Nakon što je osvojio Zlatnu palmu, Europsku filmsku nagradu za najbolji kratkometražni film i Grand Prix na Međunarodnom filmskom festivalu u Melbourneu, te je uvršten u selekciju festivala Manhattan Short, hrvatski redatelj Nebojša Slijepčević s kratkim filmom “Čovjek koji nije mogao šutjeti” ušao je i u utrku najprestižniju svjetsku filmsku nagradu Oscar, javlja HRT.
Na ceremoniji proglašenja konačne liste nominacija za 97. dodjelu nagrada američke Filmske akademije pročitan je i naslov hrvatskog filma “Čovjek koji nije mogao šutjeti”. To je još jedan u nizu svjetskih uspjeha našeg filmaša Nebojše Slijepčevića, koji je svojim ostvarenjem već ostvario sjajna postignuća na europskim festivalima.
– To je prva nominacija hrvatskog filma za prestižnu nagradu od osamostaljenja Hrvatske, izvijestio je HAVC.
Uz Slijepčevićev film nominacije su osvojili i kratki filmovi “Anuja”, “A Lien”, “I’m Not a Robot” i “The Last Ranger”.
Film je nastao prema istinitom događaju i govori o herojskom djelu Kaštelanina Tome Buzova, umirovljenog časnika JNA, koji se sredinom ’90-ih jedini suprotstavio kada su u Štrpcima u BiH naoružane srpske paravojne snage ‘Beli orlovi’ zaustavile vlak s 500 putnika na relaciji Beograd-Bar te počinile ratni zločin pogubivši 19 muslimana. Tomo Buzov je kao Hrvat bio jedini nebošnjački putnik u vlaku.
Slijepčević: Malo mi je to još uvijek nepojmljivo
– Presretan sam što smo dobili nominaciju, no malo mi je to još uvijek nepojmljivo. Vjerojatno ću do kraja shvatiti što smo napravili tek kad spakiramo kofere za Los Angeles. U cijeloj ovoj dugoj oskarovskoj kampanji puno mi je značila iznimna podrška cijele filmske zajednice. Zato posebno želim zahvaliti svim našim filmašima koji su zdušno navijali za nas, koji su pričali o našem filmu, dijelili na društvenim mrežama inserte iz filma i pozivali glasače AMPAS-a na naše projekcije, izjavio je povodom objave nominacije Nebojša Slijepčević.
Rekao je da je jako zahvalan svima koji su pomogli da dođu do nominacije.
– Kampanje za Oscara traju dugo, intenzivne su, i ono što je presudno, s obzirom na to da je to glasovanje, sve ovisi o tome koliko će članova akademije pogledati film. U tome je presudna podrška zajednice koju sam ja stvarno osjetio. Veliku podršku svih ljudi koji se bave filmom kod nas i vani, naših ljudi u inozemstvo, rekao je Slijepčević na konferenciji za novinare.
Dodao je i kako su neka vrlo zvučna imena “shareala” njihove klipove.
– Jako sam zahvalan svima koji su pomogli da dođemo do nominacije, rekao je Slijepčević.
Slijepčević je za HRT rekao da zbog stresa nije gledao ceremoniju, već je s prijateljima otišao na ručak, ali da se poruka vrlo brzo probila do njega.
– Presretan sam, što da kažem. To je stvarno nešto što nisam očekivao niti sam mislio da ću ikad doživjeti. I ništa, idemo na dodjelu, vidjet ćemo što će se dogoditi, poručio je.
– Ovom nominacijom Nebojša Slijepčević i cijela ekipa filma “Čovjek koji nije mogao šutjeti” zlatnim su slovima upisali Hrvatsku u povijest svjetske kinematografije. Članovi Američke Akademije prepoznali su kvalitetan i snažan autorski stil, kao i važnost teme kojom se Slijepčevićev film bavi. Zahvaljujem nevjerojatnom trudu i radu koji je ekipa Čovjeka uložila u promociju filma u SAD-u, i to u jako teškim i nepredvidivim uvjetima, i čast nam je da smo imali priliku pomoći u cijelom procesu, rekao je ravnatelj Hrvatskog audiovizualnog centra, Chris Marcich.
“Čovjek koji nije mogao šutjeti” bio je kvalificiran za nominaciju za Oscara zahvaljujući Zlatnoj palmi koju je osvojio u Cannesu, ali i Grand Prixu koji je osvojio je Međunarodnom filmskom festivalu u Melbourneu, te uvrštenju u selekciju festivala Manhattan Short.
Film je realiziran pod okriljem kuće Antitalent.
Za “borbu” za nominaciju u kategoriji kratkometražnog igranog filma bilo je kvalificirano 180 naslova iz cijeloga svijeta. Film je dosad prikazan na više od 80 festivala diljem svijeta, uključujući filmski festival u Torontu, Manhattan Short, PÖFF Shorts u Tallinu, Filmski festival u Stockholmu, Festival du Nouveau Cinéma i mnoge druge, a uskoro će biti prikazan i u programu HRT-a.
Svečanost dodjele nagrade Oscar održava se 3. ožujka u Los Angelesu.
Slijepčević: Naš film govori i o situaciji u kojoj smo danas
Slijepčević je među ostalim rekao da njihov film nije povijesna lekcija o onome što se zbivalo, nego da se jedna povijesna situacija koristi da bi se ispričala priča o dilemi u kojoj se netko i danas nalazi svakodnevno.
Slijepčević, koji kaže da nije očekivao ovu nominaciju, smatra kako je film prepoznat u raznim sredinama jer je dobar njegov dio neverbalan, počiva na liku kojega fantastično igra Goran Bogdan, a donosi emociju i univerzalnu dilemu.
– Film se zbiva 1993. u Bosni, no prava radnja nešto je s čime se svatko može poistovjetiti i događa se i danas. Iako govori o heroju kojega vrijedi pamtiti, to je humanistička i nadnacionalna priča, nije samo priča o njemu nego i o situaciji u kojoj se nalazimo danas kao pojedinci i društvo, objasnio je.
Prisjetio se kako se vrlo brzo dogovorio s producentom oko rada na filmu, a scenarij je napravio i na temelju tisuća stranica transkripta sa suđenja jednog od ubojica. I ti su detalji ugrađeni u scenarij, a iako je film fikcija tu su rečenice koje je se nalaze u transkriptu i koje su u tom vlaku izgovorene.
Od dosadašnjih projekcija izdvojio je posebno onu u prepunom beogradskom Sava centru, kad je kad 3000 ljudi nevjerojatno toplo primilo film, kao i onu nakon koje mu je prišla mlada redateljica iz Libanona i, ne znajući da je on redatelj, govorila o hrvatskom filmu koji ju je dirnuo i zbog situacije u njenoj zemlji.
Za narednu kampanju kaže da je najvažnije što glasaju svi članovi Akademije, pa sve ovisi o tome koliko će ih pogledati film.
– Za to je presudna podrška zajednice koju sam osjetio od svih ljudi koji se bave film kod nas i vani, rekao je.
Obuljen: Već je i nominacija ogroman uspjeh
Ministrica Nina Obuljen Koržinek rekla je kako sada počinje veliki finale, no ovaj film je već i sada zaista postigao ogroman uspjeh.
– Ovdje smo da bismo čestitali na dosadašnjim uspjesima, ovo je prvi hrvatski film koji je upao u nominacije od kad imamo neovisnu državu, istaknula je.
Po njezinim riječima, već i izjave redatelja, producenta i glavnog glumca pokazale su da su to samozatajni i skromni ljudi, ali beskrajno kreativni i uspješni u onome što rade što ih čini još više ponosnima.
– Film nikoga nije ostavio ravnodušnim, nema niti jednog gledatelja i žirija koji nije najljepšim riječima i pohvalama ispratio ovaj film. Nadamo se da će ova kampanja biti uspješna i da ćemo vas ponovno pozdraviti i nakon dodjele Oscara, bez stavljanja tereta to se tiče rezultata, rekla je.
Bogdan: Sanjamo veliko
Glavni glumac u film Goran Bogdan rekao je da je uzbuđen, ali malo praznovjeran, no “sanjaju veliko”, a sada predstoji borba da dosegnu što veći broja ljudi u Akademiji da pogledaju film.
Objasnio je kako su radeći na filmu lako našli zajednički jezik jer jer su svi u ekipi razmišljali na isti način, a i tema je univerzalna, svi ljudi imaju u sebi tu dilemu bi li govorili ili nešto prešutjeli.
Ravnatelj HAVC-a Chris Marcich rekao je da je ovo ogroman trenutak za hrvatsku kinematografiju, “priča se o nama, pričat će se još više i omogućiti i drugim filmovima da imaju dobru prepoznatljivost u svijetu, osobito u SAD-u.”
Film je rađen s budžetom od 150 tisuća eura, no za promociju je osigurano još i više.
– Sad je oko 200 tisuća eura uloženo u promociju i kampanju, ali vidjet ćemo ako treba još, ali to je iznos dodijeljen od HAVC-a, rekao je Marcich.
Producent Danijel Pek rekao je da su imali veliku podršku HAVC-a, Ministarstva kulture i kolega u Hrvatskoj i inozemstvu koji su prepoznali da im je ovaj film značajan i dobar, te da će moći doći do ljudi koji su izvan našeg kulturnog, povijesnog i bilo kojeg kruga, da svi mogu razumjeti i shvatiti njegovu poruku.
– Kampanja je jedna od najkompliciranijih stvari koje sam radio, ima puno svojih pisanih i nenapisanih pravila kako se što radi i nadam se da smo to dobro odradili. U utakmici smo s velikim produkcijama, zemljama i filmovima, naglasio je.
Ideju za priču dobio je na temelju kolumne Borisa Dežulovića koja je, napomenuo je, imala poruku koju su željeli prenijeti i odmah je bio uvjeren da je to film, piše HRT.
Da bi zlo pobijedilo, dobri ljudi moraju učiniti samo jednu stvar – apsolutno ništa. Dođu tako mutna vremena, „pametni” šute i trpe, budale dižu halabuku, zlobni zavladaju, a oni „normalni” gledaju samo kako preživjeti. Osjetili smo to na svojoj koži devedesetih godina. I šutjeli smo i trpjeli dok su odvodili druge, sve se nadajući da neće „mečka zaigrati i pred našom kućom”. Malo tko je tada zaista bio čovjek, netko tko nije mogao šutjeti, kome to čast nije dozvoljavala, pa čak i po cijenu svog života. Takav čovjek bio je Tomo Buzov, Kaštelanin po rođenju, Beograđanin po adresi prebivališta, umirovljeni kapetan Jugoslavenske narodne armije koji se tog kobnog zimskog dana našao u vlaku Beograd – Bar na stanici u Štrpcima u Bosni i Hercegovini, kroz koju ta linija prolazi jedva desetak kilometara. Putovao je u posjet sinu koji je svoj vojni rok služio u Podgorici.
On se jedini od nekoliko stotina putnika glasno pobunio kada su zločinci okupljeni pod imenom „Osvetnici“ i komandom zloglasnog, kasnije u Haagu i osuđenog, Milana Lukića, iz vlaka izvodili putnike bošnjačkih imena. Buzovu vojnička etika jednostavno nije dopuštala da postupi drugačije. Kao „nagradu” za takav čin dobio je mučenje i smrt, grob mu se ne zna, a do skora ga se sjećala jedino njegova obitelj, nikako institucije ili države, jer nije bio ničiji.
Jedan od onih koji ga se sjetio bio je Boris Dežulović smjestivši ga u fokus svoje kolumne „Jedan od tisuću“. Taj su tekst pročitali producent Danijel Pek i filmaš Nebojša Slijepčević te odlučili ekranizirati priču Tome Buzova. Proizvod je kratkometražni igrani film inspiriran istinitim događajem, po motivima Dežulovićevog teksta i s dijalogom koji se u dobroj mjeri bazira na sudskim transkriptima. Ostalo je povijest – film je otišao u Cannes i Hrvatskoj donio prvu Zlatnu palmu od njene samostalnosti.
/Desk/