U priopćenju HSP-a BiH stoji:
“Apsolutno smo uvjereni kako je priča i uspoređivanje Banja Luke i Bleiburga izvađena iz konteksta, jer je javnosti dobro poznat habitus biskupa Komarice, njegovo dosadašnji, preko dva desetljeća dug rad i istupi u kojimam se zauzimao za pravo i dostojanstvo svakog čovjeka.
Najnovija ucjena predsjednika Republike Srpske, po pitanju rada katoličke gimnazije kao obrazovne institucija, kao i dosadašnjeg osporavanja katoličkog vjeronauka u RS-u, ili pomoći izgradnje do temelja porušene crkve na Petrićevcu, koja nije sama od sebe niti srušena, samo govori o njegovom pogledu na katolike i Katoličku crkvu u Bosni i Hercegovini i privatizaciju zakona i vlasti.
Jedini koji je trpio kroz cijelo vrijeme nije predsjednik Dodik nego biskup Komarica i ona manjina Hrvata ali i Bošnjaka, koji su ostali tijekom rata i poraća u RS-u. Dodikova zabrinutost za, kako je rekao “pastira svog naroda za sadašnjost i budućnost” jasno govori o njegovom neizravnom pozivu na javni linč biskupa Komerice, koji je i uslijedio od njegovih institucija.
Tu je predsjednik Dodik pokazao kakav je čovjek i kršćanin, jer ako smatra da je netko i pogriješio trebao je to reći na drugi način i u konačnici kršćanski je oprostiti ili pretrpjeti zbog ekumenizma i suživota.
Nažalost, ovo je zoran primjer da Katolička crkva teško može voditi ekumenizam s pravoslavnim Srbima, jer oni nikada istinski nisu prihvatili približavanje Istoka i Zapada.
Srpska je politika, u posljednjih sedamdeset godina, uništila dvije biskupije u BiH. Najprije su krajem Drugog svjetskog rata četnici/partizani pobili i protjerali katolike iz istočne Hercegovine i uništili Trebinjsku biskupiju, da bi, tijekom Domovinskog rata devedesetih godina, uništili i protjerali vjernike Banjalučke biskupije.
Hrvatska stranka prava BiH smatra kako se biskup Komarica ne treba nikome javno ispričavati. Naprotiv, predsjednik RS-a Milorad Dodik se treba javno ispričati za izjavu kako su “zločine činili ustaška vojska predvođena svećenicima”.
To je izjava koja se teško može opravdati unutarpolitičkom situacijom i graniči sa zdravim razumom. Poznati su podaci koliko je, tijekom Drugog svjetskog rata i poraća, ubijeno i zatvoreno katoličkih svećenika, redovnika i redovnica, a koliko ostalih. Niti jedan pravoslavni sveštenik nije bio u zatvoru u Jugoslaviji. O ovoj temi je zbilja nepotrebno dalje i govoriti jer naprosto činjenice i istina su tu samo je pitanje tko ju želi spoznati.
U svemu nas žalosti šutnja hrvatskih političkih dužnosnika u Republici Srpskoj i državnim institucijama Bosne i Hercegovine pa i Predsjedništva BiH. Dok pojedini pjevaju “ne može nam nitko ništa” drugi ne smiju istaknuti ni svoj stijeg prigodom državničke posjete, pa ni vratiti se na svoje ognjište, ići u katoličku školu, na vjeronauk u Katoličku crkvu, a o zapošljavanju u policiju, zdravstvo, obrazovanju ili administraciju institucija RS-a, ne trebaju niti pomišljati”, zaključuje se u priopćenju HSP-a BiH koje potpisuje predsjednik Stanko Primorac.
Potpora je pristigla i od HDZ 1990: Čvrsto stojimo uz nadbiskupa Komaricu
“HDZ 1990 najoštrije osuđuje politički progon i napde na nadbiskupa Franju Komaricu, koji su uslijedili nakon nadbiskupove poruke kako je Republika Srpska novi „Bleiburg“ hrvatskog naroda.
HDZ 1990 već kontinuirano upozorava na nepodnošljivo težak položaj hrvatskog naroda u Republici Srpskoj, koji se u potpunosti može okarakterizirati epitetom novoga „Bleiburga“ i križnog puta na koji je hrvatski narod bio osuđen poći 1992. godine, kada je sa hrvatske stoljetne grude protjerano 200 000 Hrvata.
Sodoma i gomora hrvatskog naroda je nastavljena sve do danas, kroz učestale napade i prijetnje povratnicima, šovinističkim ispadima i porukama vladajućih struktura, veličanju imena ratnih zločina, političke diskriminacija, a najnoviji primjer je napad na nadbiskupa Komaricu.
HDZ 1990 poziva nadležne institucije na zaštitu temeljnih ljudskijh prava i slobode izražavanja nadbiskupa Komarice, kao i svih drugih” stoji u priopćenju iz HDZ-a 1990.
/Republikainfo.com/


