali na postojanje tajnih lokacija s naoružanjem i vojnom opremom posebno širem području Banja Luke kao i na području Romanije.
Trgovina ljudima, narkoticima i oružjem ka zapadnoj Europi odvija se značajnim dijelom i preko Republike Srpske, što omogućava da određeni pojedinci ostvaruju velike zarade omogućavanjem tranzita i pružanju odgovarajuće zaštite navedenom međunarodnom kriminalu.
Dio novca namijenjen je i za financiranje (para)sigurnosnog aparata. Vodeći zapadne obavještajne službe moraju povećati svoje djelovanje na teritoriji entiteta Republika Srpska zbog prisutnog povećanog međunarodnog kriminala.
Dodik eksponent Rusije i njenih interesa
Svjetske izazove u borbi protiv terorizma vlasti u RS koriste za razbijanje BiH i uz pomoć Rusije ponovo uvode BiH u stanje krajem devedesetih godina prošlog stoljeća, što je tada rezultiralo regionalnim ratom, koji je zaustavljen NATO bombardiranjem Beograda i vojnom intervencijom na Kosovu. Upravo je Aleksandar Vučić, premijer Republike Srbije, u vrijeme Dodikove referendumske deklaracije, prepoznavajući da upravo Srbija može iz Dodikovog djelovanja izvući “najdeblji kraj”, pozvao na srpsko-bošnjački dijalog, što je bio nož u leđa Dodiku i njegovim ratnohuškačkim akcijama.
Dodik pokušava projicirati situaciju iz 1991. godine, ali posrnula Srbija s Aleksandrom Vučićem nije spremna podržavati sulude akcije Dodika i njegovih političkih marioneta.
Svaka neposredna podrška Dodiku je, zapravo, podrška ruskim interesima na Zapadnom Balkanu. Stvara se dojam, da bošnjačka politika zbog unutarnjih slabosti i rascjepkanosti propušta povijesni poziv na međunacionalni dijalog jednog od najjačih srpskih lidera u novijoj srpskoj povijesti.
Slučaj Zvornik je idealna prilika da se raskrinka svaka buduća akcija iz Republike Srpske na razbijanju BiH.
Pored međunarodne zajednice, odgovornost leži i na političkim liderima, koji navodno žele opstojnost BiH ili su deklarativno za BiH. Međutim, svoju posvećenost borbi protiv terorizma ne smiju miješati sa borbom za državotvornost te države. Radi se o dva dijametralno suprotna interesa i sudjelovanje u svjetskoj alijansi za borbu protiv terorizma ne može biti uzrok, koji će štetiti opstojnosti države Bosne i Hercegovine.
Politički lideri se moraju osloboditi predrasuda, da je sudjelovanje u alijansi protiv međunarodnog terorizma kočnica da se jasno djeluje na putu zaštite opstojnosti svoje države.
U posljednjih nekoliko godina smo upozoravali na urušavanje sigurnosnog sustava i neadekvatnim kadrovskim rješenjima, počevši od imenovanja Fahrudina Radončića za ministra sigurnosti/bezbjednosti BiH do nižih nivoa u sigurnosnoj hijerarhiji i povezanosti pojedinaca u sigurnosnom sistemu BiH sa Moskvom. O tome smo više pisali u analizi ‘BiH: Transverzala Moskva – Beograd – Banja Luka – Sarajevo’.
Završna faza genocida
Milorad Dodik ulazi u završnu fazu provođenja genocida nad Bošnjacima. Haaške presude i presude sudova u BiH kao i presude sudova izvan BiH, potvrdile su i osudile krivična djela ratnih zločina i zločina genocida. Finale će biti donošenje presuda Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću. Dodika zabrinjava činjenica, da sve što je stvoreno krivičnim djelom mora biti eliminirano, tako da će donošenje presuda Karadžiću i Mladiću predstavljati uvod u neminovne promjene unutarnjeg ustrojstva Bosne i Hercegovine.
Demografske projekcije pokazuju, da bi na sljedećem popisu Bošnjaci mogli predstavljati i do 30% stanovništva RS. Zbog toga je za režim Milorada Dodika važno zaustaviti novi val povratka, a postojeće povratnike zastrašiti i prisiliti na ponovno iseljavanje.
Ugrožen bezvizni režim i strane investicije
Napeto ozračje u Bosni i Hercegovini i ratnohuškačka retorika najviše štete nanosi potencijalnim stranim investitorima, ali i otvara mogućnost za ukidanje bezviznog režima za građane Bosne i Hercegovine zbog oružanih napada u pojedinim dijelovima te države. Nitko neće ulagati u napetoj atmosferi, u neizvjesnost, koja može prerasti u trajnu nestabilnost. Dodiku odgovara kreiranje konstantnog konflikta, jer mu omogućava političko preživljavanje.
Zbog toga je za budućnost Bosne i Hercegovine posebno važno utvrđivanje istine, omogućiti ostvarivanje pravde, koja će voditi ka uspostavljanju pomirenja, trajnog mira i dugoročne stabilnosti u Bosni i Hercegovini. Pojedinci, koji su sudjelovali u ratnim zločinima i zločinu genocida duboko su involvirani u sigurnosno-obrambene strukture institucija entiteta Republika Srpska, a time posljedično i u iste institucije na razini Bosne i Hercegovine. Potrebno je izvršiti temeljitu provjeru tih kadrova unutar sigurnosno-obrambenih struktura i izvršiti sudsko procesuiranje počinitelja ratnih zločina. Nezamislivo je, da se svakodnevno suočavaju žrtve genocida s počiniteljima zločina, koji u uniformama policije i pod hipotekom počinjenih ratnih zločina osiguravaju javni red i mir.
Posebno je važno da Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, koja još nije prihvatila Rezoluciju Europskog parlamenta (EP) od 15. januara 2009. godine s kojom EP poziva države članice EU i države zapadnog Balkana, da obilježi 11. srpanj danom sjećanja na genocid u Srebrenici, da to što prije učine.
U rezoluciji, koja je jednoglasno donesena u EP, naglašeno je, da je potrebno podsjetiti se i prikladno pokloniti svim žrtvama zločina, koji su počinjeni za vrijeme ratova na Balkanu.
Sličnu rezoluciju bi trebala donijeti i Generalna skupština UN-a na svom redovnom zasjedanju u rujnu 2015. godine.
EU mora temeljito redefinirati svoju politiku prema Zapadnom Balkanu, koji je još uvijek ‘bure baruta’ i može ponovno postati regija nestabilnosti i novi sigurnosni izazov za EU.
/republikainfo.com/