Posljednjih dana na društvenim mrežama bilježi se jedan od najoštrijih, primitivnih ‘virtualnih ratova’ u posljednjih godina. Niskim udarcima, vrijeđanjem, seksističkim i govorom mržnje međusobno se časte poznati Feralovac i kolumnist Boris Dežulović i urednica i novinarka Al Jazeere Mirjana Hrga.
Rat vode i Ivan Šunjar alias Nikola Zirdum, novoimenovani generalni konzul u Chicagu i vlasnik portala Poskok.info i zamjenik ministra sigurnosti Vijeća ministara BiH, DF-ovac Emir Suljagić. U njihovu javnu i međusobno netrpeljivu i uvrjedljivu ‘korespodenciju’ putem društvenih mreža, svojevrsno komunikacijsko dno dna, uključuje se sve veći broj poklonika jedne ili druge strane.
Međutim, već sada je izgledno da svađalački tandem Šušnjar-Suljagić, obojica sada kao službene osobe (ma kome se to sviđalo ili ne) i predstavnici svoje zemlje (jedan kao generalni konzul, a drugi kao državni zamjenik ministra) trebaju snositi sankcije za svoje više nego neprimjereno ponašanje i sramoćenje svoje zemlje.
1. SULJAGIĆ I ŠUŠNJAR
Na svađu Suljagića i Šušnjara reagirala je, također putem Facebooka i šefica Ureda Vijeća Europe u Sarajevu Mary Ann Hennessey, poručivši:”Dečki, naučite riješiti svoje nesuglasice kao gospoda. Ne uvlačite me u to”.
Suljagić o Šušnjaru:
“Ivan Šušnjar je jedino rasističko smeće koje se toga stidi. Ostalo rasističko smeće, od Šešelja nadalje se uglavnom ponosilo time”
“Kad mi u SAD pošaljemo Ivana Šušnjara kao diplomatu, to je isto kao kad bi oni u BiH poslali Dylanna Roofa.
‘Oću da karem, obojica mrze SAD”,
“Šta se dobije kad se sretnu ustašluk i rasizam? Konzul BiH u Chicagu”, piše zamjenik državnog ministra.
Šušnjar o Suljagiću
“Kad ministar twita od 7 do 17 o trošku države, a priča kako za državu treba raditi i kako je dosta ljenčina bilo u vlasti …
Je li on ikad išta konkretno radio, osim pisanja panagerika Zlatku?”
Bilo bi jako lijepo i korisno za ovo društvo da netko doministru sigurnosti javi da se ja ne zovem Belma Suljagic”
“Taćno kao Belma Suljagić — osjećam se iscrpljeno!”
“Slao sam twiteru da ga maknu, kaže Twiter, da se boje da će ih optužiti za fašizam i pretući junačkom ljevicom…”
2. DEŽULOVIĆ I HRGA
Boris Dežulović i Mirjana Hrga prepucavaju se putem interneta, ona je njemu i sličnima posvetila status na Facebooku, a on je njoj odgovorio kolumnom u sarajevskom Oslobođenju.
Aktualnu urednicu Al Jazeere očito je malo naživcirao silan publicitet koji je doživio Boris Dežulović nakon naprasnog otkaza u Slobodnoj Dalmaciji, kao i njegov obračun te prekid suradnje s EPH-om. U statusu na Facebooku obratila se kolumnistima općenito, no prozvanim se opravdano osjetio konkretno Dežulović.
Hrgi smeta da se kolumnisti nazivaju novinarima
“Mislim da je vrijeme da se kolumnisti prestanu nazivati novinarima. Halo ekipa, koju ste vi to vijest osim mišljenja donijeli, gdje ste to prašinu gutali i s ljudima na terenu od straha umirali?! Sjedite I častite nas svojim umom, vas Soros nagradama. Sve OK. Ali ne falsificirajte nam struku zbog udarca po novčaniku. Godinama se hranite u sistemima koje navodno iskonski prezirete, a kada se prvi put suočite s tržištem, maltretirate nas svojim problemima upravo dokinute nevinosti. Probudite se, izađite iz brloga ako vam je do novinarstva u koje se, vidi drskosti – vi kunete. A sve se zapravo svelo pod jednu poznatu izreku susjeda: “Dajem veru za večeru”. Kad večere nema, “vera” pregolema. Smiješni likovi”, napisala je Hrga na svojem profilu.
Dežuloviću nije dugo trebalo da odgovori na njenu kritiku. U kolumni sarajevskog Oslobođenja podsjetio je čitatelje kako se kretala karijera Mirjane Hrge.
“Ukratko, od mlade HDZ-ove komesarke na prvoj liniji obrane Herceg-Bosne, do prekaljene profesionalke u Šeheru, usred socijalističkog federativnog Regiona. “Walter Cronkite brani Sarajevo.” Da parafraziram jednu čuvenu regionalnu novinarku, “kada vere nema, večera golema”, napisao je kolumnist te dodao još pokoji odlomak o Hrgi i njezinoj optužbi.
Dežulović o Hrgi: Od Tuđmanove sobarice do zaklete feralovke”
“Vere mi i večere, Ernest Hemingway i Émile Zola zajedno ne bi bolje. Na studijima žurnalistike učit će klinci čuveno Hrgino “J’accusé!” iz 2015., usamljeni krik optužbe istinskog novinarstva protiv kolumnističkih parazita, koji, baš poput mene, za legendarnu novinarku Mirjanu Hrgu nikad nisu čuli. Evo je danas, dvadesetak godina kasnije, kao zvijezde regionalne televizijske kuće Al Jazeera Balkans sa sarajevskom adresom, profesionalke koju bi poželio svaki BBC i CBS, same ženske reinkarnacije Waltera Cronkitea, ozbiljne urednice i prekaljene reporterke u krvavoj pancir košulji, kako nas opet uči “novinarstvu kakvo bi trebalo biti”, pa u pravednom gnjevu ispisuje svoje snažno “Optužujem!” protiv kolumnističkih mudrosera što se lažno predstavljaju kao novinari, i umjesto prašine i straha s terena u redakciju donose mišljenja od doma”, napisao je Dežulović.
“A sve se zapravo svelo pod izreku ‘Dajem veru za večeru'”, zaključuje iznervirana Mirjana, koja je za večeru promijenila sve četiri vjere: od pouzdane Tuđmanove sobarice na državnoj Hrvatskoj televiziji, preko čistačice red carpeta na tabloidnoj privatnoj Novoj TV, do zaklete feralovke na katedri jednog veleučilišta, što je onomad, kad je propao Feral, pozivala mlade novinare neka, “ako će imati svoje Ivančiće i Čuliće, pomognu da takva imena ne završe na cesti”, završivši na koncu – ili barem zasad – kao novinarka i reporterka britanskog tipa na Al Jazeeri, kojoj je dopizdilo da se “takva imena” uopće nazivaju novinarima.”
Hrga Dežuloviću: “Ti nisi novinar. Ti si samo opasno piskaralo, balkanski blefer!”
Izgleda da nema kraja prepucavanju Mirjane Hrge i Borisa Dežulovića. Nakon što se Dežulović osjetio prozvanim Hrginim statusom o kolumnistima, Dežulović joj je odgovorio u intervjuu “Slobodnoj Bosni” i kolumni u Oslobođenju.
Urednica balkanske Al Jazeere nije dugo čekala da odgovori na Dežulovićev intervju Slobodnoj Bosni i tekst u Oslobođenju, stoga je javnost ponovno počastila prilično dugim statusom, ovaj put posvećenom samo Dežuloviću.
“Osim u komentaru koji je uslijedio kao odgovor na raspravu o postu u kojem se Dežulović (s pravom prepoznao), njegovo ime spomenula nisam. Međutim, bio je to dovoljan okidač da se (sada tek spomenuta) “novinarska veličina” u svoj silini obruši u pokušaju obrane još jednog mita – o velikom DB I njemu sličnima. Dežuloviću, ti novinar nisi. Koliko god da si jednom to pokušavao biti. Sad znamo da nisi ni gospodin, nego običan balkanski blefer. Luzer kojeg zamišljam kako i ovog puta radi ozbiljno “istraživanje” teme “ubij Hrgu”, skvrčen guglajući u nekom sobičku.
Vidio je on siroti i neku pancirku, pa ne sumnjam na istoj profi FB stranici i reportaže iz Tripolija, Bejruta, Gaze, Sirije…ali – ‘ta će ta Hrga, ima na Googlu materijala koje su pisali ovakvi kao ja, pomisli Dežulović i baci se na pisanje uratka kojeg bi se normalan autor, stariji od 30, sramio do kraja života.
U maniri kralja žutila, napaljenog osvetnika, lista Dežulović tekstove o mojoj spavaćoj sobi (plavkasta, divna je bila), ali ne da si truda ni da oko baci na “vezane” tekstove u kojima je razvidno da je još neko smeće, tog puta stolar, iskoristio priliku da preko mojeg imena, a mimo moje volje ispromovira svoje ime. Koliko Dežulović poznaje struku, govori i činjenica da naslov mojeg dnevnika iz Sarajeva, tijekom dana prosvjeda, ne pripada meni. To Dežuloviću pišu – urednici. Nemam dakle veze s njim, niti igdje u tekstu išta ma i slično spominjem.
Ali, trebalo je Dežuloviću, u tom “ozbiljnom istraživanju teme” ponešto i pročitati osim naslova i kafanskih rasprava o Hrgi, koju “ne znaš” ali joj posvećuješ kolumnu. Bila sam sklona tvrditi da si interesantan kolumnist. Ne, ti si samo opasno piskaralo. Talentirano. Lažljivo. Pišeš i da sam post obrisala. Ne Dežuloviću, on je tu i ostat će. Pripisuješ mi krimen odrastanja, koji donosi i sazrijevanje. Ne opraštaš.
Teška ti je spoznaja da kao i prvog dana volim svoju domovinu, iako odavno i zbog takvih Soroševih plaćenika kao ti radim za strance. I vidi nepravedne sreće – upoznajem svijet. Na licu mjesta. Dok ti, skupljaš aplauze kompleksaša i ozbiljnih nemoralnih parazita, koji će dušu dati đavlu Sorošu, Feral ako treba – za par stanova, Radio 101 za par mandata u Uredu predsjednika koji je karijeru izgradio na vicevima o mrtvom Tuđmanu.
Dežuloviću, ja “svoje” nikada nisam izdala, a pri tom iskreno poštujem drugačije od mene. Zbog takvih kao ti, ova zemlja ima problem ravan kukastom križu na Poljudu. Ja ga prezirem, a ti mu se “veseliš”. Prava soroševska priča. Plaćenici ni ne znaju drugačije.
I samo još jedna stvar kad se već imaš potrebu baviti mojim CV-om – do 96. sam izvještavala sa zagrebačke tržnice. Tamo nije bilo riječi o “Herceg-Bosni”. Doći ću ja prvi put u Sarajevo 99. Na dva dana. Tada je na sreću normalnih ljudi rat odavno završio.”
Podsjećamo, u razgovoru za Slobodnu Bosnu od 25. lipnja, Dežulović se pored ostalog kritički osvrnuo i na novinarski angažman kolegice Mirjane Hrge. “Dok sam ja donosio vijesti iz opkoljenog Sarajeva, zvijezda Al Jazeera Balkansa Mirjana Hrga pripremala se za Tuđmanovog vrtnog patuljka”, rekao je Dežulović.
“Joško Kulušić (legendarni novinar i dugugodišnji urednik Slobodne Dalmacije, preminuo 1998. godine, op.ured.) je bio sjajan urednik i sjajan čovjek, koji se istinski brinuo za svoje novinare, koliko god to patetično zvučalo. Tako da sam ja njega morao jedno dva mjeseca nagovarati da me pusti da idem u Sarajevo. Pa sam tako i otišao, oba puta sa svojim kolegom-fotoreporterom, pokojnim Željkom Maganjićem.
Sjetim se tih odlazaka u Sarajevo svako malo. Ili me podsjete drugi. Podsjetila me tako, prije neki dan, Mirjana Hrga, aktuelna zvijezda Al Jazeera Balkansa, koja se u jednom, vrlo brzo skinutom, statusu sa svog Facebooka osjetila jako uzrujanom cijelom ovom frtutmom oko mog otkaza, pitajući se kad su to kolumnisti donijeli neku vijest s terena.
Ista ona koja je, u vrijeme dok smo mi donosili ‘vijesti s terena’ i opkoljenog Sarajeva, radila kao Tuđmanov plastični vrtni patuljak u Motrištima, vjerojatno najčuvenijem zločinačkom pothvatu u povijesti Hrvatske televizije. Mirjana Hrga se danas predstavlja kao ratna reporterka, s lanjskih sarajevskih demonstracija mrtva ozbiljna u Gloriji piše Dnevničke zapise iz pakla Sarajeva i pita mene kad sam donio vijest. Na što meni preostaje samo reći: jebem te državo kad sam ti ja novinar”, rekao je Boris Dežulović.
(republikainfo.com/Index.hr/Facebook)
Povezani tekst:
apelirali-da-potjeraju-susnjara-iz-amerike-on-im-odgovorio-tko-mi-popuje-o-dijalogu