Opći izbori u BiH, ove 2026. godine, završili su. Sada se multipliciraju mnoge analize, traže uzroci pobjede, ali i poraza. Hrvati su u tome opet najagilniji. Na krilima pobjede želimo pronaći izdajnika i zadovoljštinu za svu šutnju u predizborno vrijeme, jer često se “neselektivno i prekomjerno pucalo”, a izuzev dvije ili tri statističke pogreške, protunapad se mudro odšutio.
Brojevi su na strani HDZ-a
I bez ikakvih analiza i anketa, samo naivci mogli su očekivati pobjedu kandidata stranaka Hrvatske petorke, Zdenka Lučića. Jednostavno, brojevi su na strani HDZ-ove kandidatkinje, stranke koja ima najbolju stranačku infrastrukturu, vrlo snažnu i stabilnu izbornu bazu i najjača je politička opcija kod bh Hrvata.
Lučić je u kampanju krenuo i prije kampanje. Vrlo agresivno, personalizirano i isključivo protiv predsjednika HDZ-a BiH koji nije bio kandidat za Predsjedništvo, ponekad iritantno, a valjda je i to bio cilj njegovih savjetnika. Bilo je i trenutaka ispod svake razine. I njega osobno, i dužnosti za koju se kandidirao. Zbog toga je strankama Petorke koje su ga podržavale, Dragan Čović obećao “bumerang”. Vidjet ćemo uskoro što to i konkretno znači.
Nakon svega Lučić je najavio i kako će se “profesionalno uključiti u politiku”. I to ostaje za vidjeti što znači. Međutim, jasno je kako je njegov plan i dalje preuzimanje “his precious” (njegovog dragocjenog) – HDZ-a BiH. Za sada, to izgleda smiješno.
Ali, svojim nastupima, istupima i izjavama zaista je “iz sjene” izvukao stranke Petorke. Učinio ih je vidljivijima i nadišao svih pet predsjednika ove koalicije. Ostaje za vidjeti hoće li mu i kako vratiti uslugu.
Pobjeda neglasanjem
Glasala sam za princip nepreglasavanja, jer 16 godina je zaista politički sadizam. 16 godina, kada tri naroda želiš svesti na jednu naciju nezabilježeno je političko izrugivanje u demokratskom sustavu, okolnosti “bezčašća” koje uopće nisu predviđene u Daytonskom sporazumu…I ni to nije bilo dosta.
Ali, ni ovaj put hrvatsku članicu Predsjedništva BiH nisu izabrali Hrvati i nešto malo Srba.
Izabrali su je Bošnjaci. Neglasanjem. Kao što su 16 godina izabirali hrvatskog člana Predsjedništva – glasanjem. Stoga, na žalost, ovo nije pobjeda hrvatskih glasača, kao što bi trebala biti. Ovo je pobjeda Bošnjaka. I tu je cijeli apsurd, jer i ovih izbora Hrvati su ovisili od volje bošnjačkih glasača koji su ovaj put odlučili biti “ne glupi” kako ih u, vjerujem lapsusu predizbornog zanosa i govora nazva njihov sunarodnjak Zahiragić – nego i “dobri”.
Za ovo postoje samo dva razloga.
1. Ili su Bošnjaci konačno shvatili kako nema časti u pakosti drugome, kako samo štete sami sebi, uvidjevši da ih se za političko nasilništvo proziva po briselskim hodnicima i dvoranama, a slučaj je stigao i do Washingtona i nepredvidljivog američkog predsjednika, dok istodobno i na krilima ojačane desnice, u Europi proporcionalno jača i islamofobija.
2. Ili su odlučili da ovaj put ipak “puste” Hrvatima izbor njihovog člana Predsjedništva – da vide kako će se ponašati. Naravno, ako ne budu Hrvati “dobri”, tko zna – možda se sljedećih izbora opet pojavi Komšić ili neki Kovačević. Četiri godine prođu kao u trenu.
Odgovornost Bošnjaka
Iako mnoge još uvijek drži pobjednička euforija, neka malo povuku ručnu. I ovi izbori su pokazali kako Hrvati u BiH, imaju vrlo upitan suverenitet u vlastitoj domovini, iako su konstitutivan narod. I ovi izbori su pokazali, konkretno u Federaciji BiH, kako je najmnogobrojniji narod – Bošnjaci, možda i najviše odgovoran za očuvanje državotvornosti Bosne i Hercegovine.
Stoga se upravo svijest i razina državotvornosti Bošnjaka dokazuje razumijevanjem za malobrojnijeg, ali ne manje važnijeg. Malobrojnijeg koji je ipak jedan od tri stubova upravo ovakve, multinacionalne Bosne i Hercegovine.
Filipović je iznijela Čovićev teret
Mnoga su proklizavanja prema Bošnjacima koja su učinili hrvatske političke elite. Ništa manje nisu učinili niti bošnjačke vođe. ‘Ničije maslo nije za Ramazana’. Ali, pokušati politički zatrti jedan narod do te mjere da ga dovedeš do toga da njihov vođa u Banja Luci, osvrćući se na političko ugnjetavanje te žaleći za ukinutom Herceg-Bosnom pripojenom Federaciji, kaže “Čuvajte Republiku Srpsku” i uspostavi čvrst savez za Dodikom – ravno je političkoj šizofreniji, koju malo tko može shvatiti.
Pri tom, bilo nam pravo ili ne, i Republika Srpska je Daytonska kategorija.
Darijana Filipović, kako za nju kaže njezin stranački šef, “iznijela je teret ovih izbora”. Nazvao ju je Daruškom, Maruškom, Babuškom…nevažno. Nije ona ni Daruška, ni Maruška niti, ne daj Bože, Babuška. Ona je novoizabrana, buduća, hrvatska članica Predsjedništva BiH koja je na svojim leđima iznijela najviše upravo njegovog tereta.
Upravo Čović već 28 godina vodi najsnažniju stranku Hrvata u BiH i nedvojbeno snosi najveću odgovornost za sve, i dobro i loše. Izbor Filipović za kandidaturu možda je najbolja odluka koja se mogla donijeti – radi se o mladoj ženi koju je HDZ kalio za političko djelovanje i vrlo vjerojatno budućoj predsjednici HDZ-a BiH. Stoga su njeni rivali zadržali gentlmenski pristup u izbornoj kampanji, a ona je istodobno vodila umjerenu kampanju, bez izazivanja tenzija i uz svu pomoć HDZ-ove mašinerije i stranačkih partnera.
Ovu kampanju teško da bi na leđima iznio Čović koji iritira mnoge Bošnjake, a prema broju glasova koje je osvojio Lučić, i mnoge Hrvate. Potpuno je jasno – da se Čović odlučio na kandidaturu, Bošnjaci bi sigurno podržali Kovačevića. U to nema sumnje.
Stoga, Čović nije Papa Štrumpf, a Filipović nije Štrumpfeta, Daruška, Maruška, Babuška… Kakvo je to bezvezno tepanje? Uozbiljite se, molim.
Za koga su glasali Srbi u Federaciji?
Mnogi analiziraju omjer glasova za Zdenka Lučića. Ali, budimo korektni i sagledajmo malo kako se glasalo u mjestima u Federaciji s većinski srpskim stanovništvom. Iako se ne radi o presudnim brojkama, one su znakovite i pokazuju da su principi podložni – neprincipijelnosti.
Svi podaci preuzeti su iz Središnjeg izbornog povjerenstva (SIP) i provjerljivi. Uspoređujemo samo rezultate glasanja iz mjesta većinski naseljenim srpskim stanovništvom za kandidate Zdenko Lučić i Darijana Filipović s osvrtom na Opće izbore 2022. i rezultat tadašnje kandidatkinje Borjane Krišto.
Drvar: Filipović je dobila 370 glasova, a Lučić 280. Na izborima 2022. godine Krišto je osvojila 847 glasova.
Pri tom, a prema popisu stanovništva iz 2013. godine, u Drvaru je živjelo 557 Hrvata.
Bosansko Grahovo: Filipović je dobila 212, uvjerljivo najviše od svih kandidata, a Lučić tek 33 glasa. Krišto je 2022. godine dobila 355, također uvjerljivo najviše od svih kandidata.
Također i prema popisu stanovništva iz 2013. godine, u Bosanskom Grahovu je živjelo 393 Hrvata.
Bosanski Petrovac: Za Filipović je glasalo 94 birača, a za Lučića 31. Za Krišto je prije četiri godine glasalo 263 birača.
U Bosanskom Petrovcu, a prema popisu stanovništva iz 2013. godine, živi 48 Hrvata.
Bosanska Krupa: Filipović je dobila 28 glasova, a Lučić 84, dok je Krišto prije četiri godine osvojila 34 glasa
Prema popisu davne 2013. godine, u Bosanskoj Krupi živi 66 Hrvata.
Glamoč: Filipović je osvojila 255 glasova, a Lučić 230. Krišto je 2022. osvojila 580 – čini se “u bobu” isti zbroj glasova Lučić i Filipović.
Prema popisu iz 2013. godine, u Glamoču živi 906 Hrvata.
Naravno, ovo otvara nova nagađanja – je li moguće da je u ovim mjestima izlaznost Hrvata ponegdje i do 300% ? Popis obuhvaća sve žitelje hrvatske nacionalnosti, svih dobi, ne samo one s pravom glasa.
Zanimljiv je i zbroj rezultata u HNŽ-u: Koalicija HDZ BiH-HKDU-HDU-HRAST na listama za županijsku skupštinu HNŽ-a ukupno je dobila 29.589 glasova, dok je njihova kandidatkinja Filipović dobila 33.292 glasa – 3.703 glasova više od svoje stranke. Kad bi joj se pribrojali čak i glasovi Humske snage pravaša koji su s HDZ-om partneri u HNS-u (1.160), opet se račun ne bi poravnao.
Napominjemo kako se radi o preliminarnim rezultatima izbora, objavljenim na službenim stranicama SIP-a te da su uzeti u obzir rezultati glasanja u Gradu Mostaru, Prozor-Rami, Jablanici, Konjicu, Čitluku, Čapljini, Neumu, Stocu i Ravnom.
Također, Lučić je u HNŽ u dobio 10.616 glasova, što se manje-više poklapa s rezultatom HDZ-a 1990-HSS-koalicije (4.442), HRS-a (4.058) i pod pretpostavkom da je zadobio glasove birača koalicije Hrvatsko proljeće ČNS-RNS (1.241) te još oko 900 glasova.
(Republika/V.S.H.)