“Objavljujem cijelome svijetu suverenu volju hrvatskog naroda i svih građana Republike Hrvatske da se današnjim danom RH proglašava samostalnom i suverenom državom”, objavio je prvi predsjednik Franjo Tuđman nakon referenduma na kojem se više od 93 posto građana izjasnilo za samostalnost.
Uslijedili su pregovori s ostalim jugoslavenskim republikama o mirnom razlazu. Završili su neuspjehom, pa je Sabor 25. lipnja 91. donio odluku o pokretanju postupka razdruživanja. Ključna osoba za izradu dokumenata o samostalnosti Hrvatske bio je Vladimir Šeks koji se za Media servis prisjetio kako je to izgledalo. “Sjećam se jako dobro jer sam bio autor Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti. Imao sam čast i privilegiju da budem ključni autor ove odluke. Hrvatska konačno izlazi iz okova i ranije što je bila u raznim državnim tvorevinama”, rekao je Šeks.
Samo nekoliko sati poslije Hrvatske, odluku o neovisnosti donijela je i Skupština Slovenije. Neposredno nakon toga jugoslavenska vojska napala je Sloveniju, a 3. srpnja jugoslavenski tenkovi ušli su u Baranju. Uslijedio je, na zahtjev međunarodne zajednice, tromjesečni rok o odgodi primjene Ustavne odluke i saborske Deklaracije.
Moratorij je istekao 7. listopada 1991., a pojačana je agresija JNA i srpskih paravojnih snaga na Hrvatsku. Nakon brijunskog moratorija, uslijedio je i napad na Banske dvore i pokušaj atentata na prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana.
“Tada je trebala biti obezglavljena i cijela hrvatska država, pripemano je da se ubije vodstvo Sabora i da se ubije Vlada”, prisjeća se Šeks. Hrvatska slobodu nije uspjela ostvariti mirnim putem već u krvavom Domovinskom ratu. Suočila se sa strašnom oružanom agresijom koja je trajala četiri godine u kojoj su pale mnoge žrtve. Između 13 i 16 000 izgubljenih života – cijena je koju je Hrvatska platila za samostalnost i suverenost.
“Imamo svoju Hrvatsku, naša je i bit će onakva kakvu sami želimo”, povijesna je rečenica prvog hrvatskog predsjednika Tuđmana. U siječnju 1992. uslijedilo je međunarodno priznanje mlade države i potom i pobjeda u Domovinskom ratu, a onda ulazak u NATO i Europsku uniju.
No, danas se vode neke nove bitke i ratovi, najčešće oni za preživljavanje.
(Izvor: Media servis)
