Miklenić ističe kako cijelu krizu vlasti analizira sa stajališta općega dobra, odnosno što je u tom događanju u službi legalnih i legitimnih hrvatskih nacionalnih interesa, a što im se protivi, te piše da je najjača stranka “…neprestano manipulirajući medijima i javnošću vršila pritisak na partnere, stvarala uznemirenost i sijala nesigurnost među članove Vlade”.
“Vrh stranke stavio se tako u službu destabiliziranja Vlade, premda ju je on oblikovao i ekipirao, pa je očito da je zapravo istjerivao neke druge ciljeve, a ne opće dobro hrvatskoga društva i hrvatske države”, smatra Milenić, a HDZ-ovo članstvo proziva za zakazivanje i neodgovornost jer to nisu prepoznali.
Vezano uz aferu “Konzultantica” navodi da su iz HDZ-a – i kad je postalo više nego jasno da bez obzira na pravnu krivnju ili odgovornost neupitno postoji moralna i politička odgovornost – umjesto poteza koji bi bili u službi stvarnoga općega dobra, došli “potezi koji znače spašavanje interesa samo jednoga čovjeka pošto-poto, pod bilo koju visoku cijenu”.
“U najjačoj političkoj stranci nije bilo sluha ni volje za prihvaćanje, razumijevanje i ostvarivanje zdravorazumskoga rezoniranja po kojemu ni politička stranka, ni Vlada, ni Hrvatska ne smiju biti talac interesa jedne osobe ni određenoga projekta. Logični, premda kompromisni apel predsjednika Vlade da odstupe oba potpredsjednika Vlade, pa da Vlada s novim ljudima na tim položajima nastavi svoj, čini se, ipak dobro započeti posao na reformama, naišao je na potpuno suprotne reakcije”, navodi Miklenić.
Podsjeća da je potpredsjednik Vlade Božo Petrov javno pristao “u interesu Hrvatske odstupiti sa svog položaja”, dok prvi potpredsjednik Tomislav Karamarko “ne samo da nije na to pristao, nego je počeo raditi na smjeni predsjednika Vlade” Tihomira Oreškovića.
“Javno očitovanje obojice potpredsjednika, analizirano sa stajališta općega dobra, više je nego jasno očitovalo komu je do hrvatskoga dobra, a komu je do vlastitih interesa”, poručuje Miklenić.
Zašto najjača politička stranka, koja ima velike zasluge za stvaranje samostalne Hrvatske, postaje najednom nesposobna prepoznati što je stvarno u službi općega dobra, odnosno interesa Hrvatske, a što ruši i tu političku stranku i teško šteti Hrvatskoj, pita se pritom Miklenić. Drži da je “svakom objektivnom promatraču” jasno da izvanredni parlamentarni izbori teško mogu biti u službi općega dobra Hrvatske i navodi da je Hrvatskoj potrebna unutrašnja stabilnost, stručno, umješno i marljivo upravljanje, a da na vidiku nema političke snage “koja bi to bolje od sadašnje garniture, ali bez onih koji rade za svoje interese, mogla zajamčiti”.
U tom kontekstu, važnom ističe najavu SDP-a, “vodeće političke stranke u opoziciji”, da će podržati opoziv premijera Oreškovića.
“Takvo političko stajalište nije samo znak legalne težnje opozicije da dođe na vlast, nego je i način da se što više našteti protivničkoj političkoj stranci, da se pruži ruka spasa pojedincu, kojega su neki protivnički političari javno nazvali ‘političkim mrtvacem’, da bi se i dalje nastavilo skriveno savezništvo koje je, ovih dana, posebno došlo do izražaja pri izboru novih sudaca Ustavnoga suda kad je bilo zanemareno opće dobro, a prednost dana sebičnim grupnim interesima”, ocjenjuje.
“I ponovno se nameće pitanje, koje će opet vjerojatno ostati bez odgovora: prepoznaju li slobodni političari i slobodni građani nevidljivu ruku koja skrivena iza scene čvrsto drži i ne pušta okovanu Hrvatsku, koja Hrvatskoj i dalje onemogućuje slobodu, demokraciju, pravnu državu, a time i boljitak?”, zaključuje glavni urednik katoličkog tjednika. (Izvor: Hina)