Budući da EU i dalje uvozi više od 50 posto energije koju troši i suočava se s uporno visokim računima za električnu energiju, ponovno je otvorena rasprava o oživljavanju nuklearne energije kao načinu osiguravanja neovisnosti i pristupačnosti, piše Euronews.
Efektivno zatvaranje Hormuškog tjesnaca usred rata u Iranu izazvalo je skok cijena energije i ponovno razotkrilo duboke slabosti Europe. Zato se tema energetskog suvereniteta odlučno vratila na stol u Bruxellesu. Europska komisija je ovog mjeseca predstavila sveobuhvatan paket inicijativa povezanih s nuklearnom energijom, kao dio šire energetske strategije.
Prema podacima Eurostata, proizvodnja primarne energije u Europi, s oko 549 milijuna tona, i dalje se uglavnom zasniva na nafti i ekvivalentnim izvorima energije. Obnovljivi izvori činili su više od 45 posto te proizvodnje, ali ukupni energetski miks i dalje uvelike ovisi o uvozu nafte i naftnih derivata (oko 38 posto), kao i prirodnog plina (oko 21 posto).
Najnovija kriza na Bliskom istoku dodala je milijarde na račun za uvoz energije, podsjećajući na cjenovne šokove iz 2022. godine nakon sveobuhvatne ruske invazije na Ukrajinu. Čak i u mirnijim vremenima, kućanstva i industrija u Europi plaćaju među najvišim cijenama električne energije na svijetu. Njemačka, Belgija i Danska predvode listu, što je Europska komisija više puta istaknula.
Razvoj nuklearne energije po svojoj je prirodi dugoročan proces i ne može ponuditi trenutačno rješenje, ali nedavni događaji potaknuli su analizu budućnosti. Europski čelnici su na Samitu o nuklearnoj energiji u Parizu 10. ožujka jasno dali do znanja da blok možda nema mnogo izbora želi li stvarnu neovisnost i pristupačnu energiju.
Govoreći na samitu, predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen bila je otvorena, rekavši da je „smanjenje udjela nuklearne energije bio izbor te da smatra kako je bila strateška pogreška za Europu okrenuti leđa pouzdanom, pristupačnom izvoru energije s niskim emisijama“.
Ovo predstavlja jasan zaokret u odnosu na stav predsjednika Komisije iz 2011. godine, koji nije izravno spomenut u govoru. Von der Leyen je bila dio vlade koja je predložila i podržala tu „pogrešku“, slažući se sa stavom svoje stranke.
Njemačka je zatvorila svoje posljednje nuklearne reaktore 2023. godine, a kancelar Friedrich Merz također je nazvao zatvaranje „ozbiljnom strateškom pogreškom“. Ponovno pokretanje starih elektrana više nije moguće, pa je pozornost usmjerena na novu izgradnju i male modularne reaktore (SMR).
Nasuprot tome, Francuska proizvodi oko 65 posto svoje električne energije iz nuklearnih izvora, a višak izvozi, što pokazuje stupanj neovisnosti koji to može donijeti. Utjecaj na energetsku sigurnost mogao bi biti značajan. Nuklearna energija osigurava stabilnu bazu proizvodnje koja se dobro kombinira s obnovljivim izvorima, smanjujući ovisnost o uvozu fosilnih goriva, koja i dalje čine više od 60 posto ukupne potrošnje EU-a.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron na istom je samitu izjavio da je „nuklearna energija ključna za usklađivanje neovisnosti, a time i energetskog suvereniteta, s dekarbonizacijom, a time i ugljičnom neutralnošću“. Macron je također ukazao na rast potražnje za energijom zbog razvoja umjetne inteligencije, naglasivši da je francuska nuklearna flota dala zemlji „mogućnost otvaranja centara podataka, izgradnje računalnih kapaciteta i pozicioniranja u središte izazova umjetne inteligencije“.
Obećanje malih modularnih reaktora (SMR)
Bruxelles polaže nade u male modularne reaktore kao fleksibilno rješenje s niskim udjelom ugljika koje se može brže implementirati od tradicionalnih elektrana. Prema Strategiji Europske komisije za SMR, objavljenoj ovog mjeseca, prvi blokovi mogli bi biti operativni početkom 2030-ih, dok bi kapacitet mogao porasti na između 17 i 53 gigavata do 2050. godine.
Ovi kompaktni, tvornički proizvedeni reaktori smatraju se posebno pogodnima za potrebe energetski intenzivnih podatkovnih centara za umjetnu inteligenciju, industrijsku toplinu, proizvodnju vodika i sustave daljinskog grijanja. Komisija je obećala smanjenje birokracije kroz pojednostavljene postupke licenciranja i pružanje financijskih jamstava za ubrzanje implementacije. Jedanaest država članica EU-a već je podržalo zajedničku deklaraciju u korist te tehnologije.
Međunarodni zamah dodatno je potvrđen u četvrtak, kada su SAD i Japan, tijekom posjeta premijera Takaichija Bijeloj kući, najavili projekt vrijedan 40 milijardi dolara za razvoj malih morskih reaktora (SMR) u Tennesseeju i Alabami. Inicijativa, zasnovana na tehnologiji GE Vernova Hitachi, ima za cilj stabilizaciju cijena električne energije za potrošače i jačanje liderske pozicije dviju zemalja u energetskim rješenjima sljedeće generacije.
Na samitu u Parizu, generalni direktor IAEA-e Rafael Grossi također je sažeo rastući globalni konsenzus rekavši da „svi uvjeti sada ukazuju na potpunu integraciju nuklearne energije u globalni energetski miks“.
Nacionalni eksperimenti i promjena stavova
Države članice biraju sasvim različite putove, što ukazuje na pragmatično preispitivanje uloge nuklearne energije. Ključni dio inicijative su Europski reaktori pod tlakom (EPR), koji predstavljaju treću generaciju reaktora dizajniranih za veću sigurnost i učinkovitost. Ti su reaktori razvijeni kroz suradnju francuskih i njemačkih tvrtki.
- Francuska nastavlja s planovima za šest novih EPR reaktora, uz još osam u razmatranju.
- Belgija pokušava produljiti vijek trajanja postojećih reaktora.
- Italija priprema zakon kojim će se ukinuti dugogodišnja zabrana.
- Grčka je otvorila javnu raspravu o naprednim dizajnima reaktora i SMR-ovima.
U zemljama poput Švedske i Finske, nuklearna energija i dalje čini osnovu energetskog sustava. Prema podacima Eurostata, nuklearna energija osigurava oko 23 posto električne energije u EU-u i oko 50 posto niskougljične električne energije.
Prepreke koje se ne mogu ignorirati
Međutim, i dalje postoje velike prepreke. Upravljanje radioaktivnim otpadom, prihvaćanje javnosti i potreba za usklađenom regulativom na razini cijelog EU-a ostaju neriješena pitanja. Organizacije za zaštitu okoliša upozoravaju da bi velika ulaganja u nuklearnu energiju mogla preusmjeriti novac i političku pozornost s bržeg širenja obnovljivih izvora.
Visoki kapitalni troškovi i dugi rokovi izgradnje i dalje zabrinjavaju investitore, dok duboko ukorijenjeno protivljenje i dalje postoji u Njemačkoj i Austriji. Europa trenutno ostaje ovisna o ruskoj tehnologiji i uraniju, što dodaje još jedan sloj strateškog rizika. SMR-ovi se, unatoč obećanjima, i dalje smatraju nedokazanima u komercijalnim razmjerima – od početka 2026. godine, nijedan nije dobio građevinsku dozvolu unutar EU-a.
Ipak, blok izdvaja 330 milijuna eura do 2027. godine za ubrzanje istraživanja fuzije i podršku nuklearnim tehnologijama. Nuklearna energija nije magično rješenje, ali pritisci geopolitike, rast potražnje zbog umjetne inteligencije i visoki računi prisiljavaju EU na ozbiljno preispitivanje.