Na granici s Turskom Grčka gradi ogradu kako bi spriječila dolazak migranata. To pogađa i izbjeglice iz Afganistana koji bježe od talibana. Djelotvorno sredstvo grčke vlade protiv migranata je manjak transparentnosti, piše Deutsche Welle.
Granica između Grčke i Turske je uglavnom rijeka Marica. Ona i njezine pritoke natapaju okolna polja tako da je to jedno od najplodnijih područja u Grčkoj. Na obje strane granice, koja je i vanjska granica EU-a, vide se zeleni brežuljci obrasli bjelogoričnom šumom.
„Otkad znam za sebe ovuda su uvijek prolazile izbjeglice“, kaže seljak Fotis Chantzis za DW.
Dok migranti prolaze kroz to područje na putu prema zapadnoj Europi, brojni domaći ljudi su ga posljednjih desetljeća napustili. Ovaj 36-godišnjak je jedan od rijetkih koji su ovdje još ostali. „To je najzapuštenije područje u Grčkoj“, kaže on. Unatoč idealnim uvjetima za poljoprivredu domaći poljoprivrednici žive u bijedi, kritizira Chantzis. „Zatvorili su šećeranu koja je bila jako važna za ljude ovdje.“
Osim toga ovdašnjim poljoprivrednicima život otežava globalna konkurencija. Ali, unatoč brojnim problemima s kojima su ovi ljudi suočeni, vlada u Ateni je prije svega zainteresirana za jednu stvar: za onemogućavanje prolaska izbjeglica preko tursko-grčke granice.
Turska granica je odmah iza brežuljaka kod sela u kojem je Chantzisova farma. Tu se vide brojne napuštene zgrade. Umjesto traktora i drugih poljoprivrednih strojeva vide se samo vojna terenska vozila. Civilima je zabranjen pristup području uz rijeku. Tko ovdje pokuša snimati ili istraživati prijeti mu kaznena prijava za špijunažu.
Tragovi izbjeglica
Unatoč svim tim zabranama ovuda stalno prolaze izbjeglice, iako izgleda da se posljednjih tjedana njihov broj smanjio. Tko prođe obližnjom šumom naići će na ruksake, šatore, prazne boce od vode ili omote od čokolade, često iz Turske. „Nakon što prijeđu rijeku oni spavaju u šumi i sljedećeg dana nastavljaju put“, kaže Chantzis. Zbog političke i gospodarske zapuštenosti ovog područja kod domaćih stanovnika se stvara nesnošljivost prema strancima, kaže on, dodajući da „izbjeglice ovuda samo prođu, ne nanoseći nikakvu štetu“.
Na pitanje, koliko izbjeglica trenutno prelazi preko granice, domaće stanovništvo daje proturječne odgovore: jedni tvrde da svakodnevno ljudi prolaze kroz sela i kradu voće i povrće po vrtovima i njivama. Drugi kažu da broj izbjeglica opada: „Već odavno nisam vidjela nikoga“, kaže jedna konobarica u selu Praggi. „Oni izbjegavaju glavne ceste jer se boje policije.“
Zaštita granice na štetu ljudskih prava
Lokalni mediji tvrde da su već krajem kolovoza brojne izbjeglice iz Afganistana prešle granicu. Pokazuju snimke velikih skupina koje idu preko polja i kroz šumu. Gdje je i kada taj materijal snimljen, za to nema dokaza. Jednostavna poruka glasi: ilegalni useljenici preplavljuju našu zemlju i idu prema našim gradovima.
Do Soluna, drugog po veličini grčkoga grada, je oko 400 kilometara. Većina izbjeglica koji prijeđu Maricu prolaze ovuda, tvrdi Hope Barker, suradnik organizacije Border Violence Monitoring Network. Na talibansko preuzimanje vlasti u Afganistanu Grčka je reagirala nastavkom gradnje ograde uz rijeku Maricu kako bi izbjeglicama otežala prelazak granice.
Ograda povećava rizik za migrante
Ali, ljudi se ne daju odvratiti, kaže Hope Barker u razgovoru za DW. „Utvrđivanje granice samo povećava rizik kojem su izloženi ljudi prilikom prelaska. To znači da oni ovise o krijumčarima, koji ih često izrabljuju.“ Deseci izbjeglica koji su po lokalnim medijima navodno prešli granicu nikad nisu stigli do Soluna, kaže ona izražavajući sumnju da su emitirane snimke autentične. Točno je da su ljudi pobjegli iz Afganistana, ali će još proći neko vrijeme dok oni stignu do grčke granice, kaže Barker.
Nakon što ti ljudi prođu Iran i Tursku na grčkoj granici ih čekaju dodatne prepreke, kaže Barker: „U pokušaju prelaska grčke granice ti ljudi nailaze na grčku vojsku, suradnike Frontexa (granična policija EU-a, op. ur.), neidentificirane maskirane muškarce, neslužbene zatvore i tako dalje. Svi ti elementi služe kako bi se provelo jako dobro razvijeni i sustavni pushback-režim, kod kojega se izbjeglice uvijek iznova vraća preko granice u Tursku.“
„Grčka neće mijenjati svoju migracijsku politiku“
Sve te informacije zasnivaju sve uglavnom na brojnim izjavama izbjeglica koje već godinama skuplja i dokumentira organizacija Border Violence Monitoring Network. A vlasti onemogućuju uvid u ono što se događa na vanjskoj granici EU-a. „Ako istraživači, suradnici nevladinih organizacija, aktivisti za ljudska prava i novinari nemaju pristup tom području vlasti mogu raditi što hoće“, kaže Barker.
Grčki ministar za migraciju Notis Mitarakis odbacuje sva predbacivanja ilegalnih pushbackova ili kršenja ljudskih prava. U prvoj izjavi nakon što su talibani zauzeli Kabul rekao je: „Grčka neće mijenjati svoju strogu, ali korektnu migracijsku politiku.“ Na društvenim mrežama ministar govori o stalnom smanjivanju broja migranata koji dolaze kopnenim ili morskim putem i o osjetnom smanjenju tražitelja azila u izbjegličkim kampovima. Nedavno je Mitarakis migracijsku krizu u Grčkoj proglasio završenom.
EU zahtijeva veću transparentnost
Hope Barker stvari vidi potpuno drukčije. Manje izbjeglica znači više ilegalnih pushbackova, kaže ona, a da je manje ljudi u kampovima ne znači da ih je manje u zemlji. „Vladajuća stranka Nova demokracija je stalno nastojala smanjiti potporu priznatim izbjeglicama“, kaže ona. „To naravno vodi smanjenju broja ljudi u kampovima – ali povećanju broja ljudi na ulici.“ Hope Barker ne vjeruje službenim brojkama.
Europska unija koja je Grčkoj od 2017. dala milijarde za svladavanje migracijske krize nije spremna kritizirati tu zemlju zbog ilegalnih pushbackova i drugih kršenja ljudskih prava. Ali, polako i u Bruxellesu zahtijevaju od Grčke veću transparentnost. Kad je Grčka nedavno zatražila još 16 milijuna eura za obalnu stražu Bruxelles je zahtijevao uspostavu neovisnog sustava nadzora. Nevladine organizacije to zahtijevaju već godinama kako bi se stvorilo više transparentnosti na morskoj i kopnenoj granici i osiguralo poštivanje načela pravne države i za tražitelje azila, piše DW.
/Republikainfo.com/