Turković i četvorica članova njegovog zločinačkog klana, nakon apelacijskog postupka, pravosnažno su osuđeni na ukupno 95 godina zatvora.
U predmetu je, inače, ukupno izrečeno 119 godina zatvora jer su pojedini članovi ove grupe već na početku procesa priznali krivnju te osuđeni, a samom Turkoviću potvrđena je 40-godišnja zatvorska kazna. Malo se tko može se pohvaliti takvim rezultatom kakav su postigli hrabri tužitelji Kajmaković i Čavka, koji su tijekom ovog procesa bili izloženi užasnim pritiscima, premda se na to nikada u javnosti nisu požalili.
Kajmaković je, poznato je, više puta bila i meta fizičkih napada kriminalaca. No, to je nijednog trenutka nije pokolebalo niti spriječilo da iznese predmet do samog kraja. Podsjetimo, ova zločinačka organizacija za sobom je ostavila pet leševa, opljačkala je 2,5 milijuna maraka sa Sarajevskog aerodroma, pokušala ubiti više osoba, otela dionice Tvornice čarapa “Ključ”, trgovala heroinom i prala novac.
U ekskluzivnom intervjuu za “Dnevni avaz” tužiteljica Kajmaković govori o povijesnoj presudi, kao jednoj od najznačajnijih do sada izrečenih na prostoru Balkana, ali i o najtežim trenucima koje je proživjela tijekom istrage i sudskog procesa protiv Turkovićeve grupe te značaju pravomoćne presude koja vraća povjerenje građana u pravosudni sustav.
– O značaju presude mogu reći s profesionalne i privatne strane. Privatno, konačno sam završila posao, našla smiraj zajedno s obiteljima, nadam se. A sa profesionalne strane mislim da smo pokazali i dokazali da Tužiteljstvo BiH radi usprkos kritikama koje su postojale posljednjih mjeseci i godina. Konačno smo vidjeli da smo ovaj dugogodišnji trud, a nije mala stvar da će u rujnu biti pet godina, okončali s ovakvom presudom, u pozitivnom smislu riječi.
Kakav je značaj presude s aspekta sigurnosti građana i države, odnosno kakvu poruku šalje po pitanju pravne sigurnosti?
– Nažalost, cijeli ovaj postupak bio je medijski propraćen. Kad kažem nažalost, kažem to s privatnog aspekta, a s profesionalnog meni je ovaj predmet bio kao i svaki drugi, možda malo više naporan, i sigurnosni trenutak je bio prisutan u mom i životu kolega koji su radili na ovom predmetu, ovoga tima i samog Tužiteljstva BiH. Sigurnosna situacija u BiH je takva kakva jeste. To kada se usporedi s nekim parametrima, brojem stanovnika i drugim velikih gradovima, nema velike razlike, samo što u BiH mi nismo navikli na ovo što nam se dešava svaki dan, s ovim vrstama kaznenih djela i to je malo uveličalo nesigurnost. Smatram da građani trebaju biti svjesni i sigurni da sve policijske agencije na razini cijele države rade, to vam mogu jamčiti. Mogu reći i da Tužiteljstvo BiH, kao i tužitelji i sudije ostalih tužiteljstava i sudova rade u skladu s Ustavom i zakonom te onim zbog čega su izabrani i zakletvu položili.
Postoje li još neki predmeti velikog značaja na kojima radite?
– Tijekom rada na predmetu “Turković i ostali” cijelo vrijeme radila sam i na mnogim drugim slučajevima, što se vidi, bile su pravomoćne presude, to je evidentno. Mi uvijek radimo.
Koji su to bili najteži trenuci za Vas tijekom istrage i suđenja u predmetu “Turković”?
– Tijekom istrage to je bio trenutak kad su oštećeni preuzimali leševe. To je bio jedan emotivni trenutak. Takva situacija me kao tužiteljicu, a smatram da sam zrela tužiteljica, svaki put iznova pogodi. To je bio jedan od momenata kada govorim o ljudskosti.
Kada govorim s pravne strane, cijeli predmet je bio predmet izazova, postojale su nove i nepredviđene situacije i to je ovom Tužiteljstvu bio jedan novi izazov. Taj novi izazov pomogao mi je da profesionalno sazrijem i da svi oko mene i zajedno, cijelo Tužiteljstvo, pokažemo koliko i šta možemo te da možemo i hoćemo!
Je li se nakon izricanja presude zločinačkoj organizaciji Zijada Turkovića promijenila situacija vezana uz Vašu sigurnost, s obzirom na to da ste bili više puta meta napada koji nikada nisu rasvijetljeni?
– Zato postoje agencije koje procjenjuju moju sigurnosnu situaciju i ne samo moju već svih uposlenika, a prije svega tužitelja u Tužiteljstvu BiH, a kada govorimo o slučajevima koji nisu riješeni, ništa mi nije poznato, ja sam tu oštećeni.
Sudac Apelacijskog vijeća Suda BiH Senadin Begtašević je prilikom izricanja presude na kraju citirao njemačkog pravnika Klausa Renerta koji je, govoreći o pozivu suca, zapisao da je “zadatak suca da u sporu koji pred njega iznesu strane u postupku u okviru jednog fer postupka i nezavisno te u skladu s pravnom normom koja obavezuje obje strane donese odluku i uspostavi pravni mir”. Čini se da upravo ova poruka nosi ogroman značaj u izreci pravosnažne presude.
– Moram Vam reći da me je sudac fascinirao, jer je pronašao citat poznatog njemačkog pravnika Klausa Renerta. Mislim da je poruka bila upućena, prije svega, pravosuđu. Odnosno da suci i tužitelji ne bježe od rada na ovakvom predmetu. Postojala je uznemirenost vezano uz to šta će biti i kako će se sve odvijati na apelaciji i evo, mir je postignut.
Šta pravomoćna presuda Turkoviću i ostalima znači za daljnji rad Tužilteljstva BiH?
– Idemo dalje! Mi idemo dalje, ja sam to rekla nekoliko puta. Ja sam samo radila svoj posao, možda malo teže u odnosu na druge kolege. Ima veoma teških predmeta, ovaj je bio medijski propraćen, pa je bilo malo teže. Ponoviti ću – mi idemo dalje, mi nismo nijednog trenutka stali, presuda je samo dokaz tko smo, što smo i kako ćemo dalje.
Vaša ocjena rada Tužiteljstva BiH?
– Dobri smo. Odlični!
Žena ste, kako uspijevate uskladite posao i privatne obaveze?
– Samo ja to znam i moja obitelj osobito, ali upravo ona mi je bila velika podrška, od majke do kćerke, da ne preskočim supruga i sina, moju sestru i kolegice.
Možete li reći nešto više o pritiscima kojima ste bili izloženi u svom radu na predmetu “Turković”?
– Na ovom predmetu nije bilo pritiska. Postojala je druga vrsta pritiska, ja sam vršila pritisak na druge radnike, jer sam pokušala da Tužiteljstvo drži sve pod kontrolom. Predmet je bio težak i ništa se nije smjelo prepustiti slučaju. Tužiteljstvo je vršilo pritisak na policijske agencije, ali ne zbog nerada, nego da sve to bude usklađeno, jer su u ovaj predmet bile uključene sve agencije, od SIPA-e, Federalnog MUP-a, MUP-a Sarajevske Županije do
financijskih inspektora. U pitanju je bio pozitivan pritisak, da zajedno rade, da mi to možemo i hoćemo. Govorimo o toj vrsti pritiska, a na mene nije bilo nikakvog pritiska.
Što znače najave odbrane da će uložiti žalbe Ustavnom sudu BiH i može li to nešto promijeniti?
– Njihovo je zakonsko pravo i Ustav im je dao mogućnost da podnesu apelaciju Ustavnom sudu BiH, a ne bih se upuštala u komentiranje eventualnog ishoda. Mi ne komentiramo nikakve presude, a kamoli Ustavnog suda. (Izvor: Avaz)