Kortizol se često spominje kao glavni krivac za umor, nesanicu i osjećaj iscrpljenosti, no koliko je taj “hormon stresa” zaista opasan i trebamo li ga se bojati?
U posljednje vrijeme stres i hormoni sve su češća tema, osobito na društvenim mrežama, gdje se kortizol nerijetko prikazuje kao nešto što treba “smanjiti pod svaku cijenu”. No stručnjaci upozoravaju kako je slika ipak složenija i da stres, kao i kortizol, imaju važnu ulogu u normalnom funkcioniranju organizma.
Povijest čovječanstva je povijest stresa, ratova, gladi. Da je stres toliko fatalan za naš život, ljudska civilizacija bi davno nestala, kaže prof. dr. sc. Srećko Marušić, specijalist endokrinologije i dijabetologije.
Prema njegovim riječima, problem nije u samom stresu, nego u načinu na koji ga danas percipiramo.
Mislim da uz to preveliko naglašavanje stres ima i neku marketinšku konotaciju, dodaje.
Nije svaki stres loš, važna je ravnoteža
Kortizol je hormon koji luče nadbubrežne žlijezde i ključan je za svakodnevno funkcioniranje organizma. Pomaže tijelu da se prilagodi stresnim situacijama, regulira metabolizam i sudjeluje u brojnim procesima bez kojih ne bismo mogli normalno funkcionirati.
Na njegovu razinu utječu i svakodnevne navike, uključujući konzumaciju kave.
Kofein direktno utječe na lučenje kortizola, ali važno je pronaći zlatnu sredinu. Jedna do dvije šalice kave neće prouzrokovati stres, no pet do šest sigurno predstavlja opterećenje za organizam, pojašnjava Ivona Brodić, magistra nutricionizma.
Dodaje kako je važno prepoznati vlastite granice.
Jedno mjerenje nije dovoljno
Sve češće se spominje i mjerenje kortizola kao način procjene zdravlja, no stručnjaci upozoravaju kako takav pristup može biti varljiv.
Jedno mjerenje kortizola ne odražava stvarno stanje u organizmu. Može dovesti do pogrešnih zaključaka, čak i kod liječnika koji se time ne bave svakodnevno, upozorava prof. dr. sc. Darko Kaštelan, predsjednik Hrvatskog društva za endokrinologiju i dijabetologiju.
Za točnu dijagnozu, objašnjava, potrebni su dodatni testovi.
Kortizol se mora pratiti kroz dinamičke testove – stimulacije ili supresije – kako bismo vidjeli kako nadbubrežna žlijezda reagira.
Ističe i kako su bolesti povezane s poremećajem kortizola rijetke, zbog čega se ne preporučuje samostalno testiranje.
To može izazvati nepotrebnu zabrinutost zbog pogrešne interpretacije nalaza, kaže.