Više od 700 milijuna ljudi svake godine uđe u Europsku uniju i njihov će broj samo još rasti. No prije nego što zaista i stupe na europsko tlo, morat će proći sofisticirani detektor laži. Od biometrijskih podataka koji se koriste, sada se pri čuvanju granica prelazi na biomarkere koji odaju govori li osoba istinu ili ne.
Jezik, spol i porijeklo
U nekoliko zračnih luka u Mađarskoj, Grčkoj i Letoniji počinje testiranje sustava iBorderCtrl, razvijenog pod patronatom EU. Postupak provjere odvija se u nekoliko etapa. Prva se odvija prije putovanja. Putnici će preko online aplikacije unijeti fotografije putovnice, vize i potvrde da imaju dovoljno novca za boravak u EU. Potom će preko web kamere odgovarati na pitanja “avatara”, kompjutorski generiranoga graničnog policajca. “Avatar” će biti personaliziran za svakog putnika – kompjutorski granični policajac bit će istog spola kao i putnik, govorit će njegovim jezikom, a također će i vizualno odražavati putnikovo etničko porijeklo. Primjer pitanja je sljedeći: “Što vam je u kovčegu?” te potom “Ako sada otvorite kofer, hoće li sadržaj potvrditi ono što ste mi upravo rekli?”
U fokusu će biti facijalne ekspresije putnika – male promjene na njegovu licu znane kao mikropokreti. Analiza pokreta lica, koji su često neuvježbanom oku nevidljivi, područje je kojim se desetljećima bave znanstvenici, tvrdeći da – pojednostavljeno – male kretnje lica odaju govori li ispitanik istinu ili laže. Disciplina je to koja je u pop-kulturu ušla preko nekoliko serija, poput one pod nazivom “Laži mi”, u kojoj Tim Roth glumi stručnjaka za prepoznavanje pokreta lica, tona glasa i drugih sitnih, ali važnih signala. Nakon usporedbe pokreta lica i odgovora i analize dobivenih rezultata, putnika se smješta u jednu od dvije kategorije – niskorizičnu ili visokorizičnu. U toj fazi putnici dobivaju i informacije o njihovim pravima i procedurama te upozorenje o ilegalnim aktivnostima. Druga faza odvija se na samoj granici.
Putnici koji su ocijenjeni niskorizičnima proći će kroz kraću proceduru, odnosno samo kratak razgovor, dok će oni iz visokorizične skupine biti podvrgnuti detaljnijem pregledu. Granični policajci će provjeravati sve dostupne informacije iz raznih izvora o tom putniku, uspoređivat će izraze lica iz prve faze provjere s putovnicama i s fotografijama koje su nastale pri prethodnim prelascima granice EU. Kad se potvrdi vjerodostojnost dokumenata, putnik daje otiske prstiju te mu skeniraju vene na rukama. Jedna je to od biometrijskih tehnika za identifikaciju budući da je raspored vena na ruci jedinstven za svaku osobu.
Tek potom će se ponovno izračunati rizik koji taj putnik predstavlja. Nakon toga, odluka iz domene tehnologije prelazi u domenu ljudskog. Policijski službenik, upućen u sve parametre, na licu mjesta odlučit će hoće li putnika pustiti u EU ili ne.Prva faza testiranja novog sustava odnosi se na pogranične policajce koji uče kako koristiti sustav te vježbaju preko različitih scenarija u stvarnim uvjetima.
Prostor za pogreške
Europski konzorcij iBorderCtrl koji je razvio sustav profitirat će od sve jačeg tržišta sigurnosnih mjera u Europi. Predviđa se će taj taj sektor do 2020. vrijediti čak 128 milijardi eura. No, s druge strane, upitna je učinkovitost sustava. Proizvođači kažu da je uspješan u 76% slučajeva, no da bi prosjek mogli povisiti na 85%. Ali i tad ostaje otvoren prostor za krive procjene jer algoritmi za prepoznavanje lica bilježe visoku stopu pogrešaka. Zbog toga je ta najava izazvala brojne kritike civilnog društva o zloporabi i opasnostima masovnog nadzora za osobne slobode.
(izvor: vecernji.hr)