“Laž je postala legitimna, bilo da je riječ o kvazi-znanosti ili žutoj štampi. Vijesti se, s jedne strane, cenzuriraju, a sa druge izmišljaju. Stvarnost se uljepšava, i to sve ide do granice dobrog ukusa, koja podrazumijeva da su građani idioti i da je u cilju njihovog zaluđivanja dozvoljeno sve. Surova stvarnost potpuno je izbačena iz upotrebe, a vlast nas, lažući, uvjerava da živimo jako dobro. I da će biti još bolje. Trebamo samo malo sačekati”, piše redatelj Goran Marković za Politiku, osvrćući se na izraz “post-istina” koji je Oksfordski riječnik nedavno predložio za svoju riječ godine, a koji je zaista obilježio strane medije u protekloj godini.
On u pojašnjavanju ovog pojma u domaćem kontekstu spominje riječ ‘distopiju’, takozvanu negativnu utopiju, koje pronalazimo kod pisaca poput Jevgenij Zamjatin, Aldousa Huxleya i Georgea Orwela.
“U svojim djelima, oni na pesimistički način oslikavaju budućnost čovječanstva, pišući kako je sve kontrolirano, zabranjeno i manipulirano. U takvim, budućim društvima vladaju zagađenje, siromaštvo, politička represija i totalitarizam (podsjeća li vas ovo na nešto?). Najpoznatiji prikaz distopijskog društva je Orwelov roman ‘1984’”, piše Marković i dodaje da “što je stvarnost surovija i mračnija, negativna utopija je ljekovitija”.
“Za razliku od umjetnosti, koja podrazumijeva izmišljeni svijet, mi u Srbiji živimo u pravoj, stvarnoj distopiji. U situaciji u kojoj se trenutno nalazimo, pojam post-istine podrazumijeva napuštanje očitih činjenica i njihovo krivotvorenje, od prekrajanja povijesti, do izvrtanja onoga što vidimo golim okom. Ponekad je to stvarno čudno”, kaže, “to što toliko ljudi vjeruje u nešto što je potpuno suprotno od onoga što im se zapravo događa”.
“Što prihvaćaju život koji nema veze s činjenicama i smatraju da je ono što im se nudi – a to je gola laž – istina. U stvari, vjeruju u post-istinu”, ističe Marković. Za razliku od ‘1984’ u kojoj Orvel predviđa jednu strogo uređenu totalitarnu mašineriju, ovdašnje okolnosti”, govori Marković, “više sliče na “Životinjsku farmu”, ne u simboličnoj formi, već bukvalno”.
“Kao da smo svi satjerani u tor u kojem divlja borba za opstanak predstavlja jedino pravilo ponašanja, a ljudskost i empatija više ne postoje. A taj tor nalazi se na tamnoj strani mjeseca”, zaključuje u svome osvrtu.
(Izvor: Nedeljnik/Politika)