“Tamo pokušavaju političkim optužnicama nešto što je propalo u Haagu”, kazao je Milanović, aludirajući na optužnice koje se podižu u BiH protiv nekadašnjih pripadnika HVO-a, a uz klasifikaciju “udruženi zločinački pothvat”.
“Ja se nadam da će ova šestorica naših generala i zapovjednika iz BiH koji su sada u Haagu, iskreno nisam optimist, ali neke stvari govore da bi mogla otpasti ta optužnica vezana uz zločinački pothvat prema BiH, što je za Hrvatsku jako važno. Naravno, ljudska sudbina je ljudska sudbina i oni bi mogli završiti u zatvoru, hrvatsko ime će biti sačuvano, a oni će bojim se dobiti neku kaznu”, kazao je Milanović tijekom nedavnog susreta sa hrvatskim braniteljima, a koji je zbog tajnog snimanja, izazvao veliku buru i nove tenzije ne samo u odnosima sa Srbijom nego i posebno sa BiH.
Podsjetimo da je predmet protiv nekadašnjeg najvišeg političkog i vojnog vrha Hrvata u BiH, nakon prvostupanjske presude haškog suda, kojom su isti osuđeni na ukupno 111 godina zatvora, sada u žalbenom postupku. No, ukoliko se sruši teza tužitelja o udruženom zločinačkom pothvatu, a informacije i riječi bivšeg hrvatskog premijera Milanovića pokažu točnim, za hrvatsku šestorku sve opcije su moguće – i da budu osuđeni na manje zatvorske kazne i da budu oslobođeni i da idu kući s već izdržanom kaznom.
Zločine su činile sve tri strane
Za podsjetiti je da je ovo, nakon predmeta Vojislav Šešelj, drugo najdugotrajnije suđenje na Međunarodnom sudu za ratne zločine za zemlje bivše Jugoslavije u Haagu. Nakon izručenja šestorke 2006. godine i početka postupka, obrane su sve činile da u postupku i u žalbi dokažu da se radilo o sukobu dviju zaraćenih strana te da nije postojao ‘udruženi zločinački pothvat’, a ono što je posebno za naglasiti da je u isto uvjeren predsjedavajući haškog suda Jean-Claude Antonetti koji je na prvostupanjsku presudu dao izdvojeno mišljenje.
Naime, iz timova obrane jasni su da se ne mogu negirati počinjeni zločini na sve tri strane u sukobu, međutim, naglašavaju da presuda treba biti temeljena na činjenicama i utvrđenoj kaznenoj odgovornosti, a posebno za svaki zločin treba utvrditi individualnu odgovornost i subjektivan učin –to znači namjeru na počinjenje zločina ili njegovo prikrivanje. Da bi si olakšao posao, tužitelj je pribjegao obliku kaznene odgovornosti udruženog zločinačkog pothvata u kojem nije nužno dokazivanje odgovornosti na strani zapovjednika za svaki pojedini zločin.
Što ‘hrvatska šestorka’ znači za Hrvatsku?
Rušenje teze o udruženom zločinačkom pothvatu za susjednu Hrvatsku trebalo bi biti veliko olakšanje, a što je priznao i njen bivši premijer. Upravo je Hrvatska nakon prvostupanjske presude tražila status ‘prijatelja suda’ kojim se željela aktivno uključiti u žalbeni postupak, jer pojedine odrednice presude spominju i najveće hrvatske dužnosnike – bivšeg predsjednika Franju Tuđmana, bivšeg ministra obrane Gojka Šuška i bivšeg načelnika Glavnog stožera HV-a generala Janka Bobetka i to kao sudionici udruženog zločinačkog pothvata u svrhu etničkog čišćenja dijelova BiH.
Međutim, Haag je to odbio navodeći da se ‘zaključci o kaznenoj odgovornosti u određenom predmetu pred Sudom odnose samo na optužene u tom predmetu’ te da ‘Tuđman, Šušak i Bobetko nisu optuženi u ovom predmetu’ kao i da ‘spominjanje imena Tuđmana, Šuška i Bobetka u presudi ni na koji način ne predstavlja zaključke o odgovornosti Hrvatske kao zemlje’.
Sami i ovakav odgovor Hrvatskoj daje naslutiti i drukčiju drugostupanjsku presudu.
U dobrovoljnom pritvoru
Ukoliko bude srušen ‘udruženi zločinački pothvat’, Prlić, Petković, Praljak, Ćorić, Stojić i Pušić vrlo lako bi od sljedeće godine mogli biti slobodni ljudi i to zbog čak 13 godina provedenih u pritvoru.
Po prvostupanjskoj presudi, Berislav Pušić bi već sada trebao biti slobodan čovjek, no on to nije jer bi puštanjem na slobodu značilo i priznanje krivnje, odnosno, ovakve prvostupanjske presude.
Ukoliko uzmemo u obzir visinu kazne nepravomoćnih presuda i mogućnosti da osuđenici nakon dvije trećine odslužene kazne mogu zatražiti prijevremeno puštanje na slobodu, mogli bi zaključiti da je i Ćorić također na slobodi, Praljak i Petković da će biti oslobođeni za nešto manje od četiri, a Prlić za oko šest i pol godina. Ali, ništa od navedenog, jer su sva šestorica uložila žalbe na prvostupanjsku presudu, pa čak i po cijenu još nekoliko godina provedenih u haškom zatvoru.
111 godina zatvora
Hrvatska šestorka u Haggu je osuđena na ukupno 111 godina zatvora, između ostalog, i po najgoroj kvalifikaciji ‘udruženi zločinački pothvat’ uz izdvojeno mišljenje predsjedavajućeg sudca Jean-Claude Antonettija, što nije zanemarivo. Jadranko Prlić (53) je dobio 25 godina zatvora. Bruno Stojić (58) je osuđen na 20 godina zatvora. Slobodan Praljak (68) je dobio 20 godina zatvora. Milivoj Petković (63) je dobio 20 godina zatvora. Valentin Ćorić (56) je dobio 16 godina zatvora. Berislav Pušić (60) je dobio 10 godina zatvora.
(Izvor: Dnevni list)