Veliki je broj onih koji žive na rubu egzistencije u Bosni i Hercegovini, izvješćuje BHRT u svomprilogu o životu obitelji Džananović iz sela Johovica u općini Velika Kladuša, ali i dječaku Enesu koji je, zbog teških životnih okolnosti, prerano odrastao i preuzeo ulogu hranitelja obitelji.
Trenutno se o četvero maloljetne djece brine majka, dok je otac u zatvoru zbog krađe drva. Njihov dvanaestogodišnji sin Enes, za razliku od većine njegovih vršnjaka koji slobodno vrijeme provode igrajući video igre ili uz neku drugu vrstu zabave, nakon škole ide raditi.
Svjestan je da je jedini prihod u njegovoj obitelji ono što zaradi, nasipajući oronuli put. I tako, godinama. ”Popravljam put da ljudi mogu lakše prolaziti. Kada ima rupa, zatrpavam te rupe i tako… Mnogi ljudi ne mogu proći, da im se pokvari auto i mnogo toga. Kad nemam zadaće u školi, dođem ovamo i radim. Kad imam zadaće, odem kući i to napišem, pomognem mami šta treba i dođem ovdje”, priča Enes.
Na ovaj način Enes prikuplja novac za svoju obitelj, za mjesečnu autobusnu kartu i za karate, sport koji trenira sa sestrom. I njegov sedamnaestogodišnji brat Džanan, također je nasipao oronuli put.
”Pokušavamo zaraditi za kartu za autobus, da imamo jesti, da kupimo robu da idemo u školu čisti, da ne budemo poderanih hlača i čarapa i da imamo čiste patike”, kaže Džanan.
BHRT navodi kako je obitelj Džananović živjela bolje dok je otac bio na slobodi.
On je, kako kaže njegova supruga, već 14 mjeseci u zatvoru zbog krađe drva. Od tada su dobili samo jednokratnu pomoć u iznosu 100 KM..
”Snalazimo se kako god umijemo. Dok je suprug bio kod kuće, bilo je bolje. Gdje god je mogao otići zaraditi dnevnicu, zaradio je. I ja isto…kad je ljeto i sezone pečurke, šipova, kestena, jabuke…to beremo djeca i ja skupa i prodajemo. Od toga djecu školujemo i uzimamo šta nam treba”, priča Jasmina Džananović. Ova obitelj živi kao podstanari, zahvaljujući dobroj volji vlasnice kuće. Izgradnja njihove kuće je započeta dok je otac bio na slobodi, ali nikada nije završena.
Osim najmlađeg sina Jasmina, kojem je najveća želja imati bicikl, na pitanje imaju li i koje su im želje, kažu – da izgrade kuću. Ono što posebno fascinira je zrelost u razmišljanju ovih dječaka. ”Moja želja je da završim školu i da nađem posao… Da imam kuću i da moja obitelj bude u redu”, kaže Enes.
Kupanje u kadi, odlazak u kino ili gledanje televizije kod kuće za ove mališane je misaona imenica. Oni imaju, ne svojom voljom, drukčiji način odrastanja i življenja. Herojski, jer heroji su iz ulice, a ne iz nerealnog filma.
(Izvor: BHRT)