Postaje li Bjelorusija – Wagnerstan? Bjelorusija praktički više ne postoji, postala je tek jedna militarizirana ruska provincija, ali joj to još nitko nije rekao. Postoji li uopće više nešto što se može zvati neovisnom i suverenom Bjelorusijom? Potpuno je jasno da Aleksandar Lukašenko nije ništa drugo nego Putinova lutka na koncu, da je otprilike važan kao kakav instalirani kolaboracionistički “vladar” iz vremena Drugog svjetskog rata, piše Jutarnji list.
On nema veću vlast niti Bjelorusija veću važnost od Pu Yia, ubogog poglavara fantomske japanske tvorevine Mandžurije. Bjelorusija je ukinula granične prijelaze na ruskoj granici, ali Rusi nisu svoje! A privatna ruska vojna kompanija Wagner, koju je Putin formalno zabranio u Rusiji, nakon vojne pobune vagnerovaca krajem lipnja, polako ali sigurno osvaja Bjelorusiju.
Prigožinovih plaćenika, uglavnom amnestiranih ruskih kriminalaca, ubojica i silovatelja, u toj državi navodno već ima oko pet tisuća (neovisni portal Bjeloruski Gojun tvrdi da ih je samo nedavno ušlo barem dvije tisuće) i bolje su naoružani od bjeloruske armije, koja im je potpuno podređena. Wagner se razbaškario u Bjelorusiji i potiče daljnju radikalizaciju i vazalstvo te države. Vagnerovci su smješteni u gradiću Osipoviči nedaleko od grada Mogiljova u središnjoj Bjelorusiji, gdje već obučavaju bjelorusku teritorijalnu obranu i rezerviste, a isto rade i u vojnoj bazi Soligorsk oko 140 km od Minska.
A na poligonu Brest, praktički uz samu granicu s Poljskom (samo 30 km od granice), imaju višednevne manevre s regularnim bjeloruskim vojnim i sigurnosnim snagama. To je ponukalo Poljsku da prebaci dodatne vojne snage na svoju istočnu granicu, te zatraži da reagira i NATO, a ruski prorežimski mediji sladostrasno navode kako su u Varšavi i baltičkim zemljama, a posljedično i na “kolektivnom Zapadu”, zbog toga “zavladali uznemirenje, strah i opća panika”.
– Tresu im se gaće – podsmješljivo pišu moskovski prokremaljski tabloidi.
Odbjegli ili pušteni šef Wagnera Jevgenij Prigožin u svom nedavnom obraćanju najavio je “stvaranje od Bjelorusije druge armije svijeta”. Prigožin dakle, osim privatne vojske, želi stvoriti za sebe i privatnu državu, a vjerojatno sve uz logističku pomoć Kremlja. Naime, istodobno, Rusija je rasporedila svoje nuklearne potencijale i na području Bjelorusije, ali vlasti u toj zemlji, niti tzv. predsjednik Lukašenko, nemaju nikakav utjecaj na to, niti bilo kakve bjeloruske sigurnosne službe imaju pristup. Recimo, Rusija može iskoristiti nuklearno oružje a da prethodno o tome uopće ne obavijesti Minsk.
Jačanje i djelatnost Wagnera mogu dovesti do daljnje eskalacije u samoj Bjelorusiji, ali i kompliciraju odnose sa susjedima, pogotovo Ukrajinom. Šef obrane i nacionalne sigurnosti bjeloruske izbjegličke vlade Svetlane Tihaniovske Valerij Sahaščik (bivši zapovjednik elitnih specijalnih snaga) kaže, za Deutsche Welle, da je “Putin poklonio Bjelorusiju Prigožinu” te da on djeluje “potpuno samostalno bez Lukašenkova upletanja”.
Očito je Putin potpuno poklopio Bjelorusiju, koja postaje tek njegov poligon za prijetnje Ukrajini – stalno se nagađa da bi iz Bjelorusije mogao krenuti još jedan napad na Kijev ili Černjihiv, ako ukrajinska kontraofenziva na jugu počne davati opipljivije rezultate (odsijecanje Krima i izbijanje na Azovsko more), kako bi se taj dio fronta rasteretio i razvukao, ali i postaje sve više sigurnosna prijetnja zapadnim susjedima Bjelorusije i Rusije, u prvom redu Poljskoj i Litvi, članicama NATO-a i EU.
Naime, mnogi analitičari spominju moguću metu – područje Suwalki uz poljsko-litvanski granicu, koje bi vagnerovci navodno mogli pokušati uzeti, ali bit će više da pokušavaju provocirati i dodatno naelektrizirati situaciju nego što bi to moglo biti realna opcija. Ruski zastupnik Dume i bivši oficir Valerij Kartapolov uvjeren je da je Wagner upravom zbog Suwalkija i “prebačen” u Bjelorusiju. Radi se o “koridoru” kojim bi se Bjelorusija “spojila” s ruskom baltičkom enklavom Kalinjingradskom oblasti, područje pruskoga grada Koenigsberga koje je SSSR dobio kao ratni plijen nakon Drugog svjetskog rata.
Naime, ako bi se taj suludi pokušaj želio ostvariti, značio bi izravan napad na zemlje čelnice NATO-a, što bi moglo povući za sobom i aktivaciju članka 5, koji predviđa da sve članice pomognu napadnutoj saveznici. To bi značilo širenje rata s nesagledivim posljedicama.
– Granice Poljske su sigurne. Pratimo situaciju na svojim istočnim granicama i spremni smo na zaoštravanje situacije i na sve moguće scenarije – napisao je na svom Twitter profilu poljski ministar obrane Mariusz Błaszczak. Naime, ruska enklava postaje sve izoliranija od “matice”, što Rusiji stvara velike probleme, pogotovo nakon finskog i skorog švedskog ulaska u NATO, čime su izgubili prednost na Baltičkom moru.
Uz napetosti na poljskoj granici, Sahaščik upozorava da će Rusija izazvati novu migrantsku krizu na tom području, kao što je već bila prije dvije godine. Tada su vlasti Bjelorusije dopustile dolazak tisuća migranta iz Iraka, Sirije, Pakistana i Afganistana i nekih afričkih država, te im omogućile “pristup” do vanjskih granica EU – Poljske, Litve i Latvije, pa su ih “tjerali” na prelazak granice. Bjeloruski ministar obrane u egzilu Sahaščik čak smatra da bi migrante ovaj put mogli naoružati, a među njih ubaciti vagnerovce kako bi izazvali ekscese na granici te doveli do dodatne destabilizacije Poljske, baltičkih država i Europe u cjelini.
Da Putin želi zakuhati i stvoriti napetosti na poljskoj granici, svjedoči i njegova nedavna izjava da Varšava i Vilnius žele “okupirati zapadne dijelove Ukrajine”, a usput je podmetnuo Poljskoj da je zapadne dijelove zemlje dobila zahvaljujući Staljinu, zaboravljajući valjda da je Staljin s Hitlerom podijelio Poljsku 1939. godine te ju napao dva tjedna nakon nacističke Njemačke. Ta su područja danas dijelovi Rusije, Litve, Bjelorusije i Ukrajine. No, kako bilo, Bjelorusija se sve više uvlači u ruske ratne i osvajačke planove, s vjerojatno vrlo pogubnim posljedicama za Bjeloruse, piše Jutarnji list.
/Desk/