Njihov dolazak u BiH dogovorili su glavni provincijali iz Konga i naše zemlje. Stigli su u studenom 2016. godine, a prvih nekoliko mjeseci proveli su u Visokom gdje su učili jezik. Nije im bilo svejedno kada im je rečeno da su upravo oni odabrani za odlazak na drugi kraj svijeta.
“Čuo sam za Jugoslaviju, ali o BiH ništa nisam znao. Nije mi bilo lako kad su mi rekli da trebam ići. Imao sam sastanak s meštrom, svojim odgajateljem, mogao sam odbiti. Pitao sam ga: ‘Zašto baš ja kad ima toliko drugih koji mogu ići’, ali oni su tako odlučili i ja sam zbog poslušnosti pristao”, kazao nam je 30-godišnji fra Hubert Kasonta iz Lubumbashija, koji je prije odlaska u samostan, po završetku srednje ekonomske škole, radio na granici Zambije i Konga.
Cosmas se pak pitao kako je uopće moguć život u potpuno nepoznatoj zemlji, ali i on je, baš kao i fra Hubert, smatrao da je to Božija volja.
“Bilo mi je teško, BiH je nepoznata zemlja, nepoznat mi je jezik i ljudi. U Kongu nikada nisam čuo ni riječ na vašem jeziku. Ali, došao sam, bilo je to 14. studenog 2016. godine”, ispričao nam je fra Cosmas (30), veliki zaljubljenik u učenje i studiranje.
Priznaju da adaptacija nije bila lagana, ali da je olakšavajuća okolnost bila ta što su ih svi objeručke prihvatili. Najveći problem predstavljali su im jezik i klima.
“Svaki dan učimo nove stvari, ali kultura je drugačija. Nadam se da će biti bolje, zbog klime i jezika. Prvo što sam naučio na domaćem jeziku bilo je ‘hvala’, ‘dobar dan’ i ‘kako ste vi’. Drago mi je kad sretnemo ljude koji nas odmah prihvate, pitaju nas kako nam je ovdje, simpatično je njihovo čuđenje kada pričamo na domaćem jeziku”, navodi fra Hubert.
Osim novih riječi, fratri iz Konga u BiH su prvi put vidjeli snijeg, ali i suočili se s veoma niskim temperaturama.
“U Kongu smo snijeg vidjeli samo na TV-u. Temperatura je jedan dan bila -20 stepeni, a kod nas je uvijek 20 stepeni i više, nikad niže. Sjećam se da sam tog dana pričao s majkom i rekao joj da je -20 stepeni, a ona me pitala: ‘Jesi li živ?’“, prisjeća se fra Cosmas koji inače, pored maternjeg jezika, govori i tri strana, ali ističe da je naš bilo najteže savladati.
Uživaju u glazbi i hrani
Dane uglavnom provode na predavanjima, misama i u molitvi, a slobodno vrijeme vole iskoristiti za obilazak grada, šetnju ili druženje s ostalim franjevcima. Također, fra Hubert voli čitati, učiti nove riječi na našem jeziku i ponavljati već naučene, kako ih ne bi zaboravio. Njegov prijatelj pak uživa u glazbi.
“Sviđa mu se bosanska glazba, trenutno učim pjesme ‘O Marijana, slatka mala Marijana’ i ‘Mila majko, šalji me na vodu'”, otkrio nam je fra Cosmas pjevušeći nekoliko stihova.
Kada je riječ o hrani, najviše vole jesti ono čega nema u Kongu. “Volimo hrenovke, ćevape, kobasice i burek”, rekli su nam fratri.
No, nije sve tako sjajno. Fra Cosmas ne krije da u našoj zemlji postoje običaji koji mu se ne sviđaju.
“Neki ljudi dugo piju kavu i to mi se ne sviđa. Kod nas se kava pije ujutro i nabrzinu, a ovdje za to treba puno vremena. Ali, domaća kava je veoma dobra”, kazao je fra Cosmas.
Život daleko od obitelji
Iako im je ovdje lijepo, ne kriju da im domovina mnogo nedostaje, posebno obitelj i prijatelji.
“Kad se sjetim gdje sam sve bio s prijateljima, a sada se samo čujemo preko interneta, to mi vrlo teško pada. Također, teško mi je i kada čujem da politička situacija nije dobra”, govori fra Hubert koji obitelj nije vidio otkako je došao u BiH.
Cosmas ima četiri sestre i petoricu braće koje, kao ni ostalu rodbinu, nije vidio punih sedam godina.
“Fakultet na kojem sam studirao bio je veoma daleko od mog grada Bukavua i zbog puno posla nisam mogao ići kući. No, i Hubert i ja planiramo otići u Kongo ovog ljeta”, kazao je Cosmas.
Obojica su na trećoj godini studija, a do kraja školovanja su im ostale još tri godine. Planovi i želje za budućnost im se razlikuju, a njihovo ostvarenje ne zavisi samo od njih. Fra Hubert će uraditi onako kako mu kaže provincijal iz Konga koji će donijeti konačnu odluku o njegovom eventualnom povratku u Kongo.
Fra Cosmas je nakon opće gimnazije diplomirao povijest, zatim je radio kao profesor povijesti i zemljopisa, a nakon toga je završio studij filozofije. Želja mu je da nakon završetka Franjevačke teologije doktorira povijest i filozofiju u Belgiji.
No, kakva će Božija volja ovoga puta biti, znat će za tri godine.
(Izvor: Klix.ba)