Svako demokratsko društvo treba imati i književnice kao što je Martina Mlinarević Sopta (u daljnjem tekstu MMS). Jednostavno, ona je potrebna. U suprotnom to ne bi bilo demokratsko društvo i ne bismo govorili o slobodi izražavanja, slobodi govora i slobodnom izražavanju mišljenja. Ali, tanke su linije koje razdvajaju demokraciju i liberalizam od totalitarizma, diktature i – lažne demokracije. A najtanje linije su između jezika mržnje, vrijeđanja po bilo kojoj osnovi, prijetnji…
Piše: Vera Soldo/Republikainfo.com
Često se i sama iznenadim koliko smo mi, ljudi, sposobni vrijeđati, omalovažavati, prijetiti drugome koji ne govori ili se ne ponaša kao što mi zamišljamo da bi trebalo. Izgleda da često sami nismo spremni na demokraciju.
MMS je vrlo svjesna moći i utjecaja suvremenih načina komunikacije s korisnicima/čitateljima, javnošću. Također, vrlo malo je ili nimalo, žena u ovom našem podneblju koje su spremne toliko ogoliti (i figurativno i doslovno) svoj život i same sebe, tako da se MMS ne može negirati hrabrost, kritičnost često prožeta psovkama i uvredama, a sve u cilju kako bi se probudila, uzdrmala, šokirala često nijema, ‘ušućena’, indolentna javnost.
MMS je javnosti izložila skoro svaki djelić svoga života, a životnu borbu s opakom bolešću, svjesno ili nesvjesno, pretvorila u vrhunski PR. Za to je trebalo hrabrosti.
Međutim, to je jednostavno, njezin stil i to bi trebali shvatiti svi oni koji su čitali njene tekstove od pseudonima ‘Old School’ pa sve do danas kada je jedna od najčitanijih autorica.
Od tih vremena prošle su godine, postala je puno više hrabrija jer je pseudonim zamijenila punim imenom i prezimenom. Kroz njen opus dade se primijetiti da se i politički preusmjeravala, mijenjala, što je njezino pravo na izbor.
Mora se priznati: MMS publici daje ono što ona želi, u “uspavanim” djevojkama, ženama, budi suosjećajnost i poistovjećenost, vrlo lako i znalački, prečesto populistički, manipulira publikom i svaku situaciju, pa i ovu posljednju, maestral no poentira sebi u korist.
Tu treba skinuti kapu.
Po takvom načinu komunikacije, iako se ne bave ni približno istim biznisom, MMS je naša KKW (Kim Kardashian West) i svakako treba naći mjesta u analizama PR i marketinških stručnjaka.
I ona sama to o sebi, nimalo skromno i s (činjenično) opravdanim egom, govori u reakciji na otkazivanje promocije njene knjige u Čitluku:”…bagro, moraš znati da sam ja, bolan, festival pokretni”.
Također, MMS je odavno javna osoba i kao takva podložna kritikama i analizi i javnog i privatnog, na žalost, uvredama, prijetnjama, pa i ispoljavanjem jezika mržnje kakvim su prepune društvene platforme, što je jedna od negativnih posljedica visoke slobode komuniciranja bez cenzure.
No, upravo ove platforme, kroz svoj također osebujni izričaj, koristi i MMS u komunikaciji sa svojim čitateljima/korisnicima.
Ali, ne zaboravimo da su se vrlo “sočno” i nimalo gospodski i bez uvijanja međusobno “častili” pisanim putem i mnogi hrvatski velikani poput Ujevića, Krleže, Šimića… U prepiskama, osobnim i javnim, liječili su svoje egoizme, sadistički vrijeđali suparnike po peru, poistovjećujući ga nekada čak i s „konjskom balegom“, nazivajući ga “seljačićem”, “pijancem”, “idiotom”…
Međutim, bez obzira što poneki smatraju da je MMS u Čitluku trebala nastupiti kao književnica, neodvojiva je činjenica da je ona odnedavno i veleposlanica BiH, državni službenik, i to pod delikatnim političkim okolnostima također delikatno političke zemlje u kojoj živimo, što joj dodatno na leđa stavlja odgovornost spram javnošću i javnim nastupom, pa tako i obraćanjem putem društvenih mreža i u javnosti uopće.
Ewergreen nije trebao popustiti pred “prijetnjama” jer ovime gubi svoj višegodišnje izgrađen ‘personality’ alternativnog, nesklonog strogim društvenim normama. Trebao je dopustiti MMS predstavljanje knjige, pa makar i uz zvižduke, pokoju psovku ili prijetnju, možda i bocu ‘laškog’… gdje bi se činjenično pokazalo je li čitlučkoj publici MMS omiljena ili omražena autorica, a ne pravdati to nekakvim strahom. On čega, od koga? Fizičkim ili uzročno-posljedičnim, ekonomskim možda, što bi bila i najveća katastrofa s obzirom na njihov background.
Možda političkim razlogom, čime bi omraženi Željko Komšić preko MMS dobio više na značenju negoli i sama Gospa i Međugorje koju su svojedobno izazivački vrijeđali neki od izvođača Ewergreena? Što bi kazali, kako god okreneš – nije dobro, jer ako je politički, onda je Komšić “nadjačao”.
Na kraju krajeva, na njihovom stage-u bilo je, što bi rekle naše bake, „Bože me prosti, i kurvi i đidija”, i umjetnika i ateista i vjernika i rokera i Srba i Bošnjaka i Hrvata i inih koji su jedva stajali na nogama, em od dobrog ‘Johonnija’, em od nekih drugih ‘stimulatora’ – ruku na srce – zar se to sve ne zove rocken roll?
Ovako je ova priča ostala otvorena, a na Čitluk i Čitlučane je neopravdano bačena anatema “pripizdine” u kojoj žive “bagra i majmuni” s kojom će se MMS “još ćerati”, a dežurni dušebrižnici i samoproglašene ‘demokratske vertikale’ upecaše se k’o somići u plićaku – iz verbalnih prijetnji i napada na MMS za sebe stadoše grabiti malo svježe krvi slave jer njihova vodni.
Ali, priznajmo, i negodovanje je izražavanje mišljenja i na to svi, kao slobodni ljudi u ovoj slobodnoj zemlji trebali bi imati pravo. Ako je tako, zašto nitko na toj neodržanoj promociji, onako kao ona sama, momački, prosto jednostavno, “njezinim riječnikom”nije imao za priliku kazati: “Šta više sereš Martina?”
I mirna Bosna, a i Hercegovina. Ali, ovako je oduzeto pravo i MMS i njima, ali i onima koji bi vjerojatno došli na promociju.
Drugo je koliko je uopće MMS Čitluk mio i drag jer je knjigu predstavila i u Hrvatskoj i u Srbiji i cijeloj BiH, i tek sada u Čitluku “ispred nosa”.
“Za Titinog vakta” nisi smio pjevati “sumnjive pjesme”, antijugoslavenski se ponašati i govoriti, a kamoli propagirati nepodobnu literaturu. Za uzrečicu “jebo te Tito” išlo se na obavijesni razgovor u policiju, nerijetko zanoćite ili malo duže ostanete u zatvoru, a kad izađete imate tragove “milovanja”, prekrasne modro-ljubičaste boje po skoro cijelom tijelu.
Zamislite, tada su i brojni rokeri morali mijenjati riječi svojih pjesama jer je “služba” zaključila da “asociraju” na rušenje komunističkog, narodnog, jugoslavenskog ili kojeg sve ne poretka. Danas živimo u demokraciji, ali često imamo obilježja “Titinog vakta” protiv kojeg su se mnogi, pa i Čitlučani borili, davali svoje živote.
Kao što naši narodi kažu: svi smo mi krvavi ispod kože – ali, moralne pridike, izgleda, teško padaju pojedinim u Čitluku, ali i MMS.
Neodgovorena pitanja
Ovdje, u najnovijem skandalu Čitluk-MMS svačega ima pomalo, a puno je i neodgovorenih pitanja.
Tko je i kako prijetio organizatorima Ewergreen-a? Tko, imenom i prezimenom i kako?
Ako je prijećeno ubojstvom, bombom ili slično zbog najave predstavljanja knjige MMS, je li upućena prijava policiji?
Po kojem osnovu su organizatori ocijenili da su prijetnje te razine da bi se otkazalo predstavljanje knjige i zašto jednostavno nisu “riskirali”, organizirali promociju kako bi se i činjenično dokazalo koliko MMS ima poklonika u Čitluku?
Čitam da su posrijedi i sponzori kojima nije bilo drago (Zašto?) zbog predstavljanja knjige – koji su to sponzori jer su isti trebali biti upoznati o najavi predstavljanja knjige.
Ako MMS nije predstavila knjigu, a isto se podrazumijevalo u projektu koji je dobio financijska sredstva, je li sada upitan taj projekt i hoće li Ewergreen morati vratiti sredstva?
Koju poruku šalje organizator koji sebe prikazuje slobodoumnim i drukčijim, ovim otkazivanjem gostovanja, ipak za dobar dio, kontroverzne autorice?
“Ko vas jebe majmuni, bagro, ćeraćemo se još, etc., odgovor je autorice na otkazivanje promocije donedavnim prijateljima, a možda i onima koji su prijetili, negodovali…
Kome je rekla “k’o vas jebe majmuni” i “bagro” jer je s tom izjavom uvrijedila mnoge Čitlučane?
Možemo li to okarakterizirati kao neprimjeren rječnik ili jezik mržnje, prijetnje?
Možemo li tako okarakterizirati i salve komentara koje su potom uslijedile na društvenim mrežama?
Možda i nevezano za ‘slučaj Čitluk’, zašto je problem ako se nekome ne sviđaju i nisu simpatična autoričina djela, neki smatraju da su uvrjedljiva i kritiziraju ih, kao što i ona u svojim djelima kritizira ljude, pojave, običaje, ponašanja, svakojake životne situacije?
Hoće li kao veleposlanica biti pozvana na odgovornost zbog svoje reakcije, neprimjerenih riječi i izražavanja?
Zamislite ovako: Je li MMS nepoželjna jer je 1) “Komšićeva” veleposlanica BiH u Češkoj ili 2) zbog svoga književnog opusa?
Ako je u pitanju 1, treba li MMS proglasiti političkom emigranticom ili (2) nepodobnim piscem? (što je gore)
… Porez, prirez, PDV i ostale dadžbine državi sada nisu teme…
Ovo je bio istup književnice-veleposlanice Martine Mlinarević Sopta koju su prenijeli brojni mediji:
Reacija iz Evergreena bila je ovakva:
NE ŽELIMO BITI OBJEKT POSTIZANJA POLITIČKIH I OSOBNIH CILJEVA