Misno slavlje predvodio je biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Ratko Perić. U koncelebraciji su bili hercegovački franjevački provincijal fra Miljenko Šteko, fra Marko Dragićević (fra Matin brat), mostarski gvardijan fra Danko Perutina, generalni vikar don Željko Majić, župnik fra Bože Milić, humački gvardijan fra Dario Dodig i još 70 svećenika, uz sudjelovanje velikog mnoštva vjernika.
Homiliju je izrekao provincijal fra Miljenko koji se osvrnuo na život, vjernost Bogu i svećeničku predanost među ljudima pokojnog fratra koji je sve do 10. siječnja obavljao sve svoje obveze, a onda mu se zdravlje pogoršalo. Gvardijan fra Danko je na kraju svete mise pročitao fra Matin životopis i imena svih ljudi koji su poslali svoje izraze sućuti te je nekoliko njihovih rečenica izdvojio i pročitao, javlja Miriam.
Sprovodne obrede i ukop na Novom groblju na Humcu predvodio je provincijal fra Miljenko.
„Dragi fra Mate, kao predstaviti tragove Tvoga ovozemnog života, ako ne velikim darom tvoje prisutnosti među nama!? Iznjedrila Te izrazito pobožna, Crkvi i Bogu odana obitelj Dragićevića. Franjevačkoj ste Provinciji dali mnoge svoje dične članove obitelji: fra Pavu, povjesničara i profesora naše Provincije, Tvoga izvanjskoga djeda, pa fra Marka i fra Vinka, Tvoje stričeve, i onda vas dvojica braće, fra Marko i Ti fra Mate. Svi koji su te sreli, ponovit će isto: pobožan, odgovoran, uvijek stremio izvrsnosti. Od najmanjih nogu. Odgojen u mnogobrojnoj obitelji, fratarsku si Zajednicu volio kao svoju obiteljsku. Tvoje kolege od sjemeništa, preko Novicijata i Bogoslovije, od jučer šalju sućuti i naglašavaju da si bio uvijek odličan i čestit. A nakon svršetka studija i primanja svetoga reda, dao si se na posao i obavljao mnoge dužnosti. Od onih najobičnijih do onih najodgovornijih i počasnih. I uvijek si to činio istom mjerom i predanošću. Kao da si sve htio dići na dodatnu izvrsnost. Znao si u našim razgovorima, kada bismo pričali o svom radu i djelovanju, naglasiti da si bio najmlađim župnikom u Njemačkoj. Kako tamo, tako ovdje – uvijek stalan, čvrst, pobožan, pouzdan. Tolike si lijepe prostore crkava, naših kuća i samostana uređivao, davao im sadržaj, smisao i onu ljepotu kojom su poslije zračile. I ništa ti to nije bilo teško, naprotiv, kilometre bi i kilometre prešao ili prevozio, da bi stigao do onog boljega. Najboljega“, prisjetio se fra Miljenko.
Napomenuo je i kako danas uz njegov lijes stoje generacije nekadašnjih fra Matinih novaka koji ga nose u srcu. „Bio si strog, ali vjerni sluga, najprije prema sebi, a onda s onim osmijehom punim ljubavi i prema onima koje si odgajao. Ćutio si odgovornost prema Zajednici i Crkvi Božjoj. Uvijek si govorio onima koje si odgajao: ne smijemo ničim iznevjeriti ljude“, poručio je provincijal podsjetivši kako je pokojni fra Mate od djetinjstva bio vezan za molitvu, Bog i Djevicu Mariju.
„Uz Tvoj lik je nekako pristajala krunica, molitva. Uživao si u misnim slavljima, ljubio pobožnosti, bio sav u homiliji, onoj predanoj, punoj Božje snage, ritma božanske milosti, i primjera koji su zračili nadu u bolje sutra. Svugdje gdje si djelovao, navikao si vjernike na lijepe i dirljive propovijedi. Bog Ti je dao poseban glas kao stvoren za pučkoga propovjednika. Tvoje su propovijedi bile mile neuku i učenu, mladu i staru. Rado su te župnici zvali za svečane propovijedi, a Ti si u tom vidio svoju duboku predanost Bogu i Crkvi. To su vjernici prepoznavali i zato su ti rado dolazili na razgovore i ispovijedi.
Znao si i s fratrima bratski živjeti u slozi i ljubavi, uz šalu i bratsku susretljivost. Nedostajat ćeš ovdje u crkvi. Falit ćeš Jasenici i Rodoču, mnogim pučkim i večernjim svetim misama, klanjanju s Presvetim, nedostajat će Tvoje duhovne misli na radiopostajama. Nedostajat će mnogim zajednicama tvoje duhovne obnove i vježbe. Nedostajat ćeš i našoj Badiji i svemu onom što si u tom drevnom samostanu na franjevačkom otočiću pokrenuo, potakao i predano vodio. Dragi fra Mate, obnašao si ove zadnje godine odgovornu dužnost ekonoma naše Provincije. Iskreno sam Ti zahvalan za Tvoju predanost, povjerljivost i pošteno gospodarenje našim dobrima. Činio si to poput odgovorna i predana oca ili brižljive majke, koji na srcu nose odgovornost za sve povjereno im za dobro obitelji. Hvala Ti, dobri i časni moj brate fra Mate“, istaknuo je fra Miljenko izrazivši iskrenu sućut fra Matinoj obitelji – njegovoj braći fra Marku, Vinku, Franji, sestrama Ivi, Vidi i Dragici i njihovim obiteljima.
„Bio si njihov ponos i njihovo bogatstvo. Iskrena sućut cijeloj našoj Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji i našoj mjesnoj Crkvi. Dragi fra Mate, zatečeni smo Tvojim odlaskom. No, odlaziš duboko pomiren s dragim Bogom i u dubokoj vjeri da Te prima Tvoj Spasitelj. Tvoje lice nakon preminuća izgledalo je tako blago, baš kao da Ti je Gospodin objavio svoje beskrajno milosrđe! Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!“, rekao je fra Miljenko.
Fra Mate Dragićević je rođen 23. listopada 1949. u Miletini, župa Međugorje. Osnovnu školu pohađao je u Miletini i Jablanici, a gimnaziju u sjemeništu u Visokome. Filozofsko-teološki studij pohađao je od 1970. do 1975. na Franjevačkoj bogosloviji u Sarajevu i Würzburgu.
Franjevački habit obukao je 14. srpnja 1967. na Humcu, a doživotne zavjete položio 31. ožujka 1974. u Tomislavgradu. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1974. u Königssteinu.
Svećeničku službu započeo je kao odgojitelj bogoslova u Fuldi od 1974. do 1975. Nakon toga djelovao je kao duhovni pomoćnik u župama Tepčići-Ploče, Blankenau i u Hosenfeldu. Tad postaje župnik u Müsu. Tu službu vršio je od 1980. do 1988.. Od 1988. do 2000. Obnašao je službu magistra novaka na Humcu. Kroz to vrijeme izabran je za provincijskog vikara i definitora. Od godine 2000. do 2005. ide na Čerin kao župni upravitelj. Nakon te službe postao je gvardijan u Mostaru do 2010. Potom je preuzeo u Gradnićima službu župnika te se vratio u Mostar 2013. i preuzeo službu tajnika i ekonoma provincije. Uz svoje redovite službe preuzima od 2016. dodatnu službu kao upravitelj samostana Badija i voditelj radova na obnovi samostana. Do svoje smrti živi i djelovao je kao župni vikar i ekonom provincije u samostanu u Mostaru.
(Izvor: KT)