Župnik je, obavijestivši Ordinarijat u Mostaru i poštujući civilne zakone i strukovne postupke u takvu slučaju, sretno došao do otkrića jedincata groba u Gabrušinoj ogradi na Krivodolu, gdje je 31. ožujka 2018. nađen kostur mlađe ženske osobe visine 163 cm prema omjeru nadkoljeničnih kostiju, a kojoj se na prednjoj strani moglo nabrojati 26 metalnih kopčica od prsluka.
Budući da je tu od pamtivijeka bilo neko polutajno, više po noći nego po danu, hodočašće na „Jelin grob“, zaključilo se da bi upravo to moglo biti njezino počivalište i njezini posmrtni ostatci. Župnik je zamolio stručnjake iz Mostara, Splita i Zagreba da reknu svoju na temelju kostiju, osobito zdravih zuba prema forenzičnim pravilima i rezultatima DNK-a. Pretražio je i broćanske crkvene matice rođenih, umrlih.
Srž povijesne priče: Jela je katolička djevojka koja je čuvala ovce u ogradi Gabruši. Osmanlija prolaznik ili namjernik pokušao je djevojku silovati. Ona se nasilniku oduprla, a on je djevojku na mjestu ubio. O svemu tomu župnik je izdao i knjižicu pod naslovom Jelin grob, koja je objavljena na dan njezina drugoga sprovoda u nedjelju, 14. listopada 2018.
Ne znamo kakav je bio onaj prvi Jelin sprovod prije toliko vremena – možda je istinita predaja da su šestorica muškaraca pokopala Jelu nekolika metara od njezine pogibije – ali ovaj nedjeljni sprovod bio je doista blagdanski svečan i vremenski sunčan s dvjesta puta više i muškaraca i žena.
Župnik je zakazao sv. Misu na Krivodolu, na groblju koje je reljefno slično dolini Ezekielova viđenja suhih kostiju. Misu je predvodio biskup Ratko Perić, a s njim je koncelebriralo još pet svećenika, među njima i don Davor iz katedrale kojemu je majka od Marijanovića upravo iz toga Krivodola. Okupilo se mnoštvo puka Božjega, osobito mladih i djece, a došlo je i više skupina u narodnoj nošnji iz kruševske i iz susjednih župa i mjesta. Bilo je oku ugodno pogledati cijele redove djevojaka koje podsjećaju na Jelu Krivodolku s 26 kopčica na izvezenu narodnom prsluku.
U početku je župnik pozdravio kršćanski skup i istaknuo misao: Jela nije zaboravljena, nije ostavljena! A Jela u svom naravnom kosturu tu u sanduku, pred oltarom! A duša joj u vječnosti.
Biskup je u propovijedi govorio o kršćanskoj svetosti, osobito onoj koju Crkva priznaje i časti na oltaru, držeći se pri tome višestoljetnih pravila i kriterija.
Prvo je pravilo da se radi o spontanu i raširenu glasu svetosti ili glasu mučeništva dotične osobe u puku. Ako taj svetački ili mučenički glas u narodu nije spontan, nego spretno izazvan; ako nije raširen, nego je polumrtav ili ga uopće nema, Kongregacija za proglašenje svetih ne će ni glave okrenuti na takve slučajeve. Postoji spontan glas naroda da je neka osoba živjela svetačkim životom ili umrla mučeničkim izdisajem.
Narod se privatno vere oko grobova takvih osoba s “mirisom svetosti”, izražava svoje životne potrebe, preporučuje se dotičnim kandidatima beatifikacije, koji su bliže Bogu nego mi grješnici na zemlji. I tolike osobe doživljavaju da su u svojim „zavjetima“ uslišane. Taj „vox populi – glas naroda“, spontan osjećaj vjernika, jest obično i „vox Dei – Božji glas“, koji će onda Crkva znati mudro prepoznati, razborito pratiti, strogo po istini ispitivati i vrjednovati.
Drugo je pravilo, ako se radi o mučeništvu, da mučitelj ubija dotičnu žrtvu iz mržnje prema njezinoj vjeri u Boga, u Isusa Krista, zbog njezine pripadnosti Crkvi. Ako se to ne dokaže, sve je drugo uzalud. A sve je više takvih nasilničkih mučitelja – od vazda do sada – koji na razne načine zameću tragove svojoj mržnji na vjeru, a opravdavaju se da te zatvore i sudove poduzimaju zbog političkih motiva i gledišta svojih žrtava. Ma hajte, molim vas! Kao da smo djeca pa ne razlučujemo pobožne Mučenike i bezbožne mučitelje!
Treće je pravilo da se mučenik ili mučenica svjesno opredjeljuje za mučeništvo iz ljubavi prema Kristu, da gine za Božju zapovijed: Prvu, Treću ili Šestu, svejedno.
Dobro je da se preispituje prošlost takvih kandidata, da se svi legendarni sastojci ispuste, a pronađe i prouči ono što se stvarno dogodilo i što i danas vjernicima može poslužiti kao kršćanski primjer u kušnjama života. Imamo u svojoj povijesti doista dosta istinskih svjedoka vjere i mučenica kršćanske čistoće da nam ne treba izmišljati mitove i legende!
Poslije misnoga blagoslova župnik je izmolio sprovodne molitve te se narod s biskupom i svećenicima uputio po nasutu putu prema Jelinu uređenu grobu u razmaku od oko 800 metara od krivodolskoga groblja. Mladi su nosili Jelin sanduk. Kod groba se završilo s molitvom i s blagoslovom Jelina groba. Svi su sudionici mogli proći pokraj otvorena Jelina groba s položenim lijesom, pozdraviti je stručkom cvijeća i zaželjeti joj blaženu vječnost u Bogu. Tu je i kućica za svijeće koje ne će vjetar raznositi nego će plamičci i dalje biti znak vjere u Jelino i naše uskrsnuće.
(Izvor: Mostarsko duvanjska biskupija)