Danas na svijetu ima 100 milijuna više samaca nego što bi ih bilo da su stope sklapanja brakova ostale na razini iz 2017.
Kroz veći dio ljudske povijesti spajanje u parove nije bilo samo društvena norma, nego nužnost. Prije pojave pouzdane kontracepcije žene nisu imale kontrolu nad vlastitim tijelom, a većina ih je bila presiromašna da bi same odgajale djecu. Otuda i stoljetna tradicija prema kojoj tragična drama ili saga završava smrću, a sretna brakom.
Upravo zato brzina kojom se napušta ideja braka, pa i veze bilo koje vrste, djeluje zapanjujuće. U cijelom razvijenom svijetu raste broj samaca. Među Amerikancima u dobi od 25 do 34 godine, udio onih koji žive bez supružnika ili partnera u posljednjih 50 godina se udvostručio i sada iznosi 50 posto za muškarce i 41 posto za žene. Od 2010. godine udio ljudi koji žive sami porastao je u 26 od 30 bogatih zemalja. Prema izračunu The Economista, danas u svijetu ima najmanje 100 milijuna samaca više nego što bi ih bilo da su stope sklapanja brakova ostale na razini iz 2017. U tijeku je velika “recesija na tržištu veza”.
Za neke, ovo je dokaz društvenog i moralnog propadanja. Kako je The Economist pisao, mnogi iz “pronatalističkog” pokreta vjeruju da nesklonost mladih da se skrase i imaju djecu znači kraj zapadne civilizacije. Za druge, to je dokaz hvalevrijedne samostalnosti. Modni časopis Vogue nedavno je ustvrdio da je za “cool”, ambiciozne mlade žene imati dečka postalo ne samo nepotrebno, nego i “sramotno”.
Zašto su mladi diljem svijeta toliko očajni?
No, realnost nije crno-bijela. Za heteroseksualce (o kojima postoji najviše istraživanja), biti samac je nešto pozitivno; kako su prepreke ženama na tržištu rada pale, tako su rasle njihove opcije. Danas, ako to žele, žene mnogo lakše nego prije mogu živjeti same. Što su financijski samostalnije, to je manja vjerojatnost da će trpjeti njima neadekvatnog ili nasilnog partnera. Taj je progres spasio bezbroj žena od loših veza i prisilio mnoge muškarce da se prema partnericama ponašaju bolje ako žele s njima ostati.
Međutim, taj je napredak donio i niz neugodnih posljedica. Biti sam može biti oslobađajuće, ali za neke to znači usamljenost. Mnogi samci tvrde da im takav život odgovara, osobito žene. No, istraživanja u različitim zemljama pokazuju da bi između 60 i 73 posto njih ipak radije bilo u vezi. Jedno istraživanje u Americi iz 2019. otkrilo je da, iako 50 posto samaca aktivno ne traži partnera, samo ih je 27 posto reklo da je to zato što uživaju biti sami. Mnogi su jednostavno odustali; bilo zato što su izgubili nadu da će pronaći odgovarajućeg partnera, bilo zato što ne cijene one koji su im dostupni, piše The Economist.
Općepriznata istina više ne vrijedi
Ako mnogi žele biti u vezi, a nisu, to znači da nešto ne valja na “tržištu veza”. U nekim azijskim zemljama, zbog društvene sklonosti muškoj djeci, roditelji su se odlučivali na pobačaje kad bi saznali da nose djevojčicu. To je stvorilo neravnotežu među spolovima, što je dovelo do manjka potencijalnih partnerica. Ta praksa danas nestaje, no stručnjaci upozoravaju na druge probleme diljem svijeta.
Neki smatraju da su društvene mreže i aplikacije za upoznavanje stvorile nerealna očekivanja (tuđe veze na Instagramu izgledaju savršeno) i pretjeranu izbirljivost (navodno većina žena na Bumbleu inzistira na tome da muškarac mora biti visok barem 183 cm, čime automatski isključuju 85 posto mogućih partnera). Drugi problem je sve veći politički jaz između mladih muškaraca i žena. Muškarci sve više naginju desnici, a žene ljevici. Mnogi samci inzistiraju na partneru koji će s njima dijeliti iste političke stavove, što dodatno otežava situaciju.
Ovo su novi ovisnici o ekranima – vaši roditelji
Drugi stručnjaci ukazuju na pad društvenih vještina, što je rezultat činjenice da ljudi sve više vremena provode zureći u ekrane. Amerikanci svih dobi danas se manje druže uživo nego prije dva desetljeća, ali je ta razlika posebno uočljiva među mladima. Društvene mreže šire strahove da će žene, ako izađu u izlazak, biti napadnute, dok će muškarci, ako spoj krene po zlu, biti javno osramoćeni na internetu.
Možda je ipak najvažniji čimbenik taj što su s lakšim životom ženski kriteriji postali stroži. Za mnoge žene prosječan partner više nije bolja opcija od toga da ostane sama. Žene češće nego muškarci ističu da žele partnera koji je dobro obrazovan i financijski stabilan. Sve više muškaraca ne uspijeva dosegnuti tu ljestvicu jer obrazovno zaostaju za ženama, a oni manje skloni knjizi teže pronalaze posao. Muškarci bez fakultetske diplome i s niskim primanjima teško privlače partnericu, tim više ako ne sudjeluju u kućanskim poslovima ili ako, nakon brojnih odbijanja, počnu gajiti prezir prema ženama, što je česta pojava u internetskoj “manosferi”.
Muškarci bi trebali odrasti
Neki od tih problema mogli bi se sami riješiti. Muškarci bi trebali odrasti, malo više pomagati u kući, ponašati se odgovornije i tako postati poželjniji. Kulturne norme mogu usporiti taj proces, ali mogućnost da izbjegnu doživotnu usamljenost i celibat zasigurno će biti snažan poticaj za promjenu. Mnoge države već godinama idu u tom smjeru: čišćenje, kuhanje i briga o djeci sve se ravnomjernije dijele između muškaraca i žena.
Ipak, čak ni u zemljama koje se smatraju najnaprednijima, poput nordijskih, trend porasta broja samaca ne jenjava. U Finskoj i Švedskoj otprilike trećina odraslih osoba živi sama. Taj će se trend vjerojatno nastaviti i zbog pada globalne stope rađanja; samohrano roditeljstvo je teško, a društvena osuda takvog života i dalje je prisutna u mnogim dijelovima svijeta. Budući da mladi muškarci samci češće počine nasilna kaznena djela, svijet s manje parova mogao bi postati i opasnije mjesto.
Širi se novi trend među muškarcima – s nezgodnom nuspojavom
Moguće je da i “recesija veza” neće samo tako nestati. Čak sedam posto mladih samaca kaže da bi razmotrilo “robotsku romansu” s umjetnom inteligencijom, a takvi će “ljubavni roboti” postajati sve dostupniji. Umjetna inteligencija je strpljiva i ljubazna; ne prigovara, ne traži da se počisti kupaonica ili pronađe bolji posao. Mnogi strahuju kako će svijet s manje parova i djece biti usamljeniji i hladniji. No, žaljenje ništa neće promijeniti. Osim toga, nije na vladama da zadiru u osobne izbore ljudi. No, ono što svakako trebaju pokušati riješiti jest problem slabijeg obrazovanja kod dječaka.
Čeka nas budućnost u kojoj će biti znatno više samaca. I svi, od građevinskih tvrtki do poreznih službi, trebali bi se na to pripremiti.